Dolaskom Josipa Đakića HVIDR-a prestala postojati

Kraj ove godine obilježit će disocijacija te udruge, u tolikoj mjeri da bi mogla ostati bez prilično jakih i utjecajnih ogranaka – zagrebačkog i zadarskog
Projekt pacifikacije ratnih  veterana bliži se kraju. Nakon  što su prije pet godina HVIDRA-ini ogranci de facto pristali na slaganje s državnom  politikom izručenja generala  HV-a Haagu, kraj ove godine  obilježit će disocijacija te  udruge, u tolikoj mjeri da bi  mogla ostati bez prilično jakih  i utjecajnih ogranaka – zagrebačkog i zadarskog.
Zadarska HVIDR-a već je  dobila odobrenje Ureda  državne uprave za samostalan  rad mimo republičke udruge,  ali pod imenom Nova Hvidra,  a njenim putem bi mogla i  zagrebačka, koju vodi Ivan  Pandža. Pandžini stavovi o  Domovinskom ratu i procesima protiv pripadnika HV-a  osumnjičenih za ratni zločin,  poznati su. Ali suprotstavljanje Josipu Đakiću onemogućuje ih da te stavove  inkorporiraju u krovnu udrugu  ratnih vojnih invalida.
Sukob u HVIDR-i može se  ukratko opisati ovako: HVIDR-a je ove godine mijenjala  statut, no podružnice nisu  prihvaćale izmjene, ponajprije  zbog mogućnosti da republička HVIDR-a oktroira povjerenstvo u slučaju neslaganja  s pojedinom podružnicom. I  premda su prije uredno surađivali, Pandža danas karakterizira Đakića kao gasitelja  HVIDR-e.
– Dolaskom Đakića na mjesto predsjednika, HVIDR-a je  prestala postojati. I ako zagrebačka HVIDR-a nešto ne  kaže o nekoj društvenoj pojavi, kao da je i nema, kazao je  Pandža.
Izostanak podrške izmjenama rezultirao je izbacivanjem  podružnica iz središnjice. Podružnice su, međutim, nastavljale s radom, a zadarska je  registrirala i novu udrugu, dok  se predsjednik HVIDR-e posvetio uspostavi novih ogranaka, kako bi zadržao privid  jedinstva i dobio potporu na  redovnom godišnjem saboru  udruge. A baš tim saborom na  kojem je ponovo izabran,  Đakić je osobito ponosan.
– Na redovni izborno-izvještajni sabor HVIDR-e pozvano 246 ljudi, odazvalo se  224, a za predsjednika sam  izabran sa 190 glasova. Taj je  sabor bio jedan od najdostojanstvenijih, nije bilo ni arlaukanja ni divljanja, kako je  znalo biti, rekao nam je  Đakić.
Unutarnje razmirice u HVIDR-i za Đakića su praktički  gotove. Osječka HVIDR-a koju vodi Miljenko Kolobarić  prihvatila je statut, iako je isprva najavljivala da neće. Postoje doduše određena trvenja  između osječke gradske i  županijske organizacije, ali  Đakić ih namjerava rješavati  unutar udruge. Gospićka i  senjska HVIDR-a, tvrdi  Đakić, pridružile su se osječkoj. A nakon osnivanja zadarske Nove Hvidre, županijska organizacija formirala je  novu gradsku organizaciju.  Zadarsko rješenje, po svemu  sudeći, čeka i Pandžu, jer je na  Saboru na kojem je Đakić ponovno izabran sudjelovalo i  šest predsjednika kvartovskih  udruga zagrebačke gradske  organizacije, koji će uskoro  smijeniti Pandžu i prihvatiti  Statut.
Dostojanstveno ili ne, nije  ni važno. HVIDR-a je prestala  biti protivnik vladajućima u  najosjetljivijim pitanjima –  procesuiranju ratnih zločina  za koje su optuženi pripadnici  HV-a. Pritom je i njega samog  Ilija Stojić iz Grubišnog polja  optužio za ratni zločin, a mediji su ga višekratno prozivali  zbog drugih nasilnih ispada,  opisujući ga kao virovitičkog  šerifa.
– Sve što je pisano o meni  pokazalo se drukčijim. Točno  je jedino da sam svojedobno  bio uvjetno osuđen za  sprečavanje službene osobe u  obavljanju dužnosti, ali to je  bio samo jedan buran ispad po  povratku s fronte. U vezi optužbi da sam nekog zatočio i  opljačkao, sve se može provjeriti gdje sam bio 1991. godine, a pouzdano znam da bjelovarsko tužiteljstvo raspolaže  informacijama tko je doista  odgovoran za zlostavljanje  Stojića, rekao je Đakić.

 PRIJATELJSTVO SA SANADEROM I BRKANOM SNAŽNIJE OD MINISTARA

Najvažniji Đakićevi društveni odnosi su prijateljstvo i kumska veza s  Vinkom Brkanom, bivšim dogradonačelnikom Trogira, šefom trogirske  HVIDR-a, čelnikom niza lokalnih sportskih klubova, te prijateljem s bivšim  premijerom Ivom Sanaderom.
Đakićevo prijateljstvo s Brkanom, ojačano je njegovim odnosom s Ivom  Sanaderom. A koliko u tom političkom odnosu ima uloženog truda, vidi se  iz činjenice da je Josip Đakić u HDZ-u moćniji i od ministara. Barem onih iz  svoga kraja. Naime, Đakićevim kadrom slovi bivši ministar unutarnjih  poslova Ivica Kirin. I uprkos Kirinovom mandatu na ministarskoj dužnosti,  Josip Đakić uspio ga je na posljednjim parlamentarnim izborima preskočiti  na stranačkoj listi. Ukratko, poruka stranke bila je da je manje važno ako  ministarski materijal ne uđe u Sabor, nego ako saborsku fotelju promaši  čelni čovjek udruge ratnih veterana.
Čime je zaslužio takvu lojalnost? Kažu upoznati s čvrstim zastupanjem  bilo kakve službene ili neslužbene stranačke politike. A ako je u pitanju samo  pacifikacija HVIDR-e, moglo bi biti i više nego dovoljno, jer ta je udruga  proteklih godina priredila HDZ-ovoj vlasti dovoljno neugodnosti. Treba samo  podsjetiti na ulogu Kolobarićevog ogranka koji je zbog suđenja Branimiru  Glavašu organizirao i događanje naroda u Osijeku. Pandžini stavovi u vezi s  procesuiranjem branitelja jasni su već i iz pogleda na sjedište zagrebačke  HVIDR-e, pored čijeg su ulaza posteri Mirka Norca i Ante Gotovine.
I dok je Pandža na najboljem putu prema marginama društvenog života,  Đakić će ostati predsjednik HVIDR-e i kao saborski zastupnik HDZ-a uredno  ubirati 18 tisuća kuna plaće, te uživati u vlasništvu stana od 200, vikendice  od 100 kvadrata, ali i kontroli proračunskih milijuna koje veteranska udruga  prima iz proračuna.

 SVE ĐAKIĆEVE AFERE I GAFOVI

* lipanj 2009. godine – Josip Đakić i umirovljeni general Mato Bilonjić  propustili saborsko izaslanstvo za Prištinu – jer su zaboravili produljiti  valjanost putovnica
* prosinac 2007. godine – s Ivicom Kirinom i drugim uglednicima  sudjelovao u famoznom lovu zbog kojeg je Haški sud ponovno pritvorio  Mladena Markača. Lov je organizirao MORH, ali policijska, a i virovitička  delegacija, bile su prilično snažno zastupljene
* lipanj 2007. godine – PU zagrebačka i državno odvjetništvo otvorili  obradu optužbi da je Đakić s još dvojicom uglednih Virovitičana 1991.  godine zatočio, zlostavljao i opljačkao Iliju Stojića iz Grubišnog Polja i  njegovu suprugu. Državno odvjetništvo još provodi istragu o tome, ali ne  protiv Đakića, već protiv nepoznatog počinitelja.
* 2006. godine – za nasljednika Željka Strize postavio Jozu Certu, lokalnog  nogometnog dužnosnika koji će kasnije postati poznat kao jedan od  sudionika pljačke splitske pošte u kojoj je sudjelovala i srpska mafija. Certa  je kasnije smijenjen i isključen, no njegovo imenovanje, po navodnoj  preporuci kuma Vinka Brkana, ostaje mrlja na udrugaškoj biografiji Josipa  Đakića.
* 2006. godine navodno je mobitelom uputio ozbiljne prijetnje tadašnjem  šefu kaštelanske HVIDR-e Željku Strizi. Istraga je pokazala da s Đakićevih  mobilnih telefona nisu bile upućene prijetnje, već da je nepoznat netko  manipulirao njegovim brojem.
* ožujak 2006. godine – saborski zastupnici objavljuju anonimno pismo  u kojem se tvrdi da je Josip Đakić pretukao Ivicu Mihelčića na obilježavanju  godišnjice HDZ-a. Nepostojanje tih informacija u policijskom sustavu  pripisivalo se Ivici Kirinu koji je tad bio ministar unutarnjih poslova.  Provedenom istragom utvrđeno je da Mihelčić ne zna tko ga je napao.
* 2003. godine bio je pod istragom jer ga je redar diskokluba optužio da  mu je uperio pištolj u glavu. Redar je kasnije odustao od optužbi, a  virovitičko tužiteljstvo odbacilo je prijavu.
* 1998. godine bio osuđen uvjetno zbog napada na službenu osobu iz  1994. godine. Đakić objašnjava da je burno reagirao na uvrede na račun  hrvatskih branitelja, koje su došle iz usta policijskog inspektora.