STIPE ŽUNIĆ Vraćam se, jedva čekam mitinge

Rođen je u Zadru, studirao je u SAD-u, jedno vrijeme proveo je u Splitu, a danas je u – Zagrebu! Tamo se skrasio sa suprugom Leom i kćeri Gabrielom. Miran obiteljski život posljednjih mjeseci remete potresi.
– Stalno se trese. Nekad ni ne osjetite, a nekad skočite, uzmete dijete i trčite ispred zgrade na parkiralište. Zgrada je nova, pa nema posljedica, ali nije ugodan osjećaj. Svakodnevno živite sa spoznajom da se svaki trenutak može zatresti – kaže Stipe Žunić (1990.), zadarski atletičar, vlasnik brončane medalje sa Svjetskog prvenstva u Londonu 2017. gdje je s kuglom napravio rezultat karijere i do danas ostao jedini Hrvat sa svjetskim odličjem na otvorenom. Zanimljivo, London je jedino SP na kojem je Žunić nastupio.

Ozljede
– To je bila jedina godina koja je prošla bez ozljeda. I, eto, odmah medalja. Da ih je bilo više valjda bi bilo i više odličja. Kugla je takva disciplina, ozljede vrebaju iza svakog kantuna.
A ozljedama je bila opterećena 2019., potom i 2020. u kojoj je koronavirus zaustavio većinu planiranih natjecanja. U 2019. Žunića su ozljede udaljile od Europskog dvoranskog prvenstva u Glasgowu, a nije uspio ni (o)braniti broncu sa SP-u Dohi koje je morao otkazati. Tako je posljednje veliko natjecanje na kojem je nastupio bilo Europsko prvenstvo 2018. u Berlinu gdje je s 20,73 m u finalu osvojio sedmo mjesto.
– Ha, ne znam što bih rekao. Počelo je s ozljedom rebra, potom i lijevog koljena. Poučen ranijim iskustvima odlučio sam ne ići na natjecanja ako nisam potpuno spreman. Nema smisla mučiti se jer ako niste 100 posto nemate što tražiti, a riskirate još težu ozljedu. I onda kada su se ozljede primirile pojavila se korona i sve je stalo. Atletiku je pandemija jako pogodila i cijela godina je prošla bez velikih natjecanja.
Neizvjesnost lebdi i nad 2021.
– Kalendar je posložen, ali to ne znači ništa. Svako malo se na nekom mitingu upali »crvena« lampica koja znači otkazano. Lani nije održano Svjetsko dvoransko prvenstvo u kineskom Nanjingu koje je bilo planirano za sredinu ožujka. Onda je u ljeto otkazano i Europsko prvenstvo u Parizu.
Teško se snaći u svemu tome.
– U svakom sportu tempirate formu za određena natjecanja. Međutim, atletika je posebna iz više razloga. Ovdje ne možete igrati prijateljske utakmice i održavati formu nego sve posložite za točno određene datume. Ako natjecanje propadne, sve kreće ispočetka. A to znači da ste nekoliko mjeseci bacili u vjetar.
Logično je zaključiti koje su sportske želje za 2021.
– Povratak natjecanjima koja nam svima nedostaju. Jer koliko god dobro trenirate bez mitinga na kojem će uz vas biti i drugi natjecatelji sve to malo vrijedi. Treba nam natjecateljski duh koji se polagano izgubio. Zamislite stalno trenirate nogomet ili košarku, a ne igrate utakmice. Ne znam do kada biste tako izdržali.
Uređenjem dvorane na Zagrebačkom velesajmu atletika je konačno dobila uvjete i za rad u zimskim mjesecima.
– To je ono što nam je nedostajalo, posebno tijekom zimskih mjeseci. Sada u Zagrebu ima sve što mi je potrebno za kvalitetan rad s trenerom Rolandom Vargom. Povremeno sam i u Splitu gdje me trenira Marko Mastelić. Ovisno koje je razdoblje u godini kombiniramo treninge u Zagrebu i Splitu gdje sam radio s Filipom Mihaljevićem. Nažalost i on je sada ozlijeđen.

Amerika
Žunić je karijeru počeo u AŠK Zadar, potom je dugo godina bio član splitskog ASK-a, a sada nastupa za Dinamo Zrinjevac, klub koji među seniorima ima valjda više Zadrana nego Zagrepčana. Na listi su Paola Borović, Katarina Gašparović, Marin Jurjević, Sara Šandrić, Dino Pervan.
– Ovo je sport u kojem idete tamo gdje možete kvalitetno trenirati. U Zadru nema uvjeta za profesionalnu atletiku i nikada ih nije ni bilo. Danas kad dođem kod mojih odem do Višnjika i odradim trening, ali to je više rekreacijski. Budući da u Zadru nije bilo mogućnosti za napredak, još dok sam bio u srednjoj školi išao sam na treninge u Split. Nakon toga sam otišao na studij u SAD, na Floridu.
Upravo odlazak »preko bare« Žunić smatra najvažnijim u karijeri.
– Da mi se nije dogodila Florida nikada ne bih završio u vrhunskoj atletici. U Americi su daleko najbolje povezani studiranje i bavljenje sportom. Ono što oni daju nema nigdje u svijetu. Spoj vrhunske naobrazbe i sportskog usavršavanja je nešto o čemu sanjaju mnogi sportaši. Za mene su ti snovi postali java.
Žunić kaže da je trenutačno na »80-90 posto«.
– To je moja procjena, ali bez natjecanja sve to malo vrijedi. Na treningu bacamo četiri vrste kugle, izbacite na desetke hitaca, vježbate ovo ili ono. Međutim, kad ste na mitingu onda imate tri prilike i samo ako ste bili jako dobri dobit će te još tri. I tu se vidi kako naš narod kaže »tko je Janko, a tko Marko«.
Jedna stvar »žulja« kuglača s Plovanije.
– U atletici se počeo stvarati određeni elitizam, s desetak najboljih u svakoj disciplini. Kao neka vrsta zatvorene lige u koju se teško ulazi. Sve se više događa da na većini mitinga samo odabrani mogu nastupiti čime se brojnim atletičarima zatvaraju vrata velike scene. Puno toga određuju sponzori koji žele samo najbolje atletičare.
Premda ga dugo nema na velikoj sceni, Žunića optimizam ne napušta.
– Radimo jako dobro i očekujem da ću brzo doći do onog što smatram da je 100 posto. Kugla dobro leti i to je ohrabrujuće. Sve ovisi o tome hoću li biti zdrav i hoće li konačno početi natjecanja. Planove imamo, ambicije postoje i dok je tako imamo pravo nadati se dobrim vijestima.
Plasman na Olimpijske igre u Tokio bio bi sjajna vijest.
– Za lov na normu za Igre čekamo sezonu na otvorenom i nadamo se da će se sve održati po planu.
 

Najbolji sportaš Zadra i Splita

Žunić je nastupio na dva svjetska juniorska prvenstva, 2007. bio je 29. u kugli, a godinu dana kasnije završio je 18. u bacanju koplja. Prvi je Hrvat koji je kuglu bacio dalje od 21 m. Bilo je to 14. ožujka 2015. kada je u američkom Fayettevilleu kugla pala na 21,11 m, što je bio tadašnji nacionalni dvoranski i apsolutni rekord. Na otvorenom je najbolje bacio 8. travnja 2017. u Splitu gdje je s 21,45 m postavio hrvatski rekord i do danas najbolji osobni rezultat. Ipak, s liste hrvatskih rekordera u seniorskoj konkurenciji u međuvremenu skinuo ga je Filip Mihaljević koji i u dvorani i na otvorenom ima 21,84 m. Žuniću su zato ostala tri rekorda u mlađim kategorijama, sva tri s kopljem. Juniorski od 28. srpnja 2009. iz Varaždina (74,32 m) te dva u mlađim juniorima, koplje/JT bacio je 65,27 m u Splitu 12. svibnja 2007., a tjedan dana kasnije u istom gradu postavio je i najbolji rezultat s kopljem/JT (700 g) koji iznosi 73,91 m. Na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru Žunić je izborio finale u kojem je završio 11. (20,04 m). Nastup na EP-u u Berlinu 2018. donio mu je treće finale kugle (završio je sedmi). Do prvog je stigao 2014. u Zurichu, kada je u ovoj disciplini debitirao na velikoj sceni. Sa 20,68 m osvojio je četvrto mjesto, a bronca mu je izmaknula za 15 cm. Bila je to prvorazredna senzacija čovjeka za kojeg se do tada vjerovalo da mu je koplje najjači adut. Potom je 2016. u Amsterdamu bio deveti (19.65 m). Sjajni rezultati donijeli su Žuniću i brojna priznanja. Hrvatski atletski savez proglasio ga je najboljim atletičarom 2018., a za 2017. godinu, kada je na SP-u u Londonu osvojio broncu, dobio je priznanje kao najbolji sportaš Zadra i Splita.
 
 

Dijete je Božji blagoslov

U rujnu 2019. Stipe je oženio Leu Glasnović, a godinu dana kasnije rodila im se kći Gabriela.
– Dobiti dijete je Božji blagoslov koji potpuno mijenja čovjekov život i baš zato mi je 2020. bila posebna godina. Nekako se i poklopilo da lani nije bilo natjecanja, a i preporuka je bila da se ne izlazi iz domova tako da uživamo zajedno.
Dok je živio u Zadru Žunić je svirao gitaru u zboru mladih u župi sv. Josipa na Plovaniji.
– Gitara je uvijek sa mnom. Zasviram ponekad mojoj Gabrieli.