Srećom, samo ih je četvero

Slika korisnika admin
TRČANJE NA NOĆNIM ZABAVAMA

Jedna stvar koju svakako nastojim izbjegavati je politika, a osobito u ova teška, predizborna vremena. Doduše. Ovo o čemu ću govoriti nema baš toliko veze s politikom koliko s patologijom, a cijela ova priča o, da prostite, Šešelju, više baca na neku tragikomediju. Danima moramo slušati o njegovim logoreičnim ispadima, gledati njegovo lice i zbilja mi nije jasno zašto mu se pridaje tolika važnost, osim ako se ne želi na taj način skrenuti pažnja na logiku Haškog suda koji ga je pustio na slobodu, iako je znao što slijedi... A onda se sjetim nečega što mi se duboko urezalo u pamćenje još dok sam mlad bio. Slušao sam i tada ozbiljnu muziku, kao i danas, i na jednoj ploči Elvisa Costella („Armed Forces", mislim), poslušao jednu pjesmu u kojoj Elvis zbori sljedeće (citiram po sjećanju): „Misliš da su glupi. Misliš da su smiješni. Sve dok te ne natjeraju da trčiš na njihovim noćnim zabavama". Zvuči jezivo? I jest jezivo.

VRIJEME JE ZA IZBORE

A kada smo kod politike, već nas nekoliko dana upozoravaju na opasnost. Naime, uskoro počinje predsjednička kampanja. Neću sada o tome koliko ću i za koga glasovati, jer je to naravno stvar privatna i ne mislim se nikome ispovijedati, ali da nam dolaze teška vremena dolaze. U stvari, ja malo pretjerujem. Nije to tako grozno, kao kada su parlamentarni izbori (mislim na ono kada je za Sabor) pa kada moramo gledati lica svakojaka i to još u vrijeme ručka. Koliko se sjećam, prošli put je bilo svega i svačega, a ovaj put ih ima samo četiri. Hvala pravilniku koji ne dopušta baš svakome da izađe na izbore pa nas neće tlačiti neki likovi koje ne bi sada spominjao. Sada je četvoro kandidata, a prošli put, prije pet godina, bilo ih je čak 12, među kojima su kasnije bili i neki koji su sada pod istragom. Moram priznati da mi nikako nije jasno kako su to neki uistinu veliki Hrvati i Hrvatice loše prolazili na izborima. Evo, npr. 1997. godine jedan Vlado Gotovac nije prešao čak ni Tomca (doduše tada ovaj još nije bio veliki vjernik i konzervativac pa ga je podržavalo SDP-ovo biračko tijelo), a još gore je bilo kada je 1992. legendarna Savka dobila samo 6%, čak tri puta manje od npr. Budiše (sic!). Bilo je veselo i 2005. g. kada su predsjednici htjeli postati Ćiro Blažević, Ljubo Ćesić, Doris Košta, Anto Kovačević, Slaven Letica... Naravno, svi zajedno nisu uspjeli skupiti 5%, ali je zanimljiv taj entuzijazam i želja koja je kod njih prisutna.

Dakle, ovo četvero i nisu nešto živopisni, u smislu da su posebno zanimljivi za medije. Nisu skandalozni, nemaju (bar tako izgleda) nekih repova za sobom i djeluju pristojno. Bit će tu naravno, malo natezanja, prozivanja i sličnih stvari, ali sve bi to moglo biti onako anemično, bez nekog žara, što će reći - civilizirano. Predsjedničke ovlasti su ionako tako male, da zapravo nije to ni toliko važno.

OKLADA

Evo jednog mog prijedloga. Ja bih se malo kladio. Bogat sam čovjek. Posjedujem vile i dvorce, a od para ne znam što bih. A s obzirom da se nitko normalan neće kladiti na ovo na što bi ja htio, napravit ću sljedeće. Evo 'vako. Sve što imam, sve nekretnine, novac, zlato i srebro, dijamante i rubine, beskrajna polja na kojima rade kmetovi, brodove i jahte i da sada ne nabrajam više što sve imam, sve ću to dati u dobrotvorne svrhe, ako ove zime, u prazničnom programu ne bude film „Sam u kući". Znam da svake godine govorim isto, ali što ću kada su tako uporni i dosadni s tim odvratnim filmom. Ne mogu i ne mogu više! A kako to izbjeći kad, kako god okreneš program, na ekranu je antipatični Kevin koji se drži za obraze i vrišti. A zašto se ovako sigurno nudim sa svim svojim bogatstvom? Zato što je upravo nemoguće da na programu jedne od nacionalnih televizija ne bude taj film. Veća je mogućnost da se naši političari pomire, da izađemo iz krize, da naša zabludjela mladež prestane slušati cajke, da Šuker postane simpatičan.... Sve je izglednije nego to da jednog Božića ne gledamo Kevina i njegovo prenemaganje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno