Zadarski azil s tristo pasa postao prenapučen

Ove je godine, nažalost, jako popularno postalo nabaviti psa pošto poto i onda ga se riješiti, saznajemo od djelatnica zadarskog azila koje svakodnevno bivaju svjedoci ljudske bešćutnosti i svaki svoj slobodan trenutak provode pomažući napuštenim psima i mačkama. Međutim, koliko god bi one to htjele, zadarski azil postao je prenapučen i više jednostavno ne može primiti niti jednog jedinog psa.
Iako je ovo ljeto bilo više udomljavanja pasa nego proteklih godina, taj pozitivan trend narušio je tužan podatak kako je 50 posto više izbačenih ljubimaca nego prošlih godina u ovo vrijeme.
– Nažalost, nismo više u mogućnosti primati pse. Nije da ne želimo nego jednostavno nemamo gdje, poručili su iz azila apelirajući na vlasnike da razmisle dvaput prije nego se „preko noći“ požele riješiti svojih ljubimaca.
O 300 pasa, koliko ih zadarski azil sveukupno može primiti, brine tek pet djevojaka i ono što čine za te životinje te način na koji uspijevaju azil održavati urednim i čistim – pravo je čudo. Uvjerio se u to i Domagoj Sučić koji je s prijateljem Tomislavom Orlićem krenuo pješke na put dug čak 2.000 kilometara (Hodajmo 2018), a sve kako bi posjetio hrvatske azile za napuštene životinje i proširio vijest o tome u kakvom su stanju i pomažu li im dovoljno lokalne zajednice. Cilj im je nakon proputovanja napraviti i web stranicu na kojoj će umrežiti sve hrvatske azile i doprinijeti većoj kvaliteti i dostupnosti informacija o psima koji čekaju na udomljavanje.
Pohvalio je djelatnice azila s obzirom na uvjete u kojima rade.
– Zadarski azil je čist, svaka čast curama na organizaciji, trudu i volji. Njih pet radi, a u azilu je 300 pasa, to je zaista čudo. Po zakonu bi na svakih 20 pasa trebala biti zaposlena jedna osoba. Popričao sam s njima, nisu zadovoljne jer im je Grad Zadar još prije sedam godina obećao novi azil, a prema najnovijim informacijama, za to nema novca, kazao je Domagoj, dodavši kako im Grad ne pomaže ni u kojem pogledu.
– Po novom Zakonu o zaštiti životinja koji je stupio na snagu, svaka lokalna samouprava bi trebala napraviti azil u skladu s brojem napuštenih životinja i za njih bi se trebala izdvajati određena sredstva, objasnio je dodavši kako na svu sreću ima ljudi, naročito stranaca, koji svako malo doniraju hranu i ostale potrepštine jer bi situacija inače bila još gora.
Donacija najviše iz Njemačke
To su nam potvrdile i same djelatnice azila naglasivši kako, da nema tih donacija, adekvatna briga za ovoliko pasa u uvjetima koji su trenutno u azilu ne bi bila moguća.
– Najviše donacija dobivamo iz Njemačke, a potom od naših, što Zadrana, što domaćih turista. Doniraju hranu, igračke za pse, deke, posudice, vodilice, ogrlice. Uglavnom to budu stvari za pse, rjeđe za mace, kazale su nam djelatnice zahvalivši i ovim putem svima za svaki oblik donacija.