Snjegovići s Puntamike

Prema karnevalu treba postojati ljubav, ne smije se samo čekati prvu nagradu. Mi se želimo zabaviti, ali svake godine nam je sve veći pritisak, puno je posla kojeg treba obaviti, a mi smo sve starije, kažu puntamiške gospođe
Veljača je za mnoge najluđi i najzabavniji mjesec u godini – mjesec karnevala i maškara. Tijekom najkraćeg mjeseca u godini svatko može biti ono što želi, na raznim se maškaranim povorkama može reći sve što nas muči i izrugivati se s čim god hoćemo. Sve je oprošteno, jer su svi pod maskama.
Pod maskama se u veljači sastaje i zabavlja već dugi niz godina i skupina prijateljica s Puntamike koje i ove, kao i svake godine u ovo doba, upravo završavaju sa šivanjem kostima za karneval.
Bruna Supičić, Branka Vukoša, Ines Brunac i Ika Pavin, četiri su prijateljice koje s još nekolicinom Puntamičana već godinama sudjeluju u organiziranju i šivanju kostima za Puntamiške maškare, koje su već godinama članovi Hrvatske udruge karnevala kao i Europske udruge.
Šiva se naveliko
– Ove godine naša grupa bit će 44 snjegovića, a imamo i još neka iznenađenja, rekle su nam gospođe koje se prije nove godine sastanu s još nekolicinom gospođa te smišljaju ideje za maske s kojima će se predstaviti na karnevalu. – Nas desetak se sastane, osmislimo kostime, malo popričamo o brojnim idejama i kad odaberemo što ćemo biti, onda nađemo krojeve i podjelimo se međusobno, pa krećemo šivati, rekle su. One se, naime, podjele po kućama, svatko dobije zadatak sašiti desetak kostima i na takav način se raspodjele snage i posao.
Međutim, ističu kako imaju problema oko financiranja, jer sudionici Puntamiških mašraka kostime plaćaju sami. Sami nađu ideju, krojeve, materijal i same šiju. Gospođe kažu kako imaju i problema oko nabave materijala, jer je u Zadru nemoguće kupiti materijal na veliko, pa moraju posebno naručiti i čekati da dođe.
O tome kako dođu na ideju kažu da gledaju televiziju, što se događa oko njih, neke ne spavaju noćima, već misle o tome u što bi se mogle maskirati.
– Svake godine nam je sve teže, mi smo sve starije, a mladi nemaju vremena niti su zainteresirani za mašakre, ali nama je ovo u krvi, ovo je naša tradicija i unatoč poteškoćama svake godine iznova idemo u organiziranje maškara, rekla je Bruna Supičić istaknuvši da je tradicija karnevala na Puntamici duža od 100 godina.
Dodala je da Puntamiške maškare već godinama sudjeluju i na brojnim karnevalima u Hrvatskoj, kao primjerice u Gospiću, Kaštelima ili Dubrovniku, kamo će ići i ove godine.
Idemo na karneval jer ga volimo
– Kad nas pozovu u neki grad plaćen nam je smještaj, hrana i prijevoz i to nam je dovoljno. U drugim gradovima u Hrvatskoj tijekom karnevala nema novčanih nagrada kao u Zadru, već su sve grupe nagrađene jednakom svotom novaca ili imaju kupone za hranu i piće, tako da su svi jednaki i onda nema zavisti i ljubomore, već se svi skupa zabavljaju. Nije kao u Zadru gdje najbolja grupa dobije novac, a mi ostali ništa i sami moramo plaćati “piti i isti”, rekla je Bruna Supičić istaknuvši da se često znalo dogoditi da pobjednici na glavnoj “maškaranoj fešti” uzmu novac i odu, pa gradski trg ostaje prazan.
Supičić je ispričala da u drugim gradovima maškarane grupe najmanje dobiju kupone za jelo i piće te su time i nagrađene, dok primjerice u Dubrovniku imaju plaćen smještaj u hotelu, ručak, večeru s plesom pod maskama, doručak, rezgledavanje grada uz pratnju vodiča. Kažu kako je tamo sve vrhunski organizirano te da ih čak i gradonačelnica primi.
Sve su se složile da one ne mogu nikoga pozvati u gostovanje u Zadar, jer ih ne bi imale gdje smjestiti niti bi im mogle dati jesti. Kažu kako su mnoge skupine izrazile želju za dolazak u Zadar, ali to trenutno jednostavno nije moguće.
Ipak, sve ističu da im TZ Grada Zadra pomaže u plaćanju nekih troškova.
– Prema karnevalu treba postojati ljubav, ne smije se samo čekati prvu nagradu. Mi se želimo zabaviti, ali svake godine nam je sve veći pritisak, puno je posla koji treba obaviti, a mi smo sve starije. Ipak ovo je naš grad i svake godine idemo na karneval, jer ga volimo, zaključuju gospođe dodajući kroz šalu kako na kraju nitko s nikim ne razgovara.