POEZIJA U pismi sam se naša - Nova zbirka pjesama veloiškog pjesnika Atilija Orovića

Slika korisnika mkvanja
Nakon dvije zbirke, »Rakam Kamika« i »Ljubav u libru«
Budući da sam glazbenik, pjesnik i skladatelj, odlučio sam napisati jednu zbirku pjesama koje su namijenjene samo glazbi, odnosno pjevanju.Vođen tom idejom i inspiracijom nastala je zbirka »U pismi sam se naša«, koja broji preko sto naslova, pojašnjava Atilio
Zadarski list
U trećoj zbirci se nalazi sasvim drugačiji potpis ovog autora

»U pismi sam se naša«, novi je naslov zbirke pjesama, poznatog veloiškog pjesnika i glazbenika Atilija Orovića.
Nakon dvije zbirke, »Rakam Kamika« i »Ljubav u libru« koje su pisane na čakavskom dijalektu, i koje nose u sebi zapise vezane za otok, more, ribara i težaka, odnosno ljubavnu i erotsku poeziju, u trećoj zbirci se nalazi sasvim drugačiji potpis autora, koji je i dalje okrunjen dalmatinskim izričajem i motivima.
Poznavajući Atilija kao čovjeka s gitarom u ruci i pjesmom na srcu, logično je bilo da će treća zbirka u sebe implementirati stihove koji su isključivo za pjevanje.
Budući da sam glazbenik, pjesnik i skladatelj, odlučio sam napisati jednu zbirku pjesama koje su namijenjene samo glazbi, odnosno pjevanju.Vođen tom idejom i inspiracijom nastala je zbirka »U pismi sam se naša«, koja broji preko sto naslova, pojašnjava Atilio.
U svojoj recenziji, Žarko Martinović naglašava kako pjesnik u trećoj zbirci pjeva o svom rodnom Velom Ižu, njegovoj vali s lanternom na punti, odlascima i dolascima. Po riječima recenzenta, pjesme nisu tek nasumično poredane, jer su namijenjene uglazbljivanju i izvođenju, pa se zaključuje kako autor misli i na publiku.
Poznat po brojnim uglazbljenim stihovima, Atilio je odavno ime koje osvaja publiku svojim lirskim, ali snažnim tenorom. Osim što kao kantautor izvodi svoje pjesme, on bez trunke sebičnosti daje do znanja kako voli čuti svoje stihove u interpretaciji drugih pjevača.

Uvijek piše

Uglazbio sam neke pjesme i rado ih izvodim, poput »Odlazim« koju publika jako voli, te »Zadranko lipa«, s kojom sam sudjelovao na Zadarskom festivalu 2010. godine. Ali, neke sam svoje pjesme poslao i drugim kompozitorima i pjevačima, te se nadam da će biti uglazbljene, kaže pjesnik, te se prisjeća Zadarfesta na kojem je Vinku Coci bila ponuđena pjesma »Zadranko lipa«.
-Da, bilo bi to fantastično u njegovoj izvedbi. Znamo kakav je on bio tenor i koji je imao raspon glasa. Moja pjesma mu je bila ponuđena za festival i jako mu se svidjela, ali je već tada imao drugu pjesmu s kojom je nastupio. Sama činjenica da se moja pjesma svidjela tako jednom vrhunskom pjevaču, za mene je to bila čast, zaključio je pjesnik.
Orović je čovjek sa gitarom, olovkom i komadom papira u ruci, jer kako voli reći, on uvijek piše.
-Papir mi je uvijek pri ruci, uvijek pišem. Kada mi dođe napišem, kasnije nadopunjujem, dorađujem. A onda uzmem gitaru i stihove glazbom i glasom oživljavam, kaže Atilio.
Kao pomorac, često je odvojen od svog kraja, svog žala, rodne kuće i svoje obitelji. I to se osjeti u njegovim pjesmama. Udaljenost na tisuće milja približava svom rodnom kraju stihom. Od mnoštva uglazbljenih pjesama poput one »Stoša iz Varoša«, »Viruj samo meni«, spomenuta« Zadranko lipa«, »Nikad neće puknut cime« s kojom je gostovao na »Marco Polo« festivalu, tu je i pjesma »Odlazim«, koja je ipak za njega posebna.
-Vezan sam za tu pjesmu, jer kao što znate, pomorac sam. Stihovi te pjesme su nastali jednostavno, jer se mene tiču. Svaki put kad odlazim na brod kažem još ovaj put i tako prođe cijeli život, sjetno kazuje pjesnik.

Gitara i carina

Publika se prepoznaje u njegovim stihovima. Orovića se rado sluša i kad je na kopnu i kad plovi. Unazad desetak godina, rado je nosio gitaru na brod. Ali to više ne radi, zbog velikih komplikacija na carini.
-Rado pjevam na večerima poezije, i na manifestacijama kao što je nedavno bila stogodišnjica iške čitaonice. Baš sam tada otpjevao pjesmu »Odlazim«. Bilo je tu puno pomoraca, i starijih ljudi koji imaju u obitelji nekoga tko je negdje na pučini. Dosta njih je dirnula ta pjesma, puno njih je zaplakalo, kaže Atilio.
Međutim, ima on i veselih situacija koje su mu se posebno urezale u sjećanje.
Bilo je to jedne godine u Brazilu, i bila je fešta na plaži. Ljudi k’o u priči, i pozornica sa osam vrhunskih glazbenika. Tada su me kolege ohrabrili da i ja zapjevam nešto. Nije mi bilo svejedno. Ipak sam ja anoniman za njih i to je njihova fešta. Međutim, konobar me je ubacio u program i dobio sam termin iza ponoći, priča Atilio i nastavlja. Kad je došao moj termin, trema je nestala, otpjevao sam pet pjesama u fantastičnoj pratnji glazbenika s bine. Uz hitove svima dobro znane »Besame Mucho« »Manuela«, »O sole mio«, »Cucurrucucu paloma«, odvažio sam se otpjevati pjesmu »Mene zovu bodulom«. Iznenadio sam se na reakciju publike. Iako oni nisu razumjeli riječi, u pjesmi su uživali, a to su mi i rekli kad sam sišao s bine, kaže Atilio.
Šarolikost ovog umjetnika, koji osim što piše, sklada, nastupa, ponekad i s klapama, on ipak rado priča i o svojim korijenima, za koje smatra da su glavni razlog njegovog talenta.
-U mojoj obitelji su svi glazbeno dotaknuti. Moj otac je svirao mandolinu i brač u Tamburaškom zboru na Velom Ižu, dok je majka pjevala u Ženkom zboru isto na Ižu. Brat Ante je otišao još dalje te je cijeli radni vijek kao operni pjevač proveo u kazalištu u Salzburgu, tako da nije čudno što sam i ja završio u glazbenom i poetskom svijetu, zaključio je Atilio.

Politika na festivalu

Kroz svoj dugi umjetnički vijek naletio je Atilio i na razočaravajuće situacije, pa je tako bilo ‘73.godine na Iškoj fešti na kojoj se održavao glazbeni festival »Prvi glas Iža«. Na jednom je od festivala Atilio je odnio pobjedu, ali te godine nije, kako kaže zbog političkog utjecaja, jer su ga okrivili kako pjeva nacionalističku pjesmu.
Bila je pjesma o odlasku mladih ljudi s otoka, o njihovom iseljavanju. Nije tu bilo nikakve političke konotacije, ali tada političkoj stukturi pjesma nije odgovarala. Za izvedbu pjesme koju je napisao Mladen Vučetić, a glazbu moj brat Ante, dobio sam priznanje publike. Te ovacije nikada neću zaboraviti. Znao sam da sam pobjednik, iako je službeno pobijedio neko drugi, objašnjava pjesnik. Međutim, posebno sam priznanje za svoj glas tu večer dobio od čovjeka iz publike s kojim sam otišao na čašicu razgovora, te se uspostavilo da je taj čovjek maestro iz milanske Scale koji mi se predstavio na kraju razgovora, kaže Atilio.
Sve te lijepe situacije i poneke manje ugodne, razlog su njegovog stvaranja koje mu daju vjetar u leđa za neku novu pjesmu, priznao je pjesnik koji se je našao u svojim pjesmama. (Nikolina MOJIĆ)

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)