Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Za eurozonu vezani štednjom i dugovima

09.09.2011. 22:00
Za eurozonu vezani  štednjom i dugovima


Ministrica financija Martina Dalić jučer  je u sklopu Gospodarskog  foruma u Poljskoj izjavila  kako je Hrvatska uvjerena  da će eurozona prevladati  sadašnju krizu te da će njezina jedinstvena valuta postojati i nakon deset godina. Dalić se osvrnula i na  činjenicu da je 80 posto depozita hrvatskih kućanstava u eurima jer je, kaže,  povjerenje u nacionalnu valutu poljuljano nakon loših  iskustava iz vremena kada  je Hrvatska bila dio Jugoslavije, prenosi Wall Street  Journal. Uvođenje eura  među najznačajnijim je ciljevima hrvatskog članstva  u EU, zaključila je Dalić.  Time je još jednom jasno  dala do znanja da dvojbi o  potrebi  ulaska zemlje u eurozonu za Vladu nema. S  druge strane, Zoran Milanović nedavno je za Bloomberg izjavio kako Hrvatska  ne bi smjela žuriti s  uvođenjem eura nakon  ulaska u EU, pogotovo dok  traju rasprave o spašavanju  država eurozone koje su se  našle pred bankrotom.
Rast javnog duga
Činjenica je da se samim  ulaskom u EU Hrvatska  praktički obvezuje na  uvođenje eura, mada je stanje u eurozoni sada takvo  da je i ta procedura znatno  “razlabavljena” i usporena,  budući da su zemlje s istoka  Europe koje su relativno uspješno prošle kroz krizu,  poput Češke ili Poljske, prilično oprezne glede  uvođenja eura. Poljski premijer Donald Tusk jučer je  primjerice izjavio da oni koji su se nedavno priključili  Uniji svoju domaću zadaću  odrađuju mnogo bolje od  svojih učitelja. Tusk, kao  premijer zemlje koja predsjeda Unijom, obično apelira na stare članice da se  odlučnije uhvate u koštac s  krizom i krenu u snažniju  fiskalnu integraciju.
Što se Hrvatske tiče, prvo moramo ući u EU, da bi  potom ušli u eurozonu, i to  nakon što ispunimo četiri  grupe Maastrichtskih kriterija, od kojih se za sada  krši kriterij fiskalnog deficita, a postoji i pritisak na  rast javnog duga, pa ako se  nastavi, to bi zemlju dodatno moglo usporiti na putu prema eurozoni. Stabilan tečaj i visoki stupanj  euriziranosti idu u prilog  što bržem uvođenju eura,  no otvoreno je pitanje, što  će do tada uopće biti s eurozonom. Hrvatska kao  mala, otvorena i visokoeuroizirana zemlja nema na  prvi pogled što izgubiti gubitkom monetarnog suvereniteta. Građani ionako  mahom štede u eurima, pa  se i krediti odobravaju uz  klauzulu u eurima, dok su  plaće građana u kunama, pa  je tečajni rizik naglašen.  Trebalo bi ga dakle otkloniti, ili ukidanjem valutne  klauzule, za što je preduvjet  povećanje kunske štednje,  ili tako da kompletno prijeđemo na euro, pa da se i  prihodi dužnika ostvaruju  u toj valuti.
Pitanje desetljeća
Analitičar Splitske banke  Zdeslav Šantić kaže da je  mala vjerojatnost da bi se  građani odlučili na značajniju štednju u domaćoj valutu, s obzirom na iskustvo  iz prošlosti, no sve da se to i  dogodi, tumači Šantić, Hrvatska ima uteg inozemnog  duga koji je denominiran u  stranoj valuti, većinom u  eurima, te iznosi preko 100  posto BDP-a, pa je tečajni  rizik neminovno i dalje prisutan. Stoga euro, kaže  Šantić, nema alternativu, a  ako eventualno dođe do  raspada eurozone, vjerojatno će većina zemalja EU  vezati svoje valute uz valutu najznačajnijeg europskog gospodarstva, odnosno za njemačku marku. No,  uvođenje eura, kaže on, nije pitanje od tri, četiri godine; ako uđemo do kraja  ovog desetljeća bit će dobro, jer će se i uvjeti eurozone za ulazak postrožiti,  a naš javni dug, ako nastavi  ovim tempom, do 2015. bi  mogao biti na 75 posto  BDP-a, što je znatno iznad  kriterija za ulazak, tumači  Šantić. K tome, veli, sve  male članice požurile su s  uvođenjem eura jer im je  kao takvima za gospodarski  rast važnije da imaju monetarnu stabilnost nego  monetarnu suverenost budući da u njihovom slučaju  monetarna suverenost ima  puno manji utjecaj na gospodarska kretanja nego li  u velikim gospodarstvima.


Deprecijacija “guši” dužnike


HNB vodi politiku stabilnog tečaja uz kontroliranu  inflaciju pa se do globalne krize 2008. stupanj  euroizacije smanjio, odnosno udio štednje u kunama nešto je porastao, iako je euro i dalje bio  dominantna valuta štednje. Čim je, međutim, krenula kriza, kunski su se depoziti počeli prebacivati u eurske i stupanj euroizacije opet se povećao. Kriza je Hrvatsku pogodila prije svega kroz  otežano i skuplje zaduživanje, a čim nema priljeva  deviza po toj osnovi, krenu deprecijacijski pritisci  na kunu koji “guše” dužnike uz klauzule, pa HNB  mora reagirati prodajom rezervi. To naravno opet  utječe na percepciju kune kod štediša.