Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Zadarska vinska revolucija i povratak otpisanih

Autor: Damir Maričić

09.11.2009. 23:00
Zadarska vinska revolucija i povratak otpisanih

Foto: Sebastian GOVORČIN



Zadarska županija zadnja je koja se upisuje u vinsku kartu Hrvatske, ali s golemim potencijalom Ravnih kotara pa i otoka s kojim mora završiti u vrhu – ili propasti
Zadarska županija dugo je godina bila dno hrvatskog podrumarstva i vinarstva, čast vinogradarima koji su i tada “ostavljali kosti” u vinogradima. Da se kod vinogradarstva i podrumarstva radi o dvjema različitim stvarima, najbolje je shvatiti iz jedne stare mađarske uzrečice iz područja Pečuha, a tiče se i tamo nastanjene brojne hrvatske zajednice: Hrvati rade vinograde, Nijemci podrumare i prave vino, a mi Mađari – pijemo.
Poslovica je stara jer Mađari u međuvremenu ne da samo piju već rade čuvena vina, mogli bismo kazati, već i stoljećima. U nas je većinom poznat tek Tokajac, no on je tek vrh sante.
Kaskajući za ostalima
 Sjećam se da sam obilazeći mnoge vinare i vinske staze posebice u Hrvatskoj u razgovorima s poznanicima i prijateljima iz Kotara već prije 10-ak godina spominjali kako ovdje 500 obitelji treba živjeti samo od vina i onog oko njega. I to dobro živjeti. Štoviše, i ova je novina sa svojim vjernim suradnicima i prijateljima pred više godina izletjela kao pijetao što prerano zakukuriče s Vinskom kartom. Bila je dobra želja, ali moramo priznati da tada od toga nije bilo ni “v” ni “k”.
 Ne treba osim problema tradicije spominjati nedaće proizašle iz rata koje su tome znatno kumovale.
Nadobudno smo pratili i vjerovali da će Martinje u Polači i Vinkovo u Stankovcima od entuzijastičkog zanosa prvo Radoslava Bobanovića, Željka Baradića i mnogih drugih pa i nas nekih koji smo bili degustatori i ocjenjivači često i nepitkog vina, prerasti u ponosnu manifestaciju s gospodarskom podlogom. Pratili vina otoka Paga, zdvajali nad tim što nam Badel, odnosno Vinarija Benkovac osim pristojnog Rosea ne daje ništa više, a sirovine ipak ima. Velike smo zanose dobivali i sadnjom preko 100 hektara korlatskog vinograda. U Zadarskom listu pratili su svaki pomak u ovom časnom poslu, da sad ne spominjemo nečasne ispade na koje neke neumjerene natjera čašica ipak je to uz maslinu najspominjanija stvar i u Bibliji.
Vrijeme preokreta
Da ne duljimo, to vrijeme kojem smo se nadali došlo je. Treba li kazati da se Zadarska županija nakon svih drugih hrvatskih regija konačno dostojno(ije) upisala u vinsku kartu Hrvatske ili da budemo euforični i kažemo da je ovdje na djelu “Vinska revolucija”?
Vrhunsko vino Šime Škaulja, Kaštelanac, snažan ispit Mladena Anića, fenomenalna, nažalost, na tržište neplasirana vina s Korlata. Izmjena žalosnog stanja podruma i podrumarstva s modernizacijom i edukacijom. Izmjena gotovo kompletnog sortimenta tradicijskih sorti koje neće dati ništa bolje od stolnog vina, novima, a struka je rakla – najjačima merlotom, shirazom i cabernet sauvignonom itd., odnosno oplemenjivanje potentnijih domaćih sorti poput maraštine ili Anićeve najave sa svrdlovinom. Konačno i flaširanje i registriranje. I Jurjević na Silbi radi iskorak kojem je vino tek jedan segment. Itd…
 Vrijeme je za marketing, vrijeme je za lokalpatriotizam. Domaća krčma i ugledni restoran moraju težiti serviranju “našeg” vina. Naravno da u tome treba izbaciti uljeze, trećerazredna vina zbog 10 kuna zarade. Zadarska županija troši vino. Troše ga domaći ljudi sve manje spremni piti “delance” kao bi rekli Zagorci, ali i stranci. Na preko sedam milijuna noćenja u turizmu da se samo tu i tamo trgne čaša to je nekoliko milijuna botelja. Naravno, ako nam vina u ugostitelja neće stajati toliko kao da ih nudimo pijanim milijarderima.
Stvoriti (lokalpatriotsku) vinsku kulturu
 Sada smo u stadiju da imamo ponudu. Još ne i u stadiju lokalpatriotskog ponosa, ali vjerujem u njega. Vrijeme se približava i obnovi one Vinske karte. Naravno da je za nju potrebno i više od vina. Valja sačiniti podrume, degustacijske sale, educirati proizvođače da znaju kazati koju o vinu i biti “turistički vodiči” osmisliti animaciju i paket ponude (pršut, sir, domaći specijaliteti). Time se dobiva jedna velika nova turistička ponuda koja igra i kad nije sezona kupanja i sunčanja – izletima i obilascima, a bogme i prodaja u kući. Naravno, vrijeme je i da ovdašnji ugostiteljski radnici, čast iznimkama, znaju kako se nudi i prodaje vino. Jer ovako kako to sad većina nudi nije ni čudo da se i ne proda, čak i mimo cijene.
 Zadrani su dugo izbivali iz suvremene tržišne ponude dobrog vina. Imali smo već nakon 2. rata Benkovačku vinariju, svojevremeno i Maraskinu vinariju. I sam je sadašnji ministar Božidar Kalmeta na jednoj od degustacija u Stankovcima kazao da je konačno vrijeme da ovdašnja vina “ne budu slatka do Božića, a kisela po Novoj godini”. Ne navodimo Kalmetu kao politički autoritet, koji je ovdje nepotreban, već kao bivšeg direktora Vinarije, educiranog agronoma smjera VVV (voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo) iz generacije prijatelja Mira Maričevića, sada gradonačelnika Lastova s dobrim plavcem, s kojim je i diplomirao, odnosno Petra Čobankovića kod čije obitelji u Iloku smo guštali vrhunske graševine, a bogme i chardonay i druge bijele ljepote.
No naše su vinarije tada radile nazdravičarska vina niže kategorije – jedva stolna. Sada je drugo vrijeme. No i putovi su već uhodani. Zadrani ne bi trebali imati probleme koji trenutno muče hrvatske vinare, a to je plasman, naravno, ako uzmu samo svoje tržište, a ne prepuste ga drugima.


 SHIRAZ, MARAŠTINA, CABERNET SAUVIGNON, ROSE…


Shiraz ili kako se ovdje zbog uvoza preko Francuske naziva syrah zavolio sam ima desetak godina, prije svega preko vina novog svijeta, naročito Australije. Mirisi bobičastog šumskog voća pa do šljive ili višnje, aroma papra, egzotika okusa od đumbira do tamne čokolade i ljubičice osjetilan je u korlatskom koji smo u nekoliko navrata imali priliku kušati, a ne i vidjeti ga u prodaji vjerojatno zbog prevelike Badelove palete i problema tvrtke, što se nadamo da će brzo završiti. S jakošću iznad 14 vol.% alkohola zadovoljava i ljubitelje snažnih mediteranskih crnih vina.
 Maraština koju Anić proizvodi karakterističan je naziv ovdašnjeg cijenjenog bijelog vina koje južnije na Korčuli dijelom i dubrovačkom području nazivaju i pune kao Rukatac. Izrazito svijetlo žute boje, kažu da osim svježeg osebujnog cvjetnog mirisa u aromi sadrži čak i tragove zadarske maraške, što nije čest slučaj kod bijelih vina. Iako dominantno suha u povijesti se poznavala kod desertnih vina. U nas i kod Šibenčana (Skradinjana) često u kupaži s debitom. Vrlo davno zaštićena i cijenjena vrsta.
 Cabernet sauvignon Šime Škaulja iz porodice je najstarijih, najcjenjenijih i najraširenijih sorti na svijetu, gdje se teško mjeriti s konkurentima kojih je milijune. Prvo je ovdašnje vino s oznakom vrhunskog. Vino je rubin boje, voćnog okusa i arome trava, snažnog tijela pogodnog (poželjnog) za odležavanje, izraženog tanina. Učestalo se koristi u kupažama najpoznatijoj onoj bordoškoj kupaži (merlot i cabernet sauvignon, rjeđe i cabernet franc) ili australskim učestalim kupažama sa shirazom ili rjeđe u kupažama više vrsta pa i grenashom.
 Rose se u Benkovcu u najvećoj mjeri radi od mješavine francuskih sorti najviše grenasha metodom samotoka i smatra se boljim hrvatskih roseom, koji, istina, u nas nisu prečesti i ne rade se u velikim količinama zbog nenaviklosti ovdašnjeg stanovništva na konzumaciju. Rose bi bio spoj dvaju vinskih svjetova onog crnog i bijelog, a s njim se nakon tiještenja postupa kao s bijelim vinom. No u poljednje vrijeme svi vinari koji “drže do sebe” okušavaju se i u roseima od Kutjeva do Plenkovića i manjih čuvenih vinara čak i po Pelješcu. Francuzi vode rat za očuvanje tradicionalne proizvodnje rosea, dok se iz agresivnog novog svijeta traži dopuštenje da se roseom zove i vino koje i se dobilo miješanjem bijelog i crnog u određeni omjerima. Dok se to ne dogodi, imate priliku piti ovdašnji ukusni rose.