Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ni kad plaču muškarci mandate ne daju

09.12.2011. 23:00
Ni kad plaču muškarci mandate ne daju


I dok se Šeksove suze mogu smatrati svojevrsnim pomakom, usprkos tome što je HDZ-ov “master mind” naprosto “pukao” te se zbog toga kasnije živcirao, ostale vijesti, one o rodnoj raspodjeli političke moći tijekom iduće četiri godine koje nam je donijela izborna noć, govore suprotno – ne mičemo se, zakopani smo u mjestu s prijetnjom potonuća


Reakcije HDZ-ovih dužnosnika/ca na izborni poraz, kojima je prošle nedjelje svjedočila televizijska publika, nisu iznenađujuće. I bijes i suze očekivani su ljudski odgovori na svaku vrst šoka i gubitka. Neobična je bila samo distribucija, plakao je On – Vladimir Šeks, a ljutito-borbene poruke uzvikivala je Ona – Jadranka Kosor. Ako se ova izolirana slika tretira kao simbolička, mogli bismo zaključiti da je proteklih dvadesetak godina demokracije ipak donijelo promjenu rodnih uloga i odnosa na hrvatskoj političkoj sceni. Nije svaka promjena nabolje, s pravom će netko komentirati, ideja nije bila da se zamjene sterotipna ponašanja, pa da muškarci cmolje, a žene “udaraju”. Iako s pravim ciljevima i svrhom ravnopravnih odnosa spolova u politici i nema previše veze, scena iz HDZ-ovog stožera u najmanju ruku pokazuje da su naši političari i političarke ipak relaksiraniji oko tradicionalno nametnutih rodnih uloga i ponašanja.
I dok se Šeksove suze mogu smatrati svojevrsnim pomakom, usprkos tome što je HDZ-ov decenijski “master mind” naprosto “pukao” te se zbog toga kasnije živcirao, ostale vijesti, one o rodnoj raspodjeli političke moći tijekom iduće četiri godine koje nam je donijela izborna noć, govore suprotno – ne mičemo se, zakopani smo u mjestu s prijetnjom potonuća.
Europska praksa
Novim sazivom Hrvatskog Sabora dominirat će muškarci, više nego što je to bio slučaj u proteklom mandatu. Muških saborskih zastupnika bit će 80 posto, dok će žene popunjavati tek oko 20 posto saborskih klupa. U brojkama: u najvišem državnom tijelu imat ćemo 121-og zastupnika i 30 zastupnica. Koliko je situacija neprirodna i apsurdna, pokazuju jednostavne analogije. Ako u istim rodnim omjerima zamislimo druge životne situacije i skupine, to bi izgledalo ovako: u našim školskim razredima sjedilo bi 24 dječaka i 6 djevojčica, među pedeset tisuća maturanata bilo bi 40 tisuća momaka i 10 tisuća djevojaka, u tvrtkama, uredima ili tvornicama trebalo bi postojati četiri puta više muških nego ženskih WC-a.
Ni u značajnom dijelu europskih država podzastupljenost žena u parlamentu nije manja nego u hrvatskom, ali to nam je slaba utjeha. Jer postoje države koje su u politici znatno rodno uravnoteženije, sve skandinavske, primjerice, dvostruko su bolje od nas. I možda najvažniji razlog nezadovoljstva treba biti onaj naš vlastiti, interni – ne idemo naprijed. Nakon proteklog desetljeća stagnacije, u kojem se, poslije jednokratnog velikog skoka sa sramotnih osam posto iz 90-tih na 22 posto u 2000-toj godini, postotak saborskih zastupnica zabetonirao na razini 22-25 posto, sad idemo nadolje. Čak ako nakon odlaska dijela zastupnika na izvršne funkcije saborsku poziciju dobije još pokoja žena pa ih na koncu bude više od 30, dijagnoza se neće ublažiti. Jer politika se čita upravo iz “golih” izbornih rezultata.
(Ne)ravnopravnost spolova
– Najjača je politička poruka onaj broj žena koje su u nedjelju izabrane. To su žene za koje su političke stranke htjele da uđu u Sabor, ističe Tajana Broz iz udruge CESI.
Paradoks je, dodaje, da su ovo prvi parlamentarni izbori održani nakon donošenje novog Zakona o ravnopravnosti spolova koji je propisao kvote, odnosno obvezao stranke da na izbornim listama ni jednog spola ne smije biti manje od 40 posto. Osim toga, u međuvremenu se, nastavlja Broz, poboljšala situacija sa zastupljenošću žena na lokalnim razinama vlasti koje su prirodno rasadište stranačkih kadrova za nacionalne izbore. U lokalnim i regionalnim tijelima nakon izbora 2009. pet je posto više ženskih dužnosnica. Stoga je jedino objašnjenje da je netko u strankama zakazao, ili lokalni čelnici koji su svoje kolegice “zaboravili” kandidirati ili stranačke središnjice koje su u završnici ignorirale žene predložene od lokalaca. Posebno je drastičan slučaj HDZ-a na čijim je listama u Sabor prošlo tek pet žena i 39 muškaraca.
– Nije mi jasno zašto se to dogodilo. Žene su s lokalnih razina bile kandidirane, a konačne liste sastavljala je predsjednica stranke. Bila sam jako razočarana kad sam vidjela da su žene raspoređene na sam kraj lista, govori Karmela Caparin, dosadašnja HDZ-ova zastupnica i potpredsjednica saborskog Odbora za ravnopravnost spolova koja neće braniti boje svoje stranke u novom sazivu Sabora.
Ona je bila šesta na listi, a mnoge poznate HDZ-ovke prošle su i gore. Dubravka Šuica, nekadašnja dubrovačka gradonačelnica i dugogodišnja parlamentarka, bila je, primjerice, predzadnja na listi.
– Sve je to iznenađujuće ako se ima na umu cjelokupni dosadašnji rad i angažman predsjednice Jadranke Kosor, ako znamo da je tijekom mandata HDZ-ove vlade osnovan Ured za ravnopravnost spolova, donesen novi Zakon o ravnopravnosti koji je propisao kvote. A sada kao da se sve to zaboravilo, komentira Caparin.
Kriva je kriza
Dojam da je ravnopravno sudjelovanje žena na izborima – a ono znači ne samo da ih je minimalno 40 posto na listama nego i da su stavljene na viša mjesta koja jamče prolaz do Sabora – naprosto zaboravljeno, da o tome nitko u strankama nije mislio, nije to smatrao važnim, dijele i aktivistice ženskih udruga koje su u ovoj predizbornoj kampanji puno radile kako bi podsjetile da rodna ravnopravnost na hrvatskoj političkoj sceni nije savladano gradivo. No, učinaka nije bilo.
– Rodno uravnoteženje stranačkog i političkog života naprosto trenutačno nije tema koja bilo koga zanima, nevažna je. Objašnjenje da je to stoga što postoje drugi važniji problemi, nije prihvatljivo. To je kao da kažete kako se s poštivanjem ljudskih prava može pričekati dok ne prođe kriza, objašnjava Broz.
Iako SDP i dalje prednjači po broju svojih zastupnica u Saboru, i ova stranka sa 16 žena naprama 45 muškaraca koji su se ovaj put plasirali, bilježi nazadak u odnosu na prethodni izborni krug. Argument da je to posljedica predizbornog koaliranja u kojem su dio visokih mjesta na listama morali podijeliti s (uglavnom muškim) partnerima, nije prihvatljivo opravdanje.
– Žene su ovaj put kolateralna šteta koaliranja. To se prvenstveno odnosi na SDP-ovke, ali dijelom su oštećene i HDZ-ovke, smatra Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije.
No, značajnijim dijelom razlozi stranačke rodne neosjetljivosti još su uvijek žilavi sterotipi koji onemogućavaju prepoznavanje generalnog ženskog političkog potencijala, ali i onog specifičnog, potrebnog u društveno i ekonomsko turbulentnim vremenima.
Mediokritetski dosezi
– Žao mi je da se kod nas još ne razumije kako žene imaju što donijeti politici, da nas ništa nisu naučili primjeri poput Islanda gdje su upravo žene zaslužne za izlazak ove zemlje iz krize, napominje Borić. Nema ravnopravnosti u politici dok i žene ne budu imale pravo na osrednjost, dodaje, dok će se na visoke pozicije probijati samo one političarke koje su izvanredne, dok će mediokritetski dosezi muškarcima biti dovoljni za prolaz na vrh.
– Pitanje koliko su kvalitetni za muškarce se uopće ne postavlja, ali očekuje se da se žene moraju posebno iskazati kako bi dobile neki istaknutiji položaj, pojašnjava Rada Borić.
U idućem sastavu Sabora nekoliko je klubova u kojima nećemo vidjeti ni jedno žensko lice – HDSSB-ovom i SDSS-ovom. Riječ je o dvjema strankama koje, od kada postoje, nisu imale žensku zastupnicu. To je posebno čudno, da najblaže formuliramo, za SDSS koji je jedini parlamentarni predstavnik srpske manjine. A diskriminacija, poznato je, ima najviše potencijala kada se udruži nekoliko njezinih osnovica – primjerice etnička pripadnost i rod.
Žena nema ni među pet ostalih manjinaca, niti među tri zastupnika dijaspore. Najveće zvijezde ovih izbora, Laburisti, od šest mjesta samo su jedno prepustili ženi.
Da se kreatore stranačkih politika sad zapita kako to da su njihovi rezultati rodno podbacili, vjerojatno bi se začudili. Tvrdili bi, čak i iskreno, kako svoje kolegice smatraju ravnopravnima te kako izborni ishod s deficitom žena u Saboru nije dio njihovog namjernog, svjesnog plana.
I što reći na to – biti muško i pustiti suzu ili biti žensko i najaviti da borba za iduće izborne okršaje već počinje?!