Princip i svrha rada je da se edukacija nastavi u jednom kružnom tijeku

Slika korisnika admin
Filip BRALA
Cilj je da djeca nauče što je to što mogu, a što je to što ne mogu i kako to što mogu iskoristiti što bolje u životu - Matija Šango Šimurina

Svaki veći hrvatski grad uz profesionalna kazališta ima i Kazalište mladih koje vrši važnu funkciju u društvu, ali i odgoju mladih. Iako u Zadru nema kazališta mladih već deset godina djeluje Kazališna udruga "Igrajmo se". Svoj rad započeli su kao Kazališna radionica 2001. u sklopu Hrvatske kazališne kuće Zadar pod nazivom "Igrom protiv nasilja", a 2003. postali su samostalna Udruga. 2006. godine Udruga je dobila suglasnost i preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za program edukacije djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Tijekom niza godina realizirali su brojne projekte te educirali generacije mladih, od kojih su se neki i profesionalno nastavili baviti glumom.

Unatoč svim svojim postignućima Udruga još uvijek nije dobila pravo priznanje te postala Kazalište mladih ili dobila prostor pomoću kojeg bi njihov rad bio olakšan. Ipak, ne predaju se, a njihova entuzijastična voditeljica Matija Šango-Šimurina već niz godina educira djecu pomoću minimalnih sredstava i uspjeva organizirati barem dvije predstave godišnje. Ove godine u povodu obilježavanja desete godišnjice postojanja priredili su prigodni program pod nazivom "Ja znam što je kazalište" tijekom kojeg će izvesti nit predstava, a prva od njih je "Snjeguljica" koju će odigrati 14. siječnja u Kazalištu lutaka u Jazinama. U povodom njihove desete godišnjice rada razgovarali smo s voditeljicom Matijom Šango-Šimurina koja nam je otkrila kako je Udruga preživljavala do sada, kako će proslaviti deset godina rada i što ih očekuje u budućnosti.

"Igrom protiv nasilja"

Možete li se prisjetiti samih početaka rada Udruge? Prvo ste počeli djelovati pod Hrvatskom kazališnom kućom Zadar?

- Da i od toga zapravo slavimo deset godina rada, a ne od postanka Udruge. Naš prvi radni dan bio je 9. veljače 2001. godine i skoro je punih deset godina našega rada. Krenuli smo kao radionica pod nazivom "Igrom protiv nasilja", kao dio jednog europskog projekta pri Hrvatskoj kazališnoj kući i tada s četiri voditelja. Obzirom da je rad financiran od strane Europske zaklade i još nekih sponzora djeca nisu morala plaćati pohađanje radionice. Princip rada je ostao isti, tada kao i danas edukacija se odvija dva puta tjedno, ali iz radionice kasnije nastaje Udruga koju danas vodim.

Nakon tri godine rada na mjesto ravnatelja HKK Zadar dolazi Renato Švorinić. Koncepcija rada kazališta se mijenja i za radionicu jednostavno više nije bilo mjesta uplanovima za budućost rada kazališta.

- Dolaskom novog ravnatelja nismo se uklapali u koncepciju rada HKK-a, danas Hrvatskog narodnog kazališta, i s obzirom da je u pitanju bio naš opstanak mi smo odlučili postati udrugom i na taj način tražiti neka druga rješenja za nastavak rada, nastavlja Šimurina. Nakon toga bilo je svakako, i lijepo i teško, ali Udruga ovih dana ipak slavi deseti rođendan.

- Radionicu pri kazalištu prvenstveno je pokrenula skupina ljudi koja je gajila veliku ljubav prema kazalištu i koja je sukladno radu bila dio edukativnog dijela kazališta i tadašnjeg ansambla. Ja sam se nastavila educirati i kasnije u tom pogledu. Ono što bih mogla reći je da je to jedno prekrasno razdoblje moga života, kao i danas neizostavni dio, kako profesionalnog tako i osobnog razvoja. Raduje me što se svake godine potvrđuje da Zadar uistinu ima potencijala i taj potencijal pokazuju mladi ljudi koji upisuju Akademiju. Jedino što nismo uspjeli izrealizirati, a ja se nadam da će s vremenom neke stvari ipak doći na svoje, a to je da se ti isti mladi ljudi koji postaju akademskim glumcima imaju gdje vratiti raditi. Princip i svrha rada je da se edukacija nastavi u jednom kružnom tijeku, djeca se educiraju, nastavljaju školovanje i vraćaju se u svoj grad raditi. Vrhunac uspjeha jesu mladi ljudi koji ostaju, u najmanju ruku zaljubljenici u kazalište, čak i ako ne postanu aktivni dio kazališnog svijeta, ističe Šimurina.

Iako Kazališna udruga "Igrajmo se" djeluje već deset godina i iako svaki veći hrvatski grad ima svoje kazalište mladih, oni ne samo da nisu dobili status kazališta već nemaju riješene ni neke osnovne egzistencijalne probleme.

Koji je trenutačno najveći problem u radu Udruge?

- S prostorom smo imali velikih problema koje još uvijek nismo riješili, ali sad smo se uspjeli pobrinuti da se nastavi barem onaj edukativni dio, a to su ti susreti dva puta tjedno. Neke druge ideje morat će pričekati. Prostor bi nam omogućio potpunu realizaciju umjetničke edukacije i rada. Dodatne probe za predstave, organizacija dodatne edukacije kroz različite kazališne radionice, ali i primjerice i rad na određenim predstavama i ideje koje postoje od strane nekadašnjih polaznika bile bi na radost Udruzi, ali i kulturna korist Gradu. Zadar unatoč dva kazališta može imati mogućost jednog kazališta mladih, ili da to nazovemo prostorom okupljanja mladih umjetnika i onih koji će to postati. Mi radimo kazališne predstave za mlade čija posjećenost potvrđuje potrebu za takvim sadržajem, ali ne samo u funkciji publike već i stvaralaca.

Usprkos svim problemima u povodu proslave desete godišnjice rada Kazališna udruga "Igrajmo se" priredila je prigodan program pod nazivom "Ja znam što je kazalište". Radi se o nekoliko predstava koje će Udruga izvesti tijekom godine, a u kojima će glumiti sadašnji i nekadašnji polaznici Udruge koji su danas akademski glumci.

Predstave iz edukativnog dijela

- Započet ćemo već sredinom siječnja u Kazalištu lutaka s adaptacijom "Snjeguljice" koju rade osnovnoškolski uzrasti. Program "Ja znam što je kazalište" sastavljen je od predstava koje proizlaze iz edukativnog dijela, a koji pohađaju djeca osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Nakon ove predstave slijedi predstava "Romeo i Julija", a zatim će uslijediti profesionalne predstave koje je Zadar već imao priliku vidjeti, to su "Slijepe ulice" u kojoj glumi Doris Pinčić i Nenad Pavlović, te "Jednostavno nesretni" u kojoj glume Duško Modrinić te Anica Kovačević. Djevojke su ujedno i bivše polaznice Udruge. I u mjesecu svibnju očekuje nas još jedna predstava, a to će biti zajednička predstava svih uzrasta koji polaze edukativni program. Nadamo se još, ako se nađu sredstva za to, jednoj istoimenoj knjižici pod nazivom "Ja znam što je kazalište" koja bi riječju i slikom popratila tu cjelokupnu viziju kazališta, prvenstveno djece, najavila je programobilježavanja desete godišnjice Šimurina.

Glavni posao Udruge ipak je edukacija djece i to ne samo u smislu glume nego u smislu odgojno-obrazovnog procesa kroz umjetnost kao način izražavanja.

- Dosta često djeca dolaze s vizijom da je kazalište tj. gluma isključivo ono što vide na teklevizijskim ekranima, a mi im pokušavamo proširiti tu viziju i upoznati ih s istinskim svijetom glumca i glume. Kazalište je prije svega daljnja mogućnost osvještavanja samog sebe i našeg tijela, pokreta i uma. Cilj je da djeca nauče što je to što mogu, a što je to što ne mogu i kako to što mogu iskoristiti što bolje u životu. Da li su to raznorazne igre, nekad s tekstom, a nekad priča nastaje od pokreta, ali svaka u svrhu toga da im približimo i pomognemo osvijestiti sebe kroz kazališnu umjetnost, objašnjava Šimurina. Udrugu pod njezinim vodstvom trenutačno polazi tridesetak djece osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta. Financiraju se uglavnom od članarine, a veće projekte još uvijek financiraju Grad i Županija te ponekad i neki sponzor. Iako je godina iza njih bila jako teška, a preživjeli su je najviše zahvaljujući entuzijazmu i čvrstoj volji te ljubavi prema kazalištu njihov rad nastavlja se i dalje.

Kakvi su vaši planovi za 2011. godinu, osim programa "Ja znam što je kazalište"?

- Nadam se da ćemo u najmanju ruku nastaviti s ovakvim intenzitetom rada, i da ćemo ovaj razgovor slijedeći put voditi u nekoj maloj dvorani zvan "naš prostor".

Svake godine djeca koja polaze Udrugu odu i na neka gostovanja zahvaljujući dobroj suradnji s drugim kazališnim udrugama i kazalištima mladih tako da se iz Udruge nadaju da će i ove godine uspjeti ostvariti neka gostovanja.

Udruga i dalje nastavlja istim intenzitetom kao i do sada. Neki bivši članovi, danas mladi akademski glumci spremno volontiraju kako bi pomogli Udruzi koja ih je podržala kad im je podrška bila potrebna. Tako su mlade glumice Doris Pinčić i Anica Kovačević već sudjelovale u radu Udruge, a tako će nastaviti i dalje.

- Tijekom ove godine u dva navrata su nas posjetile dvije naše glumice, Doris Pinčić i Mia Burčul, koje su provele kratko vrijeme s nama u radu s djecom, pa se nadam da će se tako i nastaviti. Kad god dođu u Zadar uvijek su nam dobro došli, ne mogu ih čak nazvati ni gostima jer one su sastavni dio tima. Uvijek rado dođu, provedu s djecom koji sat, ali i osvježe naš rad, donesu neke nove ideje, razmjene neka iskustva tako da je i to jedan dodatan doprinos kvaliteti našega rada. Želimo da je edukacija prvenstveno kvalitetna i da se djeca osjećaju sretno, zaključuje Šango-Šimurina, a mi im želimo konačno priznanje u vidu pravog prostora te da grad Zadar u njima konačno dobije svoje Kazalište mladih.

Projekti Udruge

Svake godine Udruga javnosti svoj rad predstavi u obliku završne prezentacije sastavljene od predstava svake pojedine grupe polaznika , ali i u obliku izdvojenih projekata (predstava). U ovih deset godina takvih projekata bilo je mnogo stoga predstavljamo neke od njih.

2001.-2003. U sklopu projekta „Igrom protiv nasilja" realiziran je niz projekata i predstava

financirano od strane Europske zaklade

2003. - „Kažeš anđeo", prvijenac Udruge, „Tko to tamo misli"; ZKM.festival Forum teatara

2004. - „Djevojčica sa šibicama", „Igrajmo se mora", „Poučak o suglasnosti", „Vječni prvašić", gostovanje na 44. MDF Šibenik

2005. - „Iskra ljubavi"-projekt u suradnji sa zadarskim umjetnicima, gosti 8. Susreta Assiteja i Zorin dom Karlovac, „Večeras se improvizira", sudjelovanje na 10. Zadarskom kazališnom ljetu

2006. - „O meni, o tebi, o palcu", gostovanje Zorin dom Karlovac, „Voyelles", gosti 9.Susreta Assiteja, Teatar Kabare Tuzla, Francuski institut Tuzla

2007. - „Disco burger", projekt u suradnji s Gradom Zadrom povodom Međunarodnog mjeseca borbe protiv ovisnosti

2008. - Igrajmo se Zadar u suradnji s Comunita degli Italiani di Zara realizirapredstavu: „Romeo & Giulietta" te gostovanja Italija, Venecija, Lido di Venezia, Hotel Belvedere, XXIII Rassegna Internazionale teatro classico-antico „Citta di Padova" (23. festival međunarodnog klasičnog-antičkog kazališta), Musei civicie Reminat, Romeo &Giulietta.

2009. - „Kažeš anđeo"

2010. - „Slijepe ulice"

Cijeli svijet je pozornica
- Kad radimo predstave pokušavamo raditi ono što je zapravo djeci zanimljivo i za što pokažu interes. Pokazati im zapravo da kazalište stvarni život, igra, i da život može biti kazalište, da sve što nas okružuje možemo pretvoriti u predstavu. Kako je Shakespeare rekao, svi smo mi glumci, a cijeli svijet je pozornica. Na taj način rade se dvije stvari: kazalište nije samo prostor u koji dođete i odgledate predstavu, kazalište je stvaranje, mogućnost da budem sve što želim i sve što jesam, odgojno-obrazovni proces, mala škola kazališta. Kvalitetno utrošeno vrijeme izgrađuje ljude, a ovo je jedan od načina, kroz kazališnu umjetnost, poantira Šango- Šimurina rad i značenje Udruge za djecu, mlade igrad Zadar.
Polaznici Udruge upisnici Akademije dramskih umjetnosti
Mia Burčul (gluma/Sidney), Anica Kovačević (gluma/Zagreb), Tomislav Kvartuč (gluma/ Zagreb), Ana-Marija Fabijanić (dramaturgija/Zagreb), Doris Pinčić (gluma/ Osijek)
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno