Bjeliš: Zadarski rukomet može spasiti samo spajanje klubova

Slika korisnika valentinam
Rukometni klub Arbanasi proslavio deseti rođendan
Autor: 
Sve do prije godinu, dvije situacija je bila dosta dobra. Međutim, tada je počela stagnacija, kako financijska tako i u resursima, odnosno manjku djece i trenera – kaže Stipe Bjeliš, predsjednik Arbanasa
Arif SITNICA
Na proslavi 10. rođendana s prijateljima iz njemačkog grada Johlingena

Brzo je prošlo - rezimirao je Stipe Bjeliš, predsjednik Rukometnog kluba Arbanasi, prvo desetljeće kluba osnovanog u siječnju  2008. godine. Na proslavi održanoj u četvrtak navečer na rukometnom  terenu SC Višnjik okupili su se članovi kluba, prijatelji iz njemačkog grada Johlingena, ali i brojni zadarski rukometaši i treneri, kako oni aktivni  tako i oni koji su s rukometom na ovaj ili onaj način završili. Bila je to  večer druženja uz hranu i piće, revijalnih utakmica i razmišljanja u kojem to smjeru ide zadarski rukomet.

- Željeli smo na jednom mjestu okupiti naše, kao i članove ostalih zadarskih klubova. Iza nas je deset godina rada i smatram da je to obljetnica koju treba obilježiti. Prve treninge imali smo u dvorani OŠ Krune  Krstića u Arbanasima. U početku smo radili samo s učenicima iz te škole, a kasnije su počela dolaziti djeca i iz ostalih dijelova grada, potom Bibinja, Privlake...

Arbanasi su te 2008. počeli vrlo ambiciozno, okupljena je seniorska  momčad, puno toga se najavljivalo, spominjala i nova dvorana, Premijer liga, ali...

- Ambicije su bile velike, ne samo s mlađim uzrastima, nego i sa seniorima koji su bili prvaci Treće lige, pa smo jednu sezonu igrali u Drugoj ligi. Ipak, to nije imalo svoju održivost. Stoga smo ugasili seniorski pogon i  počeli raditi samo s mlađim uzrastima s kojima je radilo nekoliko trenera  među kojima je bio i Žarko Jakšić. 

Malo-pomalo klub je ostao samo na jednoj natjecateljskoj selekciji,  mlađim kadetima (2004. godište) koji će sljedeće sezone igrati u Prvoj  ligi - jug.

- Sve do prije godinu, dvije situacija je bila dosta dobra. Međutim, tada  je počela stagnacija, kako financijska tako i u resursima, odnosno manjku djece i trenera. Ostala nam je vrlo perspektivna generacija 2004. godišta s kojom smo 2017. godine, kada su bili dječaci A, nastupili na Prvenstvu Hrvatske. S tom djecom radi Tomislav Zelić, a ove godine pomagat će mu Domagoj Surać, nekadašnji igrač Zadra koji se vratio kući nakon dugogodišnjeg igranja u Austriji.

Arbanasi su kao klub nastali na poticaj dijela igrača i dužnosnika  koji nisu bili zadovoljni načinom rada u Rukometnom klubu Zadar.

- Smatrali smo da će osnivanje novog kluba zadarskom rukometu donijeti napredak. U početku je i bilo tako. RK Zadar je nastupao na završnicama PH, mi smo također okupljali dosta djece i sve je to imalo  smisla. Danas više nije tako jer djece je malo, a s novcima ide jako teško,  problem je manjak dvorana, odnosno termina, i zato predlažemo  određene promjene.

Promjene o kojima Bjeliš govori su želja za spajanjem četiri kluba u  jedan.

- Naša je želja da uz Arbanase i Zadar 1954 to budu Ženski rukometni  klub Zadar i Veterani Zadar. Smatram da je to jedino rješenje za spas zadarskog rukometa. U tome imamo načelnu podršku gradske i županijske sportske zajednice i vjerujem da bismo tako imali kvalitetan muški i  ženski seniorski sastav, ali i, što je još važnije, posložene sve mlađe selekcije, od dječaka B do kadeta. Da ova priča ima smisla pokazuje i podatak  da je Zadar 1954 ove godine s kadetima prvi put nastupio na završnici  Prvenstva Hrvatske. Riječ je o momčadi u kojoj je bilo i nekadašnjih članova Arbanasa. Da smo ostali razdvojeni ni mi ni Zadar ne bismo ništa  napravili.

Što je s RK Zadar 2013 u toj križaljci?

- Taj klub djeluje isključivo kao škola rukometa i ostao bi samostalan.  Budući da se mlađi uzrasti igraju u parovima bilo bi idealno da Zadar  ima dva kluba, jedan sa svim selekcijama, a drugi samo s mlađim kategorijama.

Veliki problem je i dvorana jer potrebne dimenzije za rukomet imaju samo Mocire i OŠ Zadarski otoci.

- Kada bismo nastupili zajedno sigurno bismo lakše riješili i pitanje  dvorane. Svi mi želimo da Mocire budu samo za rukomet, posebno ako  se krene u realizaciju izgradnje futsal centra.

Jeste li znali?

U prvu seniorsku sezonu 2008./09. Arbanase je poveo Igor Nikolić, danas tajnik  RK Zadar 1954, nakon kojeg je dužnost trenera preuzeo Zlatko Saračević, „zlatna  ljevica“ hrvatskog rukometa, jedan od ključnih igrača u pohodu na zlato na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti. Saračević je kasnije, između ostalih vodio PPD Zagreb, a danas je trener rukometašica Podravke. Čak 30 igrača nastupilo je u toj prvoj sezoni: Stipe Bjeliš, Ivan Strmečki, Ivica Runje, Mate Valčić, Tomislav Škulić,  Tomislav Zelić, Marin Bezenšek, Luka Plazina, Josip Lončar, Josip Šegarić, Mario  Kotlar, Antonio Babić, Filip Mlakić, Anđelo Vujević, Filip Batur, Jure Šeremet, Antonio Antić, Luka Stipanov, Antonio Tomljanović, Marko Klanac, Toni Ninčević, Bepo  Nikpalj, Alen Softić, Martin Gulan, Paulo Galešić, Paolo Krstić, Josip Maršan, Mile  Zekić, Tomislav Živković, Josip Pedić.

Maršan najdalje dogurao

Puno je igrača prošlo kroz seniorski sastav Arbanasa, a najveći trag od onih koji su  počeli u redovima „crveno-crnih“ ostavio je Josip Maršan, trenutačno član Umaga.  Za Arbanase su igrali i Tomislav Škulić, Šime Humbolt, Filip Batur, Tomislav Zelić...

Prvaci Treće HRL – jug 2012./13.

Momčad: Paolo Galešić, Marij Marinić, Nino Erstić, Josip Maršan, Robert Škara,  Bepo Nikpalj, Kristian-Kito Vukić, Ivan Marinović, Zvonimir Mišura, Lovre Krnić,  Ivan Šare, Josip Perović, Jurica Atelj, Petar Režan, Leopold Šindija, Andrija Bugarija, Franjo Imbrišić, Jakov Svorcina, Tomislav Škulić, Martin Gulan, Stipe Bjeliš,  Antonio Šango, Mihovil Ivković. Trener: Žarko Jakšić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno