Teško je kada osoba oštećena sluha mora liječniku bez tumača znakovnog jezika…

S početkom nove nastavne godine, polako počinju i razni tečajevi koje organiziraju mnoge škole stranih jezika, učilišta, udruge…
Jedna od njih je zadarska Udruga osoba oštećena sluha koja posljednjih nekoliko godina organizira besplatan tečaj hrvatskog znakovnog jezika s ciljem rušenja komunikacijskih barijera.
– Obično organiziramo školu krajem rujna, početkom listopada, a ponekad i u studenom i imamo veliki broj zainteresiranih osoba. Nastava je organizirana u prostorijama naše udruge i traje po dva sata. Radi se u opuštenoj i ležernoj atmosferi, pa uz učenje to uvijek bude i jedno lijepo druženje. Tečaj je basplatan za sve polaznike, ali moram naglasiti da je to tek osnova, 'temelj temelja' znakovnog jezika i za to mi ne možemo izdavati certifikate, objasnio je Miki Savić, dugogodišnji tajnik ove udruge koji i sam "uskače" po potrebi kao tumač znakovnog jezika.
Nažlost, iako postoji potreba, u Zadru imamo tek, dvoje profesionalnih – "licenciranih" tumača znakovnog jezika, a to je Jasmina Vukić predsjednica udruge i sama osoba oštećena sluha i Alen Kuzmar.
– Oni su jako puno angažirani i puno rade jer mnogim osobama oštećena sluha treba pomoć od kupovanja spize, do odlaska u banku ili liječniku. Mislim da bismo mi, kao društvo trebali raditi na tome da se tumači znakovnog jezika profesionaliziraju i da svaka barem, veća i važnija institucija ima prevoditelja. Teško je i kad osoba oštećena sluha mora liječniku. To jednostavno ne može sama, dodao je Savić.
Zbog čega nema više škola hrvatskog znakovnog jezika iako ima zainteresiranih, pitali smo i Jagodu Gluščević, ravnateljicu zadarskog Pučkog otvorenog učilišta koje uz doista zavidan broj tečajeva i obrazovnih programa nikada nije organiziralo i tečaj hrvatskog znakovnog jezika.
– Nažlost, nismo organizirali jer do sada nismo imali zainteresiranih. To je program koji, kao uostalom i sve druge, treba ozbiljno i studiozno pripremiti. U udruzi je taj tečaj besplatan, a kod nas se, kao što znate, tečajevi plaćaju i mnogi od njih su i zanimanja koja se upisuju u radnu knjižicu. Polaznici naravno, žele da im se uloženo i vrati, odnosno kad završe tečaj žele certifikat i žele da od toga u budućnosti mogu živjeti i da im se to kao zanimanje, upisuje u radnu knjižicu. Mi jednostavno moramo osluškivati potrebe tržišta rada. I ja mislim, da to ne bi trebalo ostati samo na volonterskoj razini, zaključila je Gluščević.
Postavlja se i pitanje što je s djecom oštećena sluha od vrtićke dobi, pa dalje. I ona bi trebala imati pomoć u svakodnevici. Prema iskustvu Mikija Savića, kao da djece oštećena sluha u Zadru – nema.
– Nitko nam se do sada nije javio za pomoć kad je dijete u pitanju. Znamo samo za osobe od 18 godina i starije. Ljudi se vjerojatno sami snalaze ili još uvijek ne žele da njihova djeca budu stigmatizirana. Očito kao društvo još uvijek nismo dovoljno senzibilizirani kad su u pitanju osobe oštećena sluha, pa čak i djeca, kaže Savić.
Inače, znakovni, kao i svaki drugi jezik, ima svoje zakonitosti i pravila, a njegovo učenje je u redoviti hrvatski sustav obrazovanja uvedeno tek prije nekoliko godina na Defektološkom fakultetu. Do tada se učilo u specijaliziranim obrazovnim ustanovama poput Centra za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj" gdje se obrazuju i profesionalno osposobljavaju djeca oštećena sluha i s poremećajima govorno-jezične komunikacije.
Samo učenje znakovnog jezika, kako je naglasio Savić, zahtjevno je i dugotrajno i za potpuno svladavanje tog jezika trebalo bi ga sustavno učiti barem tri do četiri godine. Njegovo učenje jednako je učenju bilo kojeg stranog jezika jer znakovni jezik, kao i svaki drugi jezik, ima svoje zakonitosti i pravila i njegovo učenje nije ni lako ni jednostavno.
S obzirom na to da ne postoji univerzalni znakovni jezik, već se on razlikuje ovisno od države do države, danas je među približno 130 priznatih znakovnih jezika i hrvatski znakovni jezik. On je i u Hrvatskoj odlukom Hrvatskog sabora priznat kao službeni jezik.