U MAS-u i dvije lampe iz 1. i 2. stoljeća, kakvih je u svijetu svega desetak

Slika korisnika mkvanja
Staklene svjetiljke kroz vrijeme od 1. do 19. stoljeća
Rijetki arheološki nalazi ukazuju da su se svjetiljke sporadično upotrebljavale od druge polovine 1. do 3. stoljeća, usporedo s gorućim bakljama i uljanicama od terakote i metala. Na izložbi, primjerice, imamo dvije lampe iz 1. i 2. stoljeća kakvih je u svijetu svega desetak, kaže dr. sc. Berislav Štefanac
Vedran SITNICA
Posjetitelji mogu doznati mnogo o izradi, kao i o prisutnosti i namjeni svjetiljki u svakodnevnom životu

Staklene svjetiljke kroz vrijeme, naziv je jedinstvene izložbe  kojom zadarski Muzej antičkog stakla posjetiteljima omogućuje pogled  u svijet staklenih svjetiljki kroz povijest. Naime, kako u podnaslovu  izložbe stoji, bogati postav izloženog materijala donosi pregled staklenih  svjetiljki u Hrvatskoj od 1. do 19. stoljeća, kroz koji posjetitelji mogu doznati mnogo o izradi, kao i o prisutnosti i namjeni ovih predmeta u svakodnevnom životu – od privatnih domova, do javnih ustanova i sakralnih  objekata.

Na izložbi, kao i u opsežnom dvojezičnom katalogu predstavljeno je  tako više od sto izložaka staklenih svjetiljki koje, kako ističe ravnatelj Muzeja antičkog stakla dr. sc. Ivo Fadić, do sada nikada nisu prikazane na istome mjestu. Ova zanimljiva izložba značajna je i po tome što su joj  brojni hrvatski muzeji ustupili svoju građu, čime je dobila i nacionalni  karakter.

Rasvjeta u crkvama imala i simboličku ulogu

- U pripremi izložbe ostvarili smo iznimno uspješnu suradnju s čak  deset muzeja, zahvaljujući kojoj našim posjetiteljima možemo predočiti  ovako veliki broj izložaka koji svjedoče o izradi i primjeni staklenih svjetiljki u svakodnevnici čovjeka u širokom vremenskom rasponu od 1. pa  sve do 19. stoljeća, među kojima ima i vrlo rijetkih i dragocjenih primjeraka, kaže dr. sc. Berislav Štefanac, viši kustos u MAS-u, koji je zajedno s  dr. sc. Vedranom Jović Gazić autor izložbe i likovnog postava.

- Početci osvjetljavanja staklenim svjetiljkama mogu se pratiti od ranocarskog razdoblja. Rijetki arheološki nalazi ukazuju da su se svjetiljke  sporadično upotrebljavale od druge polovine 1. do 3. stoljeća, usporedo  s gorućim bakljama i uljanicama od terakote i metala. Na izložbi, primjerice, imamo dvije lampe iz 1. i 2. stoljeća kakvih je u svijetu svega desetak, kaže dr. sc. Berislav Štefanac, te ističe da osim ranoantičkih, posjetitelji ove izložbe mogu vidjeti i kasnoantičke primjerke među kojima prevladavaju svjetiljke koničnog tijela, ali su zastupljeni i drugi oblici poput  čaše, šalice, kaleža.

Razvoj kršćanstva u poodmaklom vremenu antike, doznajemo dalje,  rezultirao je porastom rasvjetnih tijela od stakla, a tehnološke inovacije  brzo su se prilagodile vremenu i potrebama Crkve. Podizanje brojnih  kršćanskih objekata pridonijelo je i procvatu tržišta staklenih svjetiljki  namijenjenih osvjetljavanju monumentalnih i raskošnih sakralnih prostora. Osim primarne funkcije osvjetljavanja, rasvjeta je u crkvama imala  simboličku ulogu, posebno u liturgiji.

Staklene svjetiljke pripadaju brojnim srednjovjekovnim i kasnosrednjovjekovnim interijerima – od skromnih seoskih crkava do raskošnih  katedrala, te profanih objekata javne i privatne namjene. Jedna od  najčešće korištenih svjetiljki jest ona bikonične forme s apliciranim  ručkicama za vješanje (tzv. islamski tip).

Lusteri s više od dvadeset staklenih svjetiljki

 Najkasnije od sredine 13. stoljeća uobičajen je bio poseban oblik polikandila nalik konstrukciji krletke.

Tijekom 16. i 17. stoljeća proizvodnja i praktična primjena visećih staklenih svjetiljki doživljavaju svojevrsni vrhunac. Uz stalnu prisutnost ranijih tipova, kao što su svjetiljke bikonična tijela s ručkicama za vješanje,  uvode se i nove karakteristične forme.

Osim originalnih povijesnih primjeraka, na izložbi su izložene i staklene replike svjetiljki i lustera, primjerice kasnoantičkog polikandila. U  kasnoantičkom vremenu koristile su se, naime, razne vrste lustera,  rađenih od bronce i plemenitih metala. Polikandila su se sastojala od  okruglih ploča s utorima ili šupljikavih metalnih držača u koje su se  usađivale svjetiljke.

U ranokršćanskom svijetu poznati su jednostavni držači s tri do šest  kružnih otvora, pa sve do složenijih i raskošnih lustera koji su mogli nositi više od dvadeset staklenih svjetiljki. Na području Hrvatske do sada su  zabilježeni samo pojedini dijelovi metalnih lustera, poput fragmentiranih lanaca s križem ili visećih lanaca s medaljonom. Posebno su značajni  primjeri metalnih nosača za pojedinačna rasvjetna tijela – monokadila.

Muzejska suradnja

Ovaj vrijedan izloženi materijal – cjelovito sačuvan ili u fragmentalnim  predmetima, prvi je put na jednome mjestu prikazan na način da kronološki prati razvojni put staklenih svjetiljki na području Hrvatske, te  obuhvaća materijal iz cijele zemlje, pa izložba, koja je otvorena u okviru  programa obilježavanja Dana grada Zadra, uvelike obogaćuje zadarsku  kulturnu ponudu u ovim predblagdanskim danima i posjetiteljima nudi  dodatan jedinstveni doživljaj. Navedimo još kako, osim iz studijske zbirke Muzeja antičkog stakla – organizatora izložbe, izloženi predmeti potječu iz ustupljenog fundusa sljedećih hrvatskih muzeja: Arheološki muzej u Splitu, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Dubrovački muzeji – Pomorski muzej u Dubrovniku, Gradski muzej u Šibeniku,  Muzej grada Umaga/Museo civico di Umago, Gradski muzej Požege,  Muzej Đakovštine u Đakovu, Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu, Muzej  Slavonije Osijek te Arheološki muzej Osijek. Također, dio građe ustupio  je Srećko Tolja iz svoje zbirke, te Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru.  Izložba će biti otvorena do konca veljače, te će se moći besplatno razgledati i u Noći muzeja 2019. godine.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno