Je li Zadarska županija već u krizi?

Kriza u Hrvatskoj bit će netipična jer i bez sadašnje krize u svijetu Hrvatska već ima krizu proizvodnje i izvoza roba, ali je pokrivala zaduživanjem i turističkim prihodom – Zadarska županija iznimno je izložena krizi ako ona zahvati potrošnju bilo domicilnu ili turističku, a svi su izgledi da hoće
Kriza nagriza transport i građevinu, najnoviji su naslovi koji u Hrvatskoj nastoje locirati smjer kretanja krize.
Hrvatska nije tipična zemlja jer manje-više živi na dug i turistički input, dok je proizvodnja preslaba (dosad je to naglašavao predsjednik Stjepan Mesić, a sad vrlo glasno i predsjednik HGK Nadan Vidošević), a izvoz roba smiješan, osim u segmentu brodogradnje koja je na državnim terapijama, koje EU želi dokinuti.
Kriza financijskog sektora
Ipak gromoglasni odjek krize u Hrvatskoj je pokrenut s vremenskim odmakom neki kažu i od godine dana. Eksplozija krize u SAD-u, a potom i EU dogodila se u financijskom sektoru počevši od drugorazrednih hipotekarnih kredita nadalje. Hrvatska u financijskom sektoru to nije osjetila. Banke su zahvaljujući strogosti režima pričuva HNB-a bile pošteđene napuhavanja i rasta rizičnih plasmana, drugi modaliteti financijskog tržišta nisu ni bili prerazvijeni, a najveći stradalnik je Zagrebačka burza, odnosno burzovno poslovanje uopće i s njima vezano fondovsko poslovanje.
Brodarstvo i metalci
Prvi segment krize koji smo potom osjetili mi u Zadarskoj županiji, odnosno gospodarski subjekti ovog kraja neprijeporno su brodari. Njih je svjetska kriza pogodila dvojako: padom vozarina, ali i pitanjem nastavka kreditiranja već ugovorenih gradnji nakon sloma financijskog sustava razvijenih zemalja odakle isključivo dolaze njihovi kreditori. Zasad je zadarski brodar Tankerska plovidba u boljim prilikama od ostalih, ali se “ograđuje” za opstanak u krizi koju procjenjuje na godinu-dvije. Vozarine za tankere još se drže, za razliku od brodova za suhe terete koji su ipak manji dio njihove flote. No s cijenom nafte tri i pol put ispod razine kakvu je rekordnu dosegla nedavno (43 u odnosu na 144 dolara) jasno je da nešto nije u redu. Jasno je da voziti puno skuplju naftu znači i zarađivati više, kao što je jasno da ovakav pad znači da ta roba nije tražena, a kad nije tražena onda i nema velikih potreba za njenim prijevozom što je Tankerskoj posao.
Potom su krizu u Zadarskoj županiji osjetili metalci i strojograditelji. Osnovni razlog je što su prvenstveno okrenuti k automobilskoj industriji. Zbog toga su i bili ovdašnji ponos kroz nekoliko zadnjih godina, ali su zbog toga što su u lancu isporuka najosjetljivije i jedne od najpogođenijih industrija na svijetu posljedice krize osjetili među prvima.
Turizam
Bilo je nešto laži, lagali smo sami sebe, ali odmah s rujnom zamijećeno je da je kriza zahvatila turizam. Nije se u tolikoj mjeri radilo o tome da su ljudima iz zemalja iz kojih dobivamo turiste pale plaće ili naglo povećan broj nezaposlenih, već su se zastrašeni grmljavinom krize suzdržali od putovanja. Pred nama je, nažalost, razdoblje kada bi razlog neodlaska u turizam mogao biti gubitak radnih mjesta i pad primanja, a ne samo strah od toga. Hrvatskoj turizam, i to ne gledan u svom obuhvatu satelitskog učinka, čini preko sedam milijardi eura prihoda. Odnosno, procjenjuje se na gotovo 20 posto BDP-a. Prevedeno to znači da kada bi, ne daj Bože, turizam pao za 10 posto u prihodima, što nije nemoguće recimo u scenariju pada dolazaka od pet posto i suzdržanije potrošnje onih koji dođu za još pet posto, da bi Hrvatskoj BDP pao dva posto. Osim nastavka loših brojki posljednjih mjeseci, što i nije previše važno, jer Hrvatska u njima ne ostvaruje neki posebno značajan prihod, na to nas upozorava katastrofa na koju se spremaju centri zimskog turizma po Europi, a i sam “novogodišnji turizam” je žestoko spao.
Graditeljstvo i trgovina
Burza i u Hrvatskoj nemilo topi dionice građevinskog sektora. Na burzi su, pak, najbolji. ovi naši građevinari nisu za burzu. Kako žive? Nitko od građevinara u Zadru ne spušta bitnije cijene najstandardnijeg proizvoda – stanova. No ono što je vidljivo, iako tvrtke to negiraju, je mnoštvo neprodanih stanova.
Nažalost, u Hrvatskoj, pa tako i Zadru osnovica društvenog rasta posljednjih godina bila je prije svega potrošnja. Trgovina u njoj uzima značajno mjesto. Ona je i najznačajnija gospodarska djelatnost u Zadarskoj županiji. Posljednji pokazatelji Državnog zavoda za statistiku nisu precizirani po županijama, ali kažu kako je trgovina na malo u listopadu 2008. u odnosu na rujan 2008. zabilježila nominalno i realno promet manji za 1,7%. U odnosu na listopad 2007. nominalno je bio veći za 3,6%, a realno je bio manji za 2,1%.
Promet od trgovine na malo što ga ostvaruju sve pravne osobe koje se bave tom djelatnošću bez obzira na pretežnu djelatnost u listopadu 2008. u odnosu na rujan 2008. nominalno i realno je bio manji za 1,4%.
Znači izostat će i taj segment društvenog rasta. Ako izađemo iz okvira ove trgovine i proširimo to na stanove i druga trajna ili trajnija dobra, pa i preprodaju zemljišta što je velikom broju ovdašnjeg stanovništva bilo značajan izvor prihoda posljednjih godina, stvari se kompliciraju.
Stanje u Zadarskoj županiji
Uglavnom turizam je prošao izvrsno zahvaljujući ljetu, ali je počeo tonuti nakon toga uz strah od nadolazeće sezone.
Naš brodar borit će se za nastavak uspješnog poslovanja i završetak sedam ugovorenih novogradnji, a prvu bismo ipak trebali vidjeti u floti već do kraja siječnja. No, kako će se vozarine za naftu kretati s procjenom smanjene tražnje, OPEC-ovim smanjenjem kvota, kriznim industrijama poznatim kao upravo najvećim potrošačima nafte, pa i najavom da bi cijena nafte u idućoj godini mogla dospjeti do 29 dolara (!?) tek treba vidjeti. Metalci vezani za automobilsku industriju još ne mogu predvidjeti koliko će narudžbe pasti, ali 30 posto je već sigurno. Građevinari se još drže ako osluškujemo zadarske cijene stanova, no pitanje je što će biti ako prespora prodaja potraje, a banke kreditori ih počnu stiskati. Trgovci će dobiti nove snažne konkurente jer kako vidimo centri se grade iako promet ne raste, što znači pojačanu bitku za kupce. Nadajmo se da će ona podrazumijevati i bitku nižim cijenama, da nam barem malo lakne.
Posljedice za državu i lokalne samouprave
Povratno se, nažalost, mogu očekivati i gubici radnih mjesta, odnosno manja obiteljska primanja, što će značiti smanjenu potrošnju. Naime, za razliku od države koja će povećanu potrošnju (rast proračuna) preživjeti zaduživanjem za nekih 15-ak milijardi (navodno oko 11 za povrat kredita i kamata, a četiri-pet za nova zaduženja), građani prostora za daljnja zaduživanja baš i nemaju. Istina je da su hrvatski građani manje prosječno zaduženi od zapadnih Europljana, ali su zato prvaci zaduženosti među tranzicijskim zemljama brojeći u to i članice EU.
Sa smanjenom potrošnjom i prometom općenito država će sa zebnjom pratiti što se događa s osnovnim prihodom, a to je PDV (oko 45 milijardi kuna očekuju dogodine ubrati na toj osnovi uz planirani rast u odnosu na ovu godnu). Osim PDV-a moglo bi škripiti i s trošarinama (navodno zbog straha od pada trošarinskog prihoda iz cigareta, a zbog mogućeg jačanja šverca preko šupljikavih granica s BiH i Srbijom s jeftinijim cigaretama ove i nisu bitnije uvećane) kako na cigarete tako još više s onim najbitnijima na – gorivo. Naime, gorivo pojeftinjuje pa i apsolutni iznosi ubranih trošarina, a očito će i nastaviti padati ako ljudi budu manje putovali…
Konačno tu je i teško pitanje doprinosa i poreza – što ako se smanji broj zaposlenih.
Proporcionalno tome patit će i gradovi i općine, odnosno županija. Porez na dohodak je njihov, a što ako se smanji, a ni komunalni nameti ne bi smjeli rasti, porez na promet nekretnina smanjuje se već neko vrijeme….
Već smo naglašavali da zadarsko gospodarstvo nije izrazitije izvozno u segmentu roba. Dakle, njih pogađa prije svega gubljenje ovdašnje potrošnje. Ona se može dogoditi dvojako – padom kupovne moći stalnog stanovništva i manjim dolaskom turista. Ako dođe i do pada prihoda iz segmenta izvoza usluga – Tankerska plovidba i turizam, to bi i za Zadarsku županiju značilo krizu.

 INVESTITORI ODUSTAJU OD GRADNJI?

Ima i indikatora da je nešto jako trulo u lancu prostornih planiranja i papira, izdavanja dozvola, gradnje i uporabnih dozvola. Jedan indikator koji neslužbeno mnogi komentiraju po gradu je da su gradski čelnici iz ovog segmenta počeli pričati s potencijalnim investitorima koji su pred dulje vrijeme izradili detaljne planove uređanja, a u međuvremenu ne grade ništa. Navodno ih pitaju gdje im zapinje i kakva im pomoć treba. Kažu ipak da ne laje pas zbog sela već sebe. Navodno gradskoj blagajni nedostaje sredstava, a ubiranje komunalnog doprinosa (što se jednokratno uplaćuje u gradsku blagajnu po kubičnom metru površine za koju je izdana građevinska dozvola) ide puževim korakom. Navodno su zbog toga izostale uplate desetaka milijuna kuna.
Drugi katastrofalan indikator su zadnje državne statistike o broju uporabnih dozvola u graditeljstvu u zemlji. Nažalost, općehrvatska tradicija je netraženje ili presporo dobivanje tih dozvola. Činjenica da ih je u 2007. izdano u zemlji svega 4.246, porazna je u odnosu na započete i izgrađene objekte. No ono što se tiče Zadarske županije je uvjerljivo najmanji broj izdanih uporabnih dozvola u državi – brojkom svega 36!?
Kad smo barem pomislili da se možda ovdje grade veći objekti pa smo barem u površini bolje prošli novo razočaranje – od 2,7 milijuna četvornih metara pod izdanim uporabnim dozvolama na Zadarsku županiju otpada 12.850?!
Od tih 36 dozvola – sedam za stambene zgrade, 10 za ostale nestambene zgrade, 12 za prometnice i sedam za infrastrukturu na bazi cjevovoda (voda, telefonija, odvodnja i sl.).
Zadarska županija na drugoj strani slovi i dalje za jako središte gradnje i u odnosu na broj stanovnika bolja je od većine u Hrvatskoj. Prihvatimo nemarnost, prihvatimo i loš rad ureda, odnosno sada odjela za izdavanja papira, opet su brojke u neredu.

 RIBARSTVO

U ribarstvu cijele prošle godine iskazivan je manjak u financijskom iskazu od 30-40 posto. Toliko se manje zaradilo s ribom u državi. Prije svega zbog smanjenja količine plasirane tune u Japan što je najvrjedniji dio ovdašnjeg ribarstva i marikulture. Prošla godina označena je primjenom prethodno dogovorenih mjera ICCAT-a u Dubrovniku (sada su u Maroku zaoštrene), a ključna za nas bila je da nam je dopušten ulov tuna i od osam kilograma, za razliku svih ostalih u svijetu koji smiju loviti tek veće tune od 30 kilograma. No, i naši su smjeli prodavati samo veće od 30 kilograma. To znači da su od preklani i kroz čitavu ovu godinu manje tune hranjene u kavezima. Kod bijele ribe neki proizvođači s 10 pa i više desetaka puta većom proizvodnjom od naše na čelu s Grcima, preplavili su tržište niskim cijenama pritjerani u kut kreditnim obvezama.
Sve to duboko se reflektira na Zadarsku županiju koja je u ovim djelatnostima najjača u Hrvatskoj.
Ipak ovu godinu za očekivati je rast u segmentu plasmana tuna, ali sa značajnim prethodnim rastom troškova, što znači niskom profitabilnošću.