Karadžić traži subpoenu za Zagorca

Karadžić tvrdi da je Zagorec, koji je odbio dobrovoljno razgovarati s predstavnicima njegove obrane, izravno bio uključen u dogovore oko slanje oružja iz Irana preko Hrvatske za bosanske muslimane tijekom 1994-95 godine
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kojemu se pred Haaškim sudom sudi za genocid u BiH, zatražio je od ICTY-ija da izda subpoenu bivšem pomoćniku ministra obrane Vladimiru Zagorcu za razgovor s njegovim pravnim zastupnikom koji bi se trebao održati početkom ožujka u zatvoru u kojem Zagorec služi kaznu, objavio je u srijedu Haaški sud.
Karadžić tvrdi da je Zagorec, koji je odbio dobrovoljno razgovarati s predstavnicima njegove obrane, izravno bio uključen u dogovore oko slanje oružja iz Irana preko Hrvatske za bosanske muslimane tijekom 1994-95 godine. Zagorec je tijekom 1994. i 1995. godine obavljao dužnost pomoćnika ministra obrane za nabavu, proizvodnju i opskrbu.
U podnesku Karadžić tvrdi da je u tom razdoblju tisuće tona pješačkog oružja i drugog oružja krijumčareno iz Irana i drugih islamskih zemalja vojsci bosanskih muslimana preko Hrvatske te da je “mnogo od toga oružja završilo u tzv. zaštićenim zonama u Srebrenici i Žepi gdje je korišteno za napade i ubijanje srpskih civila u okolnim selima”.
“To je prethodilo direktivi predsjednika Karadžića u ožujku 1995. godine… vojsci da poduzme akcije kako bi odgovorila na te probleme”, navodi se u podnesku.
Pred Haaškim sudom u tijeku je izvođenje tužiteljskih dokaza za Karadžićevu odgovornost za genocid u Srebrenici počinjen pokoljem tisuća muslimanskih muškaraca nakon pada enklave koja je bila pod zaštitom UN-a.
U podnesku Karadžić navodi kako posjeduje dokaze o Zagorčevu dogovaranju transporta topničkog streljiva preko pulske zračne luke za BiH koncem 94. s izvjesnim Jacquesom Monsieurom koji je, prema njegovim tvrdnjama, u SAD-u upravo odslužio zatvorsku kaznu zbog krijumčarenja oružja.
“Stoga postoji obilje dokaza koji daju vjerovati da je general Zagorec znao za transfere oružja i streljiva bosanskim muslimanima u 1995. u razdoblju prije navodnog uzimanja talaca (pripadnika UN-a) u svibnju 1995. i događaja u Srebrenici u srpnju 1995 godine”, navodi Karadžić.
Karadžić navodi da je razgovor sa Zagorcem nužan zbog toga što takve informacije nije dobio u svom ranijem razgovoru s bivšim ravnateljem HIS-a Miroslavom Tuđmanom a napominje i da je i Jacques Monsieur također odbio razgovarati s njegovim predstavnicima.
Karadžić se sudu požalio da nije ni iz drugih izvora uspio pribaviti podatke o transferu takvoga oružja jer “vlade Bosne, Hrvatske i Irana svaka za sebe tvrde da nemaju nikakvih dokumenata o takvim transferima”.
Karadžić je polovicom studenoga od Hrvatske prvi puta zatražio da mu se omogući razgovor sa Zagorcem od kojega je želio čuti što zna o “transferu oružja iz Irana snagama bosanskih muslimana uz suglasnost SAD-a a čime je prekršen embargo UN-a”.
Zagorec je u Hrvatskoj na odsluženju sedmogodišnje kazne nakon što je osuđen zbog zlouporabe položaja i ovlasti, odnosno krađe dragulja iz Ministarstva obrane. Osuđen je jer je 2000., odlazeći s dužnosti pomoćnika ministra obrane, iz sefa ministarstva odnio torbu s draguljima.
Nakon pravomoćne presude u slučaju “dragulji” nekad najodlikovaniji hrvatski general ostao je bez čina i odličja.