U Zadru sam se osjećao kao u europskoj sredini

Imaju momci iz Tornada pravo, jer u ključnoj sezoni u kojoj se pokušava izboriti Euroliga događaju se takve stvari. Svi ti mladi momci od Stipčevića do najmlađeg Prostrana, kada počnu usvajati nešto od jednog trenera, najednom dođe drugi, pa onda i treći. Teško je tako funkcionirati. Svaki put kada dođe do smjene trenera, onaj novi potencira neke nove igrače. Kostur momčadi uvijek mora biti stalan da bi se na njega nadograđivalo

Nakon nekoliko godina provedenih u europskim klubovima poput Efes Pilsena i Žalgirisa, hrvatski reprezentativac Marko Popović vratio se u Zadar. Međutim, došao je samo na gostovanje svoga Uniksa u sklopu trećeg kola skupine J Eurokupa. Zadar je bio bolji 93:91, a popularni je “Pop” Zadranima “ukrcao” 22 koša uz šest asistencija.
– Mi od CSKA iz Moskve izgubimo sedam razlike kada igramo na 60 poena, odnosno pobijedimo Himki kada primimo 65 poena. Također, sve tri utakmice koje smo igrali s Dinamom smo pobijedili, a uz to smo ih zadržali na 60-tak poena. U Dvorani Kreše Ćosića, pred zadarskom publikom, kada primiš 93 poena nemaš pravo tražiti pobjedu. Nismo se uspjeli snaći, prvu četvrtinu smo loše otvorili, a oni su na kraju pogodili neke trice. Uz to, završili su s 12 pogođenih trica uz 63 posto uspješnosti, što je fenomenalno. Uostalom, to im je forte ove sezone, kaže Pop, pa nastavlja;
– Očekivao sam da će sa Sagadinom odigrati bolju obranu, međutim, treba vremena. Zmago je takav trener i sigurno će ih dovesti u red. Žao mi je što se ovo dogodilo u Zadru, ali mogu reći da sam dirnut onim što se dogodilo na početku. Iskreno, nisam očekivao pljesak.
Što ste očekivali?
– Očekivao sam pojedinačne zvižduke i nisam se nadao pljesku. Primjerice, u Jazinama je bila masa koja je slijedila ružne povike. Međutim, nikome ne mogu zamjeriti ni za što. Mogu opet ponoviti da sam profesionalac. I sada sam htio pobijediti kao i onda.
Ovoga ste ljeta bili blizu povratka u Zadar, međutim to se nije realiziralo. Na kraju ste potpisali za ruski Uniks iz Kazana zajedno s kolegom iz reprezentacije Krešom Lončarom.
– Ima nekih razloga zbog kojih u posljednje vrijeme nisam razmišljao o Zadru. Ovo ljeto je bilo blizu, ali nije se dogodilo zbog nekih sitnica i nekih laži koje su mene pogodile. To je sve bilo zbog jednog čovjeka. Dogovorili smo iznos koji nije bio ni blizu onome što sam primao u Žalgirisu. Također smo dogovorili sve u jednoj valuti, da bi oni onda naglo to promijenili. Ipak imam svoje “ja” i svoj karakter i iz principa nisam htio na to pristati – oštro će Pop, pa nastavlja:
– Mogu se zahvaliti Dariju Jurinu koji je puno napravio za mene. U trenutku kada sam otišao u Cibonu govorio mi je da ne idem. Ove sezone sam također pričao s njim, on je radio sve da se vratim u Zadar. Međutim, i on i ja smo naišli na zid. Vjerojatno s imenima nikada neću izaći, ali preko sebe i svojih principa neću ići. Uvijek sam bio čovjek od riječi, osim jedan jedini put – kada sam otišao u Cibonu. Sada ipak puno trezvenije razmišljam, ipak imam 26 godina – zbori Popović.
Biste li ponovno otišli u Cibonu da možete birati?
– Ne, ne bih nikada. Zato što sam se u ovoj utakmici u Zadru osjećao kao da sam došao u jednu europsku sredinu koja poznaje košarku, poput Bologne, Varesea ili Kaunasa. Šteta, žao mi je što nije bio Tornado. Vjerojatno bi bio još veći doživljaj.
Pratite li situaciju oko Tornada ovih dana?
– Naravno da pratim. Imaju momci pravo, jer u ključnoj sezoni u kojoj se pokušava izboriti Euroliga se događaju takve stvari. Svi ti mladi momci, od Stipčevića do najmlađeg Prostrana, kada počnu usvajati nešto od jednog trenera, najednom dođe drugi, pa onda i treći. Teško je tako funkcionirati. Svaki put kada dođe do smjene trenera, onaj novi potencira neke nove igrače. Kostur momčadi uvijek mora biti stalan da bi se na njega nadograđivalo.
Toni Prostran vas je nahvalio da ste velik igrač i čovjek i da ste mu dali podršku kada je ušao. Što ste mu točno rekli?
– Rekao sam mu da igra hrabro i sa srcem. Nakon Europskoga prvenstva, u sezoni kada sam bio s Dinom Rađom i Arijanom Komazecom, govorili su mi da nikada neću postati igrač. Baš ti su mi pomogli. Oni koji su me hvalili mi nisu željeli dobro. I zato se zahvaljujem svima onima koji su mi govorili da neću postati igrač jer sam upravo zbog njih postao ovo što jesam. I Toni mora tako razmišljati i ne smije prihvaćati komentare onih koji ga omalovažavaju. A ne bi ga smjeli omalovažavati, ipak ima 17 godina. On u svakom trenutku treba dati sve od sebe i publika se ni za jednu pogrešku ne treba ljutiti. Toni mora imati pravo na pogrešku, to sam i ja imao s Dinom i Arijem. Protiv nas je zabio sedam poena i želim mu svu sreću. Također, Rok se razvija onako kako treba i drago mi je zbog njega. Međutim, ne može igrati 40 minuta, a u tome mu upravo Toni može pomoći – govori Marko.
Mislite li onda da Zadru ne treba pojačanje na poziciji razigravača?
– U takve stvari ja ne mogu ulaziti, ipak trebam razmišljati o svom klubu. Ne mogu razmišljati o Zadru koliko o Uniksu. Pratim Zadar i navijam, gledao sam fenomenalne utakmice protiv Cibone i Partizana i čestitam im na tome, ali moraju pobjeđivati i vani – za kraj će Popović.