Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Prodavačice naše svagdašnje

Autor: Marija Knežević

10.02.2009. 23:00


Pisala sam prije par godina kolumnu o zadarskim prodavačicma. Ne o prodavačima jer, ruku na srce, na nijednog takvog nisam naišla. Osim jednom u željezariji ali u dijalogu “- Dobar dan – Dobar dan – Pola kila desetki molim – Sedam i pol kuna – Hvala, doviđenja – Hvala vama, Bog!” nisam ga uspjela prokužiti niti mi je uspio dići tlak. Uglavnom, svi mi imamo dobre i loše dane, ali kako bi rekla stara narodna mudrost – posao je posao. I u to ime ja ne mogu tolerirati da mi netko zato što je taj dan bijesan ili iz bilo kojeg drugog razloga, baca jogurte po pultu.
Ne moraju meni prodavači ljubiti ruke, pričati viceve niti davati komplimente dok stojim na blagajni, ali ne volim kad mi se netko bahati bez razloga. Pitala sam u čemu je problem dok su jogurti letjeli uokolo. Dobila sam samo tužan pogled. Poslije mi je bilo malo žao. Ne dakako jer sam nešto pitala nego jer sam u tom pogledu vidjela milijun odgovora od kojih nijedan nije bio lijep.
Uglavnom, bez ikakve lažne skromnosti smatram se socijalno osjetljivom osobom. A prodavačice naše svagdašnje , lica koja viđamo “na kruhu”, “na blagajni” ili među policama, rade svaki dan i pune satnice i prekovremene, i mizerno su plaćene. I mlade djevojke, i majke, i gospođe pred penziju.
No, odnedavno ne rade nedjeljom. Zakon koji je, ima od toga nekoliko godina, predložila Crkva sad se provodi, u vrijeme kada do njega ljudima baš i nije stalo.
U trgovačkim centrima naveliko su počeli otpuštati radnike, i kažu kako je to tek početak. Ma normalno je da svi žele slobodne dane i da nitko ne želi raditi nedjeljom, no nije li se to nekako drugačije moglo riješiti? Nije li se netko dosad mogao sjetiti da te žene i majke trebaju dobiti veću plaću zato što rade nedjeljom, a ne da ostanu bez posla zato jer se netko drugi sjetio da nedjeljom trebaju ići na misu?
Rade za male plaće, mnoge odgajaju djecu i nastoje normalno živjeti iako im plaća jedva pokrije režije. No i ta plaća puno znači kad novci ne rastu na grani.
Osobno nedjeljom rijetko idem u dućan a trgovačke centre zaobilazim u širokom luku. No lakše mi se pomiriti s činjenicom da moji sugrađani kao omamljena masa hodočaste u svijetleće montažne objekte, nego da nečije dijete u poderanim patikama po kiši ide u školu jer je mama dobila otkaz i nema se novca za nove.