Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Od sumanutih erotomana do opasnih psihopata!

09.12.2011. 23:00
Od sumanutih erotomana do opasnih psihopata!


Uzrok opsjednutosti poznatim osobama može se naći i kod osoba s teškim poremećajima osobnosti – s paranoidnim, disocijalnim i opsesivnim elementima poremećene osobnosti. Tada su oni svjesni svoje opsjednutosti, znaju da to što rade nije u redu, ali nastavljaju s opsjednutim radnjama kako bi naškodili, naudili toj osobi, kako bi je ometali, zastrašivali, omalovažavali. Radi se o psihopatima koji će negirati tu opsjednutost i vrlo često se nastojati prikazati kao žrtve, ističe dr. Labura


Iako se fenomen opsjednutosti slavnim osobama vezuje najčešće uz svijet američkoga show businessa, nedavni slučaj pjevačice Jelene Rozge upozorio je kako i u Hrvatskoj poznate i javno eksponirane osobe mogu postati metom obožavatelja koji su ih spremni slijediti u stopu i tako u njihov život unijeti nespokoj, pa i strah.
Popularnu splitsku pjevačicu mjesecima je pratio njoj nepoznati pedesetogodišnjak. Opsesivni obožavatelj motao se oko zgrade u kojoj Rozga stanuje, zvonio na njen parlafon i čekao u autu pred njenim domom. Njegovo ponašanje pjevačicu je toliko uznemirivalo da se konačno odlučila obratiti policiji, koja je neželjenog fana privela na obavijesni razgovor, nakon čega je on konačno odustao od vrebanja.
Uznemirivanje putem facebooka
Mada obuzetost nekom poznatom osobom može biti kratkotrajna i posve bezopasna, osobito u tinejdžera koji “sanjare” o poznatom pjevaču, glumcu ili sportašu, opsjednutost slavnim i uspješnim pojedincima često može prerasti u ozbiljan psihijatrijski poremećaj, osobito ako se manifestira stalnim uhođenjem i nastojanjem ostvarivanja kontakta s objektom obožavanja.
O psihopatološkim uzrocima takvog ponašanja zadarski psihijatar dr. Darko Labura kaže:
– Od psihijatrijskih poremećaja, točnije rečeno psihopatološkog uzroka takvog ponašanja, u prvome redu nameće se pomisao da se radi o sumanutostima u sadržaju mišljenja kod osoba koje opsjedaju poznate osobe. Riječ je zapravo o zabludama u koje nosilac takvih sadržaja čvrsto vjeruje. Na prvome su mjestu erotomanske ideje. Naime, osoba koja ima takve ideje vjeruje da je neka poznata osoba iz javnog života, a najčešće je riječ o području glazbenog, filmskog ili televizijskog dijela zbivanja, zaljubljena u nju. Osoba s takvim erotomanskim idejama čini sve da dođe do adrese te poznate osobe, do njezina broja telefona ili mail adrese, navodi dr. Labura, ističući kako je i sam imao slučaj pacijenta koji je opsjedao drugu osobu i putem društvene mreže facebook.
Vrlo često se događa, kazuje dalje Darko Labura, da se tada s poznatom osobom nastoji uspostaviti kontakt, šalju joj se poruke, pisma, naziva je se telefonom. Iako se u većini slučajeva ne radi o prijetnjama, upornost opsjednute osobe, njena nerazumnost i opsjednutost vrlo je neugodna za tu poznatu osobu, što pokazuje i navedeni slučaj hrvatske pjevačice. No, upornost opsjedatelja, kaže Labura, je shvatljiva jer se radi o sumanutim idejama.
– Vrlo slično se događa i kada opsjedatelj ima ideju odnosa. Tada je takva osoba bila u bliskom i neposrednom kontaktu s javnom osobom, te je pogrešno protumačila kontakt s njom, na način da zamišlja da joj je ta poznata osoba slala poruke putem verbalne ili neverbalne komunikacije u svezi navodnog kontakta, simpatije, izražavanja ljubavnih poruka i tome slično. Stoga opsjedatelj traži razgovor, sastanak, “spoj” i biva vrlo uporna u tim nastojanjima, pojašnjava dalje dr. Labura.
Poistovjećivanje sa slavnima
Postoji i treća dimenzija opsjednutosti koja je najrjeđa, a radi se o idejama veličine kao uzroku opsjednutosti, o čemu dr. Labura kaže:
– Takva osoba ima sumanute ideje veličine, ona zamišlja da je upravo ona ta poznata osoba. Vrlo često su tada izloženi i drugi ljudi kojima takva osoba nastoji dokazati i pokazati kako je upravo ona ta poznata, slavna osoba. U nekim situacijama biva uznemiravana i sama poznata osoba koja može imati razne neugodnosti. Uzrok opsjednutosti poznatim ljudima može biti i u razvoju sumanutih ideja proganjanja, kada osoba s takvim bolesnim idejama zamišlja da joj neka poznata osoba (vrlo često i druge osobe u njenoj blizini) želi zlo, da joj želi naškoditi, nauditi. U takvim situacijama, ta poznata osoba može biti ne samo uznemiravana verbalno, već i fizički napadnuta, upozorava dr. Darko Labura.
To su, navodi dalje, situacije kada se kod osobe koja opsjeda radi najčešće o teškim duševnim smetnjama – shizofreniji, paranoji, paranoidnoj psihozi.
Osim ovog modela ponašanja, uzrok opsjednutosti poznatim osobama može se naći i u osoba s teškim poremećajima osobnosti – s paranoidnim, disocijalnim i opsesivnim elementima poremećene osobnosti. Tada su oni svjesni svoje opsjednutosti, znaju da to što rade nije u redu, ali nastavljaju s opsjednutim radnjama kako bi naškodili, naudili toj osobi, kako bi je ometali, zastrašivali, omalovažavali. Radi se o psihopatima koji će negirati tu opsjednutost i vrlo često se nastojati prikazati kao žrtve, ističe dr. Labura, dodajući da samo jasan i snažan odgovor prave žrtve, ali i djelovanje drugih osoba i institucija može prekinuti takvu situaciju.
Može se, dakako, raditi i o zaljubljenosti, ali ako se radi o patološkoj želji posjedovanja druge osobe – koja se doživljava kao trofej i kao predmet – riječ je o osobi koja ima određene smetnje u vlastitoj identifikaciji, emocionalnoj zrelosti i kontaktu s drugim osobama. Tada je riječ o određenoj promjeni strukture osobnosti. Iako se radi o zaljubljenosti, zapravo je riječ o patološkoj zaljubljenosti. Takva opsesivna zaljubljenost je bolesna i zahtijeva pomoć jer s vremenom čak može postati i ugrožavajuća za drugu stranu, upozorava psihijatar Labura.


Atentat na Reagana




Vjerojatno najteža posljedica patološke opsjednutosti nekom poznatom osobom vezuje se uz atentat na američkoga predsjednika Ronalda Reagana 30. ožujka 1981. godine.
Kako bi impresionirao glumicu Jodie Foster s kojom je bio opsjednut, propali student John Hinckley Jr. ispalio je na predsjednika Reagana i njegovu pratnju nekoliko hitaca. Uspio je pogoditi predsjednika, njegova tajnika za tisak te još dvije osobe. Iako je Reaganu u bolnici spašen život, smatra se da su ozljede ostavile dugotrajne posljedice na njegovo, osobito mentalno zdravlje.
Tada mlada Foster dobila je ulogu maloljetne prostitutke u filmu Martina Scorsesea “Taksist” u kojem je nastupila s Robertom De Nirom. On je glumio psihotični lik koji nastoji prostitutku “spasiti” od života na ulici. Nakon što mu to ne uspijeva, pokušava ubiti predsjedničkog kandidata, a kad mu atentat propadne, ubija djevojčina svodnika.
Poremećeni John Hinckley Junior, nakon što je, prema vlastitu priznanju, film odgledao više puta, postao je opsjednut tada maloljetnom glumicom te je počinje uhoditi dok je pohađala sveučilište Yale. Šalje joj ljubavna pisma u njezin kampus i zove je telefonom. Njegova manijakalna zaluđenost s Foster, koju je želio nečime zadiviti, dovela ga je do planiranja, a onda i izvršenja atentata na tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana. Glumica je nakon njegova hapšenja postala stalnom metom novinara jer su mediji doslovno nagrnuli u Yale i neprestano je pratili.
Foster je 1982. pozvana na svjedočenje tijekom suđenja Hinckleyju. Nakon što je sudu rekla kako ona “nema nikakve veze s Johnom Hinckleyjem mlađim”, on ju je pogodio olovkom i povikao “Zgrabit ću te, Fosterova!” Hinckleyju je psihijatrijskim vještačenjem ustanovljena neuračunljivost te je zatvoren u ustanovu za mentalno oboljele osobe.
Na glumicu je, inače, taj događaj jako utjecao, te je postala poznata po napuštanju intervjua čim bi se spomenulo Hinckleyjevo ime. Jedna od njenih rijetkih javnih reakcija na taj događaj bio je članak pod naslovom “Zašto ja?” koji je napisala za “Esquire” u prosincu 1982., a tek puno godina poslije, 1999. godine o tom je traumatičnom iskustvu govorila u poznatoj emisiji “60 Minutes.”


Mete, bogati i slavni


Bogati i slavni američki glumci i glumice najčešće su mete suludih fanova koji ih danonoćno opsjedaju i pokušavaju s njima ostvariti kontakt.
Tako je prije nekoliko godina njujorška porota osudila bivšeg pacijenta ustanove za mentalno oboljele osobe, tridesetsedmogodišnjeg Jacka Jordona koji je uhodio glumicu Umu Thurman. Jordana se teretilo za slanje mailova uznemirujućeg sadržaja ocu i bratu Ume Thurman, za višesatno čekanje ispred glumičina stana na Manhattanu, te za posjet njenoj prikolici tijekom snimanju filma “My Super Ex-Girlfriend” 2006. godine. Uma Thurman, zvijezda filmova “Kill Bill” i “Pulp Fiction”, svjedočila je na petodnevnom suđenju, te je izjavila da je bila prestravljena njegovim ponašanjem, strahujući za vlastiti život i živote svojih najbližih. Jordon je zbog uhođenja i uznemiravanja osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine.
Druga slavna glumačka zvijezda koja je policiji prijavila uznemiravanje je Sharon Stone. Ona se žalila na Bradlyja Goodena koji joj je provalio u kuću gdje se sakrio, te čekao da se ona vrati kući. Kad ga je zatekla u svome domu, Stone je bila šokirana i, prema vlastitim riječima, skoro je umrla od straha. Nakon prijave za provalu, policija je danima dežurala pred njenim domom, a glumica je uspjela uvjeriti sud da Bradlyju Goodenu zabrani približavanje na manje od 90 metara. Opisala ga je kao poremećenu osobu koja je krajnje nestabilna i tjera joj strah u kosti. Gooden je odveden na psihijatrijsko promatranje, no ubrzo je pušten na slobodu.
I Oscarom nagrađena Halle Berry suočila se s neželjenim obožavateljem. U njen je vrt nekoliko dana zaredom ulazio već osuđivani 27-godišnji Richard Franco. Nakon što su ga susjedi poznate glumice uočili, prijavili su ga policiji. Franco je već bio osuđivan zbog nasilja, konzumiranja i posjedovanja droge te krađe. “Nekoliko je puta preskakao ogradu mog dvorišta i šetao oko kuće držeći u ruci bilježnicu koja je bila ispisana svakojakim nebulozama vezanima uz mene i moju obitelj”, šokirano je medijima izjavila Berry. Prijavila ga je policiji i Franco je uhićen. Međutim, pušten je uz jamčevinu, a sud je izdao privremeni nalog o zabrani prilaska glumici na manje od 500 metara te o zabrani uspostavljanja telefonskih poziva s njom.


Filmski “Fan” De Niro


Jedan od filmova koji najbolje dočarava na što su sve spremni suludi fanovi slavnih osoba jest triler Tonyja Scotta iz 1996. godine “The Fan.” Prodavač noževa Gil Renard (Robert De Niro) opsjednut je slavnom bejzbolskom zvijezdom Bobbyjem Rayburnom (Wesley Snipes). Obožavanje uspješnog sportaša prerasta u pravu opsesiju kad Renardu vlastiti život krene nizbrdo i jedini smisao počinje doživljavati u sportskom uspjehu svog “fana.” Međutim, kada i Bobby počne gubiti na sportskom terenu i trener ga sve češće počne izostavljati iz prve momčadi, Renard svoju vjernost pretvara u bezumni pokušaj da svome idolu vrati staru slavu, pri čemu neće prezati ni od ubojstva.