Pas s rodovnicom ili bez?

Rodovnica je jamstvo da je u psa uloženo puno rada, truda, ljubavi, ali i novaca. Osim toga rodovnica je kakvo-takvo jamstvo da će kupljeni pas biti zdrav, jer se ciljanim parenjem najboljih jedinki vrste izbjegavaju nasljedne bolesti i dobivaju se zdravi psi

Kupiti psa nije tako lako kao što se možda na prvi tren može činiti. Nije dovoljno otvoriti mali oglasnik i okrenuti prvi broj oglasa koji nam se čini zanimljiv jer se često iza tih oglasa kriju telefonski brojevi švercera pasa ili ilegalnih uzgajivača koji drže pse u groznim uvjetima te ne vode gotovo nikakvu brigu o njima.
Prije kupnje psa potrebno je razmisliti kakav nam ljubimac treba, treba li nam pas koji će nam biti samo kućna maza ili želimo s njim nešto više, možda ga jednom pariti i imati svoje leglo, želimo li čuvara dvorišta ili radnog psa za lov. Osim toga potrebno je razmisliti imamo li potrebne uvjete za držanje psa, dovoljno mjesta u kući ili ograđenom dvorištu i dovoljno vremena za šetnje.
 – U većini slučajeva ljudi koji uzimaju pse za kućne ljubimce nisu dovoljno informirani pa uzmu neki oglasnik, vide nešto što im se čini dobro i kupe takvog psa bez da su se prethodno raspitali o uzgajivaču ili o pasmini pa često kupe psa koji im uopće ne odgovara. No kod takve kupnje, kod neprovjerenih uzgajivača ljudi kupuju “mačka u vreći” jer u većini slučajeva takvi psi su prerano odvojeni od majke, nisu dovoljno socijalizirani, nisu imali odgovarajuću brigu o zdravlju, nisu cijepljeni niti očišćeni od parazita te nemaju nikakvo jamstvo zdravlja ili karaktera, započela je priču Marija Plenković, veterinarka u veterinarskoj ambulanti Puntamika te vlasnica uzgajivačnice Dianas Argentum u kojoj uzgaja pse weimaraner pasmine.
Rodovnica – jamstvo
S njom je bila Vana Lovrić koja je uzgajivačica crveno bijelih irskih setera i suvlasnica uzgajivačnice Tirim Loch’s, a jedan od njenih pasa je i svjetski šampion u ljepoti.
Njih dvije podržavaju kupnju pasa s rodovnicom jer, kako su obje istaknule, to je jamstvo da je u tog psa uloženo puno rada, truda, ljubavi, ali i novaca. Osim toga rodovnica je kakvo-takvo jamstvo da će kupljeni pas biti zdrav, jer se ciljanim parenjem najboljih jedinki vrste izbjegavaju nasljedne bolesti i dobivaju se zdravi psi. Kod švercanih pasa ili pasa s neprovjerenim podrijetlom to nije slučaj jer se pare majke sa sinovima, braće sa sestrama, psi nemaju odgovarajuću zdravstvenu skrb i skloniji su urođenim i nasljednim bolestima i manama.
 – Ljudi najčešće misle da će kupiti čistokrvnog psa bez papira jer je jeftiniji od onog s papirima i onda odu kod nekog švercera koji drži po pet ili šest pasa u kupaonici, ili 70 pasa u neadekvatno uređenom dvorištu, i smiluju se nad nekim jadnim štenetom te za njega daju i do 500 eura i misle da su dobro prošli. No to je štene zbog loših uvjeta odrastanja podložnije bolestima i onda razliku u cijeni vrlo brzo nadoknade kod nas veterinara. Ljudi na to ne misle prilikom kupnje, rekla je Marija, istaknuvši da se pas kupuje na 15 godina i treba razmišjati da će tijekom njegova života biti mnogo izdataka i za prehranu, ali i za veterinara.
Upozoreni smo i na jedan trik kojim se služe šverceri i neregistrirani uzgajivači koji često kupcima kažu da pas bez papira košta 500 eura, a s papirima 1.000 eura, što je prevara. Naime, izdavanje rodovnice košta stotinjak kuna.
Obje su istaknule da je ovo velik problem jer izgleda da je malo ljudi zabrinuto ovom situacijom. Nitko ne sankcionira te ilegalne uzgajivače koji drže pse u neprimjerenim uvjetima i ne vode dovoljnu brigu o njima.
Posavjetovati se s kinologom
Za kraj su još jednom apelirale na građane da ne kupuju pse prije nego dobro razmisle, da ih ne daruju djeci te da se dobro raspitaju u kinološkom savezu ili društvu o psima i uzgajivačima. Osim toga apelirale su na ljude koji žele imati pse, a nije im bitan rodovnik, bolje je da odu u azil i udome nekog štenca nego da troše novce na ilegalno uzgojene pse.
S njima se složio i Branko Šare, predsjednik Kinološkog društva Dalmatinski pas. On je istaknuo da rodovnica jamči potvrđen genetički materijal psa, odnosno da su sva nasljedna svojstva provjerena, a između ostalog to se odnosi i na temperament i ćud psa. Ovo je posebice važno kod “oštrijih pasmina” kod kojih je potrebno pripaziti na urođeno ponašanje.
 – Budući vlasnik psa može naići na skuplju cijenu psa s rodovnikom, ali to znači da su uzgajivači u roditelje štenaca uložili mnogo više zbog izložbi nego oni uzgajivači koji prodaju pse bez papira, rekao je Šare i istaknuo da se ilegalne uzgajivače u principu ne može sankcionirati. Naime, ako je uzgajivač registriran pri HKS-u i ako prekrši neke odredbe, onda ga se može sankcionirati i izbaciti iz HKS-a. U drugim slučajevima jedino može apelirati na građane da, ako vide da uzgajivač drži pse u lošim uvjetima o tome obavijeste policiju ili veterinarski inspektorat.
Za kraj je svima koji žele kupiti psa poručio da prije svega dobro razmisle koju pasminu žele i potom odu do Kinološkog društva Dalmatinski pas ili nazovu HKS te se tamo dodatno raspitaju o pasmini koju žele. Naime, treba imati na umu da će taj pas živjeti 10-ak do 15 godina pa treba računati na to gdje će pas živjeti, hoće li imati kakvu funkciju ili će biti samo kućni ljubimac, hoće li biti mužjak ili ženka i još mnogo detalja zbog čega je najbolje posavjetovati se s kinologom.
 

 RODOVNICA – DOKAZ TRUDA I LJUBAVI

– Psi kod provjerenih uzgajivača koštaju od najmanje 500 pa do preko 1.000 eura, ali kupci moraju znati da se iza te cijene kriju godine rada sa psima, velik broj prijeđenih kilometara, što zbog brojnih izložbi, što zbog parenja, jako puno novaca za kvalitetnu ishranu i kuja i štenaca, tako da kad se zbroji uzgajivači na kraju ne dobivaju puno. A kupci će dobiti kvalitetnog štenca provjerenog porijekla, rekle su Vana Lovrić, koja se već dugo godina bavi uzgojem i suvlasnice je uzgajivačnice crveno bijelih irskih setera Tirim Loch’s, te Marija Plenković, veterinarka i vlasnica uzgajivačnice Dianas Argentum, u kojoj uzgaja pse Weimaraner pasmine.

 PROVJERITI LEGLO IZ KOJEG SE KPUJE PAS

Sve troje sugovornika je istaknulo da ljudi koji žele kupiti psa moraju vidjeti štence prije nego ih kupe. Ističu da bi budući vlasnici psa trebali otići do uzgajivača i provjeriti u kakvom okruženju psi odrastaju, jesu li cijepljeni, kad su odvojeni od majke, jesu li očišćeni od glista. Također treba zatražiti da se vidi pas i kuja koji su otac i majka štenaca, a nakon svega toga potrebno je nazvati Hrvatski kinološki savez i tamo provjeriti je li uzgajivač koji im prodaje pse prijavljen tamo te je li to leglo tamo prijavljeno.
Naime, šverceri najčešće dostavljaju pse po kućama ili ih pošalju autobusom u kartonskoj kutiji što je za štenca jako traumatizirajuće iskustvo. A vlasnici psa uopće ne znaju kako izgledaju roditelji tog štenca te u kakvom je on okruženju odrastao.

 JAMSTVO STANDARDA

Najčešće pasmine koje se prodaju kao “čistokrvni psi bez rodovnice” su psi koji su zadnjih nekoliko godina “u modi”, a to su minijaturne pasmine mopsovi, maltezeri ili cavalir spaniel. Cijene ovih minijaturnih pasmina se kreću na crnom tržištu oko 500 eura, dok u registriranima uzgajivačnicama štene košta oko 1000 eura. Osim njih dobro ide i prodaja uvijek popularnih zlatnih retrivera i labrador retrivera čija se cijena na crno kreće oko 300 eura, dok u provjerenim uzgajivačnicama štene košta od 500 eura pa na više. Zbog pristupačnijih cijena većina ljudi se radije odluči kupiti “čistokrvnog psa” bez papira, ali onda dobije maltezera koji naraste do 9 kilograma, dok prema standardu Hrvatskog kinološkog saveza i međunarodnom standardu ne smije imati preko četiri kilograma. Ovo se događa jer je uzgajivač najvjerojatnije u svoje “čistokrvne” pse umiješao neku veću pasminu, ali to se ne može provjeriti jer štene nema rodovnicu.