Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

SOCIOLOŠKI ASPEKT Mi smo društvena bića pa će nedostatak socijalnih kontakata dovesti do vala anksioznosti

10.11.2020. 09:10


Uslijed svakodnevnog povećavanja broja zaraženih i umrlih, Nacionalni stožer civilne zaštite postrožava epidemiološke mjere, dok susjedne zemlje uvode djelomična ili potpuna zatvaranja. Jasno je da se epidemiološkim mjerama i preporukama pokušava oblikovati ustaljene društvene obrasce ponašanja u cilju sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, ali svakako je važan kako ekonomski, tako i društveni aspekt trenutačne situacije.
Naime, nameće se pitanje koliko smo kao društvo u cjelini spremni promijeniti svoje prethodno usvojene načine ponašanja, svakodnevne rituale i ukorijenjene običaje, kao i o tome kakve su moguće društvene i psihološke posljedice.
Stoga smo razgovarali s dr. sc. Svenom Marcelićem, sociologom na Sveučilištu u Zadru.


Nedosljednost i nesigurnost
On je ponajprije ukazuje što je važno da bi se uopće moglo utjecati na društvo, odnosno da bi društvo prihvatilo nešto drukčiji način života radi dobrobiti svih.
– Kada se donose takve mjere, one bi trebale biti doista jasne i dosljedne. To je ključno kada se intervenira u društvo. Društvo već ima način funkcioniranja. Ako se hoće promijeniti neko ponašanje, ono mora biti logično, ističe Marcelić tumačeći izostanak logičnosti situacijom u kojoj smo imali lockdown kada je bilo manje slučajeva, a sada, sa znatno većim brojem oboljelih, ipak imamo tek blaže mjere.
Naglašava i kako mjere moraju biti jednostavne i ne dovoditi do zbunjenosti. Po njegovom mišljenju, možda bi bilo bolje da su mjere čak i strože, ali da su jasne i stalne, nepodložne čestim promjenama kako bi se više utjecalo na društvo, a samim time i na povoljniju epidemiološku situaciju.
– Nedosljednost stvara nesigurnost, narušava povjerenje građana i postavlja se pitanje o tome jesu li mjere dovoljne i koliko su zaista korisne. Sve to budi sumnju društva jesu li mjere dobre, zaključuje Marcelić dodajući kako spomenuta nedosljednost ugrožava i predviđeni krajnji cilj. U kratkom vremenskom periodu, kako napominje Marcelić, mijenja se način zaštite što može dovesti do svojevrsnog otpora i negativnog stava dijela društva.
Kao primjer nedosljednosti Marcelić spominje izbore, kao i turističku sezonu.


Nepovjerenje u institucije
– Bojim se da se tijekom vremena pokazuje da mjere nisu bile neutralne ni logične. To se u krajnjoj liniji nadovezuje na kronični problem hrvatskog društva, a to je nepovjerenje u institucije, ukazuje Marcelić komentirajući i prvotnu popularnost Stožera, dok se nije uprlo prstom u stranački karakter. Naime, kako ističe Marcelić, jedan od najvećih izvora nepovjerenja u institucije jest stranačka povezanost jer se tada počinje preispitivati neutralnost.
Valja uočiti i da su mjere bile sklone varijacijama i u trenutcima najveće emocionalne osjetljivosti, primjerice, na sprovodima.
– Mjere kao mjere nisu problem, sasvim je sigurno da moramo zaštiti jedne druge, to je apsolutno poželjno. Ali se praksa ne bi trebala mijenjati iz tjedna u tjedan, što se može i ne može, kažnjava ili ne kažnjava, dolaze inspekcije ili ne dolaze, imamo redare pa nemamo i sl. To stvara zbunjenost. Društvo teži stabilnosti, a ovo nije izvor stabilnosti, smatra Marcelić.
Unatoč svemu navedenom, misli kako neće doći do pružanja otpora epidemiološkim mjerama.
– Ljudi su svjesni toga da virus postoji i da je opasan, naravno, postoji i urođena potreba za samoodržanjem, kaže Marcelić dodajući kako će posljedice koronakrize, razumije se, biti velike, kako ekonomske, tako i sociološke i psihološke.
– Kada sve to prođe, doći će do olakšanja, a to je uvijek pozitivno za društvo. Međutim, mi smo društvena bića pa će nedostatak socijalnih kontakata vjerojatno dovesti do vala porasta anksioznosti, depresija i sličnih psiholoških tegoba. K tome svakako valja dodati i negativan utjecaj na ekonomiju, otkaze i moguću recesiju, zaključuje Marcelić. (Doris BABIĆ)