Peronospora, kuga…

Dok je zemlja na rubu gospodarskog kolapsa, a MMF priznaje kako je pogriješio u favoriziranju mjera štednje, na hrvatskoj političkoj sceni umjesto ekonomskih zaokreta, akteri se okreću ideološkim prepucavanjima pokazujući, nažalost, da je to ono u čemu se najbolje snalaze.
Tako se dogodio i paradoks da je u teškoj krizi kojoj se ne nazire kraj glavna tema zdravstveni odgoj, a podjela na crvene i crne ponovno je, kao prije svakih izbora aktualna i zahvalna.
Kada se tome doda najnoviji sukob ministara Jovanovića i Matića i biskupa Pozaića, prosipanje teških riječi te u kontekstu teme o zdravstvenom odgoju spominjanje nacista, komunista, Miloševića, jasno je da je ova polemika dosegnula kritičnu točku nakon koje je premijer Milanović morao reći dosta, zamolivši ponajprije svog ministra obrazovanja Željka Jovanovića da javno više ne ulazi u polemike oko zdravstvenog odgoja.
Ako polemika vlasti s Crkvom i izgubi na žestini, ona s HDZ-om zasigurno neće.
Iako su lokalni izbori tek u svibnju, predizborna kampanja kao da je već počela i to u HDZ-u i SDP-u posebno zanimljivom Splitu kojemu je već moralo biti dosta i Kerumovih “ispadica”. Karamarko je u vladajućem SDP-u prepoznao crvenu peronosporu koju treba ukloniti na izborima, a SDP-ovac Marin Jurjević uzvratio mu je da je predstavnik crne političke kuge. Još su se tu spominjale zmije i razne višeglave nemani koje rigaju ideološku vatru pa bi čovjek na tren pomislio da gleda napeti, strašni crtić, a ne tešku hrvatsku stvarnost koju se želi ideološki zakamuflirati.
To navodi na zaključak da su i vladajući i oporba, kada je ekonomija u pitanju, zašli u slijepu ulicu te su na neki način i prisiljeni da se tek ideološki nadmeću ili da jednostavno šute. No, kako šutnja s lokalnim izborima na umu nije opcija vodi se isprazna ideološka bitka, a nezaposleni i osiromašeni građani znaju da od nje “nema kruha”.
Sudeći po ovoj preuranjenoj kampanji za lokalne izbore moglo bi se zaključiti da tek predstoji bujica teških riječi i optužbi što bi građane, moglo odvratiti od toga da glasuju za one koji su zaboravili na ono što najviše žele, posao, plaću i bolji život. A o tome je malo priče koja se svodi na Vladina obećanja da će uz puno strpljenja jednom, ipak biti bolje i Karamarkove kritike da Vlada “guli” narod i svojom pričom prikriva nesposobnost.
Jasno je da su i SDP-u i HDZ-u lokalni izbori “lakmus papir” te će se nastaviti truditi pridobiti građane, samo su, izgleda, i jedni i drugi izabrali pogrešnu strategiju. Nastavak krize, rast nezaposlenosti, trebali bi znati, mogli bi im potpuno pomrsiti račune jer gladan građanin ne mari za crvene i crne.
Prošla je godina dana mandata Milanovićeve Vlade, a tek se sada predstavlja “čisti start” i dolazi Mimičin krčmar da predoči račun, a ono kostur iz HDZ-ovog ormara. Onaj za koji je premijer Milanović govorio da neće iskakati i da će se suzdržati od prozivanja bivše HDZ-ove Vlade uvijek kada ne bude išlo.
Na početku nove godine svi smo svima poželjeli najviše zdravlja i sudeći. Po onome što ovih dana izjavljuju bivši ministar zdravstva Milinović i aktualni ministar zdravlja Ostojić, bila je to pogođena želja. Dubioze u kojima uzdiše zdravstvo građanima su očigledne bez obzira na to tko je taj koji se ne snalazi s brojkama.
Naime, prave probleme pred građanima političari neće moći prikriti bez obzira na to koliko ideološke prašine prosipali.
Ono što bi u kriznim vremenima trebalo politički biti na cijeni su vidljivi, barem, koračići oporavka, a ne toliko puta prožvakana predizborna ideološka retorika, učinkoviti gospodarski programi, a ne crvene i crne bolesti i nemani.