Mjesto na kojem su se vjernici od davnina utjecali Majci Božjoj

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika gsimunov
Listopadsko hodočašće Gospi od Velikog Rujna na Velebit
Autor: 
Prije su hodočasnici išli na Rujno pješice, tri i četiri sata hoda, dok se od središta Starigrada do Rujna nije probio protupožarni put kojeg je 2008. g. blagoslovio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa
INES GRBIĆ
Mnoštvo vjerničkoga puka

Jesen je osobito ugodno godišnje doba za upoznavati i guštati u ljepoti prirode. Park prirode Velebit uvijek čeka za podariti okrjepljujući dah i prostrane poglede u njegovim visinama. Mogli su to doživjeti i hodočasnici Gospi od Velikog Rujna na Velikom Rujnu na Velebitu u subotu 2. listopada, na susretu kojim je označen i Mariji posvećen mjesec listopad i početak listopadske pobožnosti u molitvi krunice.
Misno slavlje ispred crkve Velike Gospe na rujanskoj visoravni od 930 metara nadmorske visine, u srcu Velebita, predvodio je don Tomislav Končurat, župnik župe sv. Jurja u Starigrad – Paklenici. Suslavio je don Marinko Jelečević, donedavni starigradski župnik koji je prije desetak godina i pokrenuo da se Gospi hodočasti prve subote u listopadu.
Don Tomislav je govorio o vrijednosti majke, rekavši da je »majka najbliže čovjeku. Biološka majka i Majka Božja, najmoćnija je u zagovoru kod Oca nebeskoga. Preko Majke je najbolje doći do Oca« rekao je don Tomislav. Istaknuo je i vrijednost služenja. »Služiti malom djetetu uistinu znači služiti Bogu. Koliko je u skrbi za dijete žrtve, odricanja, proplakanih noći, teških dana, hranjenja, mijenjanja pelena. Neka nam Gospodin podari da možemo biti služitelji Bogu i bratu čovjeku« potaknuo je don Tomislav, podsjetivši na Isusovu riječ: Tko god primi malo dijete, mene prima. Nasuprot duhu koji ne želi služiti, Marija je rekla Evo službenice Gospodnje, ona je htjela služiti.

Okupljanje naroda

Gospa je na Velikom Rujnu oduvijek okupljala narod. U prošlosti tu su dolazili i ljudi iz Like. Na tom mjestu vjernici su se od davnina utjecali Majci Božjoj, to je mjesto ljude okupljalo i privlačilo.
Gospini štovatelji, ljubitelji prirode, planinari, lovci, hodočaste na Veliko Rujno i u svibnju i na svetkovinu Velike Gospe. Tu je crkvu rado pohodio i blagopokojni kardinal Franjo Kuharić koji ju je smatrao hodočasničkim odredištem hrvatskih planinara.
Velikorujanska Gospina crkva svjedočanstvo je požrtvovnosti i marljivosti podgorskog naroda i njihovog pastira. Naime, na Rujnu je najprije bila mala kamena kapelica od suhozida. Sadašnju crkvicu Velike Gospe sa župljanima je 1930. g. izgradio starigradski župnik Ante Adžija (1880.- 1944.): »S pomoću Boga i Starigraca, na čast Velike Gospe, don Ante Adžija, godine 1930.«.
Don Ante Adžija je značajna osoba 20. st. u Starigrad - Paklenici, u duhovnom, ali i socijalnom, humanitarnom, kulturnom i ekonomskom životu Starigrada između dva svjetska rata, koji je tom mjestu bio osigurao i vodu.
»Don Ante Adžija, sin podgorskog kraja kojem je Velebit bio vlastita kuća rođenja, života i služenja, zajedno s narodom pješice je na konjima donosio materijal potreban za gradnju, žbuku, kamenje, iz zahvalnosti Mariji koja je uvijek bdjela nad tim krajem. Don Ante je u
Drugom svjetskom ratu izgubio život jer je bio vjeran. Htio je dati sve za Boga, za Crkvu i za svoj narod« rekao je don Tomislav.

Zaštićeno područje

Prije su hodočasnici išli na Rujno pješice, tri i četiri sata hoda, dok se od središta Starigrada do Rujna nije probio protupožarni put kojeg je 2008. g. blagoslovio zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Put dužine 13 km prvih 6 kilometara je asfaltiran, a u svom drugom dijelu do crkve je šljunčan.
Ako netko od župnikovih suradnika ili zainteresiranih treba prijevoz do Velikog Rujna, i to je riješeno. U prijevozu ljudi i opreme, i više puta i povrataka ako treba, terencem do Velikog Rujna oslonac i pomoć spremno pruža Damjan Marasović. Damjan je iskusni vozač velebitskim visoravnima, s osjećajem za javno dobro. Socijalno osviješten, strme prijevoze uzbrdo - nizbrdo putem kojeg krase veličanstveni vidikovci prema moru i brdskim stijenama, Damjan vidi u kontekstu koji nadilazi čin vlastitog dobrog djela. Sam napominje da je to njegov osobni doprinos u služenju široj zajednici.
Veliko Rujno je na krškom području koje je i zaštićeno, rezervat je UNESCO-a kroz program Čovjek i biosfera i dio je eko mreže Natura 2000, kaže Starigrađanin Nikola Tesla. I Tesla sebe rado daje zajednici, svirajući za gitarom, a njegova supruga Lucija Tesla za klavijaturom. »Tu sam u prekrasnoj prirodi koju je Bog stvorio. Osjećam, kao da ste ovdje puno bliže Bogu nego kad ste u civilizaciji. Ovdje postanemo svjesniji da je sva ta ljepota stvorena od Boga« rekla je Lucija.

Zajedništvo na Rujnu

Hodočasnica Suzana Jović iz Jovića kod Ražanca svake godine s djecom dolazi na Rujno. »To nam je predivno duhovno iskustvo. Tu se obogatimo duhovno. Inače tu dolazimo na rekreaciju, tuda šetamo. Tu se predajemo Majci Božjoj, molimo našu Gospu od Rujna za zdravlje, osobito da djecu naučimo pravim kršćanskim vrijednostima. Da i oni upoznaju da je to mjesto gdje se uvijek mogu utjecati Majci Božjoj, za zdravlje i kad bude trebalo, za rješavati probleme. Uvijek se uteći Majci Božjoj jer to je radost i put koji nas vodi do Isusa«, rekla je Jović.
Zajedništvo na Rujnu. Kojemu se pridružio i općinski načelnik Krste Ramić, okrijepe i članovi starigradske podružnice Lovačkog društva Diana iz Zadra. Lovci su vrsni kuhari graha kojeg pripremaju na susretima puka u svibnju i listopadu, jednu godinu zavrtili su i vola.
»Tu je i lovište, dođemo zbog druženja, zanimljivo je svima koji dođu. Pomažemo mještanima, zanimljivije je na Velebitu, drugačije je, ljudima je to lijepa promjena sredine. Mogu tu doživjeti razne avanture, prirodu, planinarenje, šetanje, zdravi život, sportske aktivnosti, alpinizam, ima i bilja. Velebit još nije otkriven do kraja« poručio je Tomislav Dokoza, predsjednik starigradskog lovačkog društva.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)