Nova titula prvaka i Kup europskih prvaka 1974./75.

Slika korisnika valentinam
40 godina Jazina
Najbolja momčad Zadra svih vremena - Trener: prof. L. Valčić, T. Matulović, Č. Perinčić, Z. Jerak, N. Ostarčević, K. Ćosić Čuče: B. Marcelić, B. Skroče, B. Bakija, P. Giergia, Jure Fabijanić

"Zadar je najbolji, Zadar je slavan, nitko u Europi njemu nije ravan". Ori se pjesma pobjednička, šampionska. Igrati i biti važan dio te momčadi fantastičan je osjećaj i ničeg nema ljepšeg u sportu. Iako sam u odnosu na sezonu 1972./73. "prepolovio" broj postignutih koševa, daleko veće zadovoljstvo je igrati u ovakvoj momčadi, zabijati 10 poena, nego zabijati 20, a igrati u prosječnoj momčadi ili se boriti za ostanak.

Po završetku lige igrat ću 10 utakmica za mladu reprezentaciju Jugoslavije i pokušati izboriti novu priliku za A vrstu. Prvi put nakon sezone 72./73. kandidati za treće mjesto u reprezentaciji smo Dražen Dalipagić i ja. Dres je dobio Dražen, bio je bolji, a postat će i najbolje krilo na svijetu, izvan NBA. Međutim, mjesec dana prije prvenstva Europe u Barceloni povrijedio se Dragan Kapičić. I to je bila šansa. Ne bih bio do kraja iskren, kad ne bih rekao kako sam očekivao kako će u tom trenutku Krešo napraviti za mene, ono što je Pino Giergia napravio za njega '67. godine, o čemu sam pisao, ali u Barcelonu je otišao Dragan Ivković iz Radničkog (Beograd).

Drugi put, protukandidat je Žarko Varajić iz Bosne, a trener je Bogdan Tanjević (njegov trener). I sve se zna, Tanjević će napraviti sve za svog igrača, što je i normalno. Ali, napravit će jednu grešku, kada mi je na tri minute prije kraja protiv Čehoslovačke, rekao: "Hajde, majstore, uđi i pokaži što znaš". Ova će ga izjava "koštati" naslova prvaka 1977., o čemu ću pisati.

Pripreme za novu sezonu

Kreše nema, on je na pripremama reprezentacije za SP u Portoriku (srebrna medalja), a trener Mirko Novosel vodi duge pripreme, najmanje dva mjeseca. Za to vrijeme, Zadar će, po dobrom starom običaju, na turnire u Italiju, prijateljske utakmice, Dalmatijada u Splitu, povratak Kreše i onda jedna vrlo neugodna vijest, povrijedio se Pino. Napukla jedna kost u stopalu, gips i liječnici predviđaju 6-mjesečnu pauzu, što znači, da bi se, u punoj snazi i formi, vratio u siječnju ili veljači 1975. A onda, čudo neviđeno. Pino trenira sa gipsom na nozi, trči na jednoj, šutira, dribla, vježbe snage i vraća se za tri mjeseca! Krešo razmišlja što napraviti u toj situaciji i odlučuje se na angažman prvog stranca u Zadar, njegovog suigrača na BYU, Douglasa Richardsa. (Do tada smo se znali šaliti da je jedini stranac u ekipi Zdravko Jerak, nas 9 iz Zadra, i on iz Debeljaka).

Doug je odličan igrač i sjajna osoba, ali malo sam se zabrinuo kada je za prve riječi hrvatskog naučio "daj loptu"; znači još jedan koji želi loptu. I drugo, igra na poziciji bek-šutera, a tu imamo Branka Skroču.

Prije početka prvenstva, još jedna jaka utakmica u Splitu, CSKA - Zadar 85:80 (Eremin, Miloserdov, Jedeško, Kovalenko, sve reprezentativci SSSR-a).

I, 12. listopada 1974. počinje novo prvenstvo, u kojem smo, prema svim najavama, blagi favoriti. Ali, ne zaboravimo, tu su i Jugoplastika, C. Zvezda, Partizan, Olimpija, Radnički, Bosna, a teško je dobiti u Čačku, Skoplju,...

Zadar – Bosna 80:76 (Perinčić 15, Fabijanić, Bakija 3, Marcelić, Petani, Grdović, Ćosić 32, Jerak 2, Ostarčević 4, Matulović, Skroće 24).

Dalje, Borac 72:90, Lokomotiva 77:75, teško, i ovdje s 20 koševa, zabijam svoj 1000-ti prvenstveni koš, Mišo Ostarčević, koji cijelo ovo vrijeme, od sezone 71/72., igra izvrsno, priključit će se za pet, šest utakmica u "Klub 1000". Pa, prvi i jedini poraz u Splitu, Jugoplastika – Zadar 76:68.

Dalje, pobjeđujemo Radnički 95:87 (povratak Pina), pa ljepotica u Beogradu protiv Partizana 84:102, citiram tisak: "Poletio je Partizan visoko, najavio šampionski let. Visoko nije stigao, pad je brzo došao. Težak, definitivno ga je dotukao Zadar, prvak, šampionskom igrom – lekcijom, rezultatskom katastrofom!" (Ćosić 32, Ostarčević 21, Perinčić 18,...)

Dalje pobjeđujemo Istravino 89:76, Vojvodinu 77:95, Olimpiju 115:96, Rabotnički 80:92, C. Zvezdu 80:73, Beograd 84:90, Metalac 75:60, završava prvi dio, imamo omjer 12-1, ali nismo prvi na tablici. Isti omjer ima Jugoplastika i oni su vodeći.

U drugom dijelu, ostvarujemo svih 13 pobjeda i postavljamo rekord prvenstava, 25-1. U dvorani je još luđe nego prethodne sezone, imam osjećaj da je, ne cijeli grad, već cijela regija u dvorani, kao i na svim parketima gdje igramo.

U 17. kolu, derbi prvenstva, a u tisku naslov: "Tko pobijedi u Zadru, prvak". Zadar –Jugoplastika 89:81, i po ocjenama Mirka Novosela i Petra Skansija, ja sam najbolji igrač i ključ pobjede Zadra, jer sam pored 17 poena (11 u drugom poluvremenu), odigrao izvanrednu obranu na Damiru Šolmanu, najopasnijem splitskom strijelcu. Zadarskim novinarima bit će, naravno, teško to napisati, "zbog mira u kući", ipak će Jandre Širinić napisati: "Perinčić i Giergia..."

Kup europskih prvaka

Eliminacije: Zadar – Slavija (Prag) 93:69; Slavija – Zadar 86:85. Drugi krug eliminacija: Maes Pills – Zadar 91:94 (ne igram, bolestan sam), Zadar – Maes Pills 90:78.

Skupina: Ignis – Zadar 91:85, ostvarujemo odličan rezultat, ali poraz i u uzvratu, Zadar – Ignis 91:94 (Ossola, Zanatta, Bisson, Meneghin, sve talijanski reprezentativci + Amerikanci Morse, Yelverton. Bob Morse, jedan od najboljih koji su ikad igrali u Zadru).

Zadar – Balkan (Bugarska) 106:61; Balkan – Zadar 95:85; UBSC Sefra (Beč) – Zadar 80:86; Zadar – UBSC Sefra 94:74, i u polufinalu smo, među četiri najbolje momčadi Europe.

Polufinale: Real – Zadar 109:82. Težak, najteži poraz u ove dvije godine. Na putu za Madrid, u Barceloni, na aerodromu, čeka nas Ranko Žeravica (trener u Badaloni) i savjetuje Krešu: "Nemojte, za živu glavu, prihvatiti njihov visoki ritam igre, melju. Kontra ubitačna, usporite, igrajte duge napade, na mali broj poena, 65 do 70." Ali Krešo nije poslušao savjete svog trenera iz reprezentacije. Igramo našu igru, kojom, do tada, pobjeđujemo sve od reda (presing, visoki ritam). I trenutak prije početka utakmice, nikad neću zaboraviti. Stojim nasuprot svom košarkaškom uzoru, Wayne Brabenderu (godinama jedan od najboljih krilnih igrača Europe) i on meni poklanja zastavicu, značku, privjesak Real Madrida i sat! I tako cijeloj ekipi, a ja njemu samo "I wish you good game"... katastrofa, nemam ništa zauzvrat.

Zadar – Real 117:130. Dva dana prije utakmice, Krešo okuplja navijače u Jazinama (oko tri tisuće) i uvjerava ih da imamo plan i kaže im: "Svakih 10 minuta + sedam, 4x7=28 i prolazimo!"

Ali, plan je jedno, a utakmica drugo. 68:63 na poluvremenu, na satu je Mario Gusar i od sekunde, stalnim prekidanjem, pravi dvije. I umjesto da, na poluvremenu, prestanemo s tim (ne možemo više stići -24), nastavlja se, sramotimo se još više. Brabender, Szcerbiak, Rullan, Luyk i Corbalan "nas ubijaju", a utakmica završava "oko trećeg Dnevnika", raspadaju se svi naši snovi o finalu Kupa prvaka Europe, europskoj tituli. Jedan od najtežih i najtužnijih sportskih trenutaka svih nas zaljubljenika košarke u Zadru. I zato neće biti velikog slavlja nakon osvajanja petog naslova prvaka. Polufinale Kupa Jugoslavije, Zadar – C. Zvezda 87:89 (38:43, 83:83).

Uzdrmani nakon poraza od Reala, igramo ovo polufinale Kupa. Imamo 79:72 u 36. minuti, a onda ljubljanski sudac Brumen izmišlja i svira 4. i 5. osobnu Kreši. Ludnica i velika gužva u dvorani, svi navijači su na nogama, zvižde, protestiraju, ali uzalud. Doživljavamo, u produžetku, prvi poraz u Jazinama. Ne znamo to još, ali ovo će biti zadnja utakmica, po meni i mnogim drugima, najbolje momčadi Zadra, svih vremena. Najbolji igrač i strijelac ekipe je, naravno, neponovljivi Krešo Ćosić 662 poena, Perinčić 341, Ostarčević 313, Giergia 280 (nije igrao 6-7 utakmica), Skroče 233.

U Kupu prvaka: Ćosić 248, Richards 223, Giergia 164, Ostarčević 137, Perinčić 118, Skroče 72.

U sljedećem nastavku: Ponovno bez Kreše, moja životna utakmica (Kup prvaka)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 glasova)