Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

Uz ljubav i razumijevanje i 50 godina prođe kao tren

Autor: Velimir Brkić

29.11.2008. 23:00
Uz ljubav i razumijevanje i 50 godina prođe kao tren

Foto: Velimir BRKIĆ



 Stoja i Ivan Smolić-Ročak iz Debeljaka još su jedan bračni par koji je svojim primjerom dokazao kako je ljubav uistinu jača od svega i kako se uz strpljenje može izdržati i pedeset godina braka. Doživjeti pola stoljeća sretnoga braka i proslaviti zlatni pir zajedno s djecom i unučadi, zetovima i bližom rodbinom te s dragim prijateljima, veliki je životni uspjeh, osobito danas kada se rastave redaju kao i vjenčanja.
– Obitelj je najvažnija i bez nje nema ničega, rekli su nam Stoja i Ivan na pitanje o tajni njihovog braka.
Bračni par Smolić-Ročak u braku ima troje djece, kćer Snježanu udanu za Nediljka Vukelića i Mariju udanu za Niku Pedića te sina Šimu.
– Imamo pet unučadi, Nikolinu, Ivana, Franu, Gretu i Mašu, koja su naša najveća radost, rekao nam je Ivan koji je cijeli radni vijek proveo na građevini radeći u građevinskim tvrtkama Lavčević, Poluotok, Građevinar i Jadran.
Njihova priča je započela prije više od 50 godina u Debeljaku. Kao sumještani zajedno su pješke išli u pučku školu i crkvu u Sukošan, zajedno igrali kola nakon nedjeljnih i blagdanskih misa, zajedno čuvali stoku. Iako je Stoja imala izbora, za nju je uvijek postojao samo Ivan.
– Jednostavno mu nisam mogla odoljeti, priča slavljenica Stoja naglašavajući kako su se oženili točno prije 50 godina u crkvi Sv. Kasijana u Sukošanu ispred don Andrije Raspovića, kumova, sad pokojnih Petra Vidaića iz Kožina i zadarskog vlasnika čistionice Petra Hajriža, i 40-ak svatova koje je iz Debeljka u Sukošan u kamionu prevezao prvi sukošanski autoprijevoznik Venci Raspović Dodo.
Gledajući ovo dvoje ljudi kako se s ljubavlju gledaju, uistinu je lako povjerovati kako je 50 godina tek jedan korak, a ne cijeli život. Ali kad ga dvoje provede zajedno, nikakva muka nije teška, i taj život uistinu prođe kao tren.
– Kad sam se oženio bila nas je puna kuća. No malo-pomalo smo se okućili, govori Ivan.
Ljubav i poštovanje koje su jedno za drugo uvijek imali bilo im je najvažnije u svemu, pa su zahvaljujući tome sretno i zadovoljno dočekali i proslavili i ovu obljetnicu. A svečani ručak uz bogat stol i pjesmu produžio se, kako to i biva, dugo u noć.