Pekari pjevali “Da sam pekar…”

Tvornicu kruha na Relji svih nas 250 zaposlenih vječno će nositi u srcu, rekao je pomalo sjetno pekar Niko Perović, čiji je otac Šime, također bio u početku pekar, a potom i službeni vozač u poduzeću dok mu je djed Ante u prvim danima rada Danila Štampalije, karom razvozio kruh po gradu

Još 1953. godine osnovano je poznato zadarsko poduzeće za preradu i promet žitarica i žitnih proizvoda pod nazivom “Danilo Štampalija”. Isto ovo poduzeće je 1964. godine krenulo s proizvodnjom na zadarskoj Relji. No, ovih je dana tvrtka s dugom tradicijom kao “Tvornica kruha Zadar” (to ime nosi nakon uspostave neovisne države Hrvatske), sa svojih 250 djelatnika promijenila mjesto boravka.
Tvornica kruha zbog nezaustavljive urbanizacije grada pozdravila se s Reljom i potražila novu lokaciju na periferiji grada Zadra. Skrasila se u novim suvremeno, opremljenim pogonima neposredno na ulazu u zadarsku luku Gaženica i to u prostoru nesuđene nove zadarske tvornice duhana.
Kako bi se na najljepši mogući način oprostili od stare lokacije, gdje je većina njih “ubrala” više od 30 godina radnog staža i to uglavnom onog noćnog, tridesetorica pekara zadnje radne noći na rastanku od “stare” Tvornice kruha organiziralo je prigodnu feštu.
Inicijativa za sve ono lijepo što se događalo nakon odrađenog posla u dva sata nakon ponoći potekla je od Nike Perovića i Tonćija Bugarije. Pekari su zajedno s Antom Mamićem u krušnoj peći ispekli dva odojka. Atmosfera je dodatno podgrijana domaćim bijelim i crnim vinom, a naravno ni pjesme nije nedostajalo. Za štimung se pobrinuo Emil Kuzmar, a vrijedni i radišni pekari pored brojnih dalmatinskih napjeva često su pjevali i ponavljali refrene  pjesme Bijelog dugmeta “Da sam pekar”.
– Jednostavno su nas ponijele emocije. Ovo je bila ujedno i prilika da međusobno evociramo brojne uspomene i dogodovštine koje smo proživjeli radeći noću, pripremajući kruh našim Zadranima i žiteljima na prostoru od Šibenika do otoka Paga i šire. Zadovoljstvo nam je da idemo u nove suvremeno opremljene radne prostore, ali našu Tvornicu kruha na Relji svih nas 250 zaposlenih vječno će nositi u srcu, rekao je pomalo sjetno pekar Niko Perović čiji je otac Šime, također bio u početku pekar, a potom i službeni vozač u poduzeću, dok mu je djed Ante u prvim danima rada “Danila Štampalije”, pedesetih godina prošlog stoljeća, karom razvozio kruh po gradu.