Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Grad između čekića i nakovnja

Autor: Damir Maričić

10.02.2010. 23:00
Grad između čekića i nakovnja

Foto: Adam VIDAS



U alternativi “za” i “protiv” povećanja komunalnog doprinosa lako je biti “protiv” – Ako je alternativa gradonačelnika uzeti novce rastom komunalnog doprinosa ili segnuti svima nama u kesu prirezom, povećanjem svih komunalnih davanja i sl., još lakše je biti “za”. Gradonačelnik je jedino trebao jasnije kazati pred kojom smo od gornjih alternativa
Gradonačelnik Zadra dr. Zvonimir Vrančić pritisnut novčanim problemima, ali i neugasivom ambicijom Zadra i očekivanjima Zadrana da unatoč krizi nastave razvoj i uređenje grada kojem već desetljeće tepaju kao “najvećem gradilištu”, “najperspektivnijem” i sl., poseže za sredstvima i u odluci o komunalnom doprinosu.
Sama najava odluke na kolegiju gradonačelnika izazvala je burne medijske reakcije, ali i svih drugih kao i političke reakcije iz oporbenih krugova te naravno očekivane reakcije građevinara ili investitora.
Puno “protiv” i nešto “za”
Iznesen je čitav set argumenata, mahom protiv odluke: poskupljenje stanova i gradnji, prevaljivanje troška najvjerojatnije na kupce, ugrožavanje ionako kriznih prilika u graditeljstvu, a ono je multiplikator koji vuče i druge djelatnosti. Kazano je i to da bi se time favoriziralo građevinare s gomilom neprodanih stanova izgrađenih po starim odredbama u odnosu na sve potencijalne nove graditelje kojima bi tvrde cijena stana bila skuplja i 100 eura po metru. Izračun počiva na 180 kuna komunalnog doprinosa u odnosu na dosadašnjih 70 kuna, ali po kubičnom metru izgrađenog objekta, što značajno prelazi kvadrature.
Naravno, ima i argumenata “za” koji su manje isticani. Komunalni doprinos je ciljani i strogo namjenom određen trošak. Odlazi u gradnju – nerazvrstanih cesta, komunalno uređenje javnih površina, javnu rasvjetu i groblja. Dakle, ne može se zlorabiti za plaće ili neke izvanredne troškove i svrha mu je da vrati plaćeno u kvaliteti komunalnog uređenja. Takve – ciljane i jasno namjenom definirane poreze (ma kako se stvarno zvali) najlakše je uvesti jer ljudi vide u što odlaze. Grad je iznio podatke iz kojih je jasno da troškovi komunalnog uređenja, odnosno unapređenja grada prelaze značajno iznose uplaćene za doprinos. Pa se novac mora prelijevati iz drugih namjena, što nije korektno.
Konačno, Grad kao takav ima pravo na uzimanje vlastite rente. Ako se Grad kao tvrtka potrudio oko sebe kao proizvoda. Učinio se atraktivnim, prepoznatljivim i privlačnim investitorima, na bilo koji način, onda ima pravo dio tog i naplatiti. Zadar ima jako dobar, čak bih rekao opasno dobar imidž u hrvatskoj javnosti. U dijelu i svjetskoj turističkoj javnosti. To nisu stvorili investitori koji grade stanove ili apartmane za prodaju pa je red da u gradnji tog imidža sudjeluju.
Žrtve – građevinski investitori ili građani?!
Grad ovom odlukom iskazuje ambiciju, makar je stvarnost daleko od nje, da ima jednake komunalne standarde na cijelom svom prostoru, izuzevši otoke koji administrativno propadaju gradu. U tome misli uzeti dio novca od investitora u graditeljstvo. Svjedoci smo bili tome da se malo tko, tko je raspolagao sredstvima i nekim vještinama u Zadru othrvao čarobnom zovu graditeljskog biznisa. A ne vjerujem, poznavajući dio tih ljudi da su vođeni humanizmom i renesansom.
Zadru su za komunalni doprinos do sada plaćali gotovo najmanji iznos od usporedivih gradova. Gradonačelnik je dobro učinio plasirajući u ovoj odluci cijene u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Splitu i Šibeniku gdje su svi osim Šibenika koristili iznose do maksimalnog.
Građevinari, pri čemu ne mislimo na radnike, već tvrtke investitore u stanogradnje, iako sada u problemima, nisu omiljena “čeljad” u Zadarskoj županiji. I gradonačelniku ljudi neće zamjeriti da im seže u kesu. No, problem je ako će oni to prebaciti na kupce stanova – njih i njihovu djecu, ako im se posreći da uopće mogu biti kupci. Ili samog građanina kad odluči graditi kuću sam. No, odluka ide kao “utjeha” i za takve jer za objekte tipa A u gradu kad sežu do 600 kubičnih metara predviđa umanjenje za 50 posto.
Olakšice i prave alternative
Na zamjerke vezane uz razvoj reakcija je stigla u smislu jako niskih koeficijenata za podzemne i javne garaže, što i nije toliko bitno, ali i prerađivačku namjenu, pod čim se misli na industriju. Za nju se koeficijent smanjuje za 40 posto na indeks – 0,60. Gospodarstvenici, ali i oni koji su uvjereni da ovaj grad i regija bez reindustrijalizacije neće imati sretnu budućnost, ocijenit će ovaj “popust” premalenim. I on to definitivno jest kad uzmemo stanje u kojem sada u cijeloj županiji imamo tek 5.000 zaposlenih u industriji, a po veličini proizvodnje smo negdje 19. od 21. županije u zemlji.
Daljnja pogodnost odnosi se na javne namjene, odnosno onaj dio iz vica o “bogu i bradi” jer gradonačelnik može manje-više sve vezano za grad i gradska poduzeća ovog osloboditi. No, može i za javne namjene općeg interesa – definirane pravilnikom, što je dobro.
Investitoru se pruža mogućnost da veći dio doprinosa odradi, a ne plati. Dakle, investitor može urediti ceste, površine, komunalije kod svog objekta što mu se priznaje. Time uvećava vrijednost vlastitog objekta ili površine.
Ukoliko promotrimo odluke ostalih gradova, određene olakšice, trošak dosadašnje komunalnog uređenja, položaj građevinarskih poduzetnika i sl. možemo naći na dio razumijevanja za ove odluke. Štoviše možemo iako to u gradskoj odluci nije istaknuto imati razumijevanje za činjenicu da se do sada barem dijelom gradilo u komunalno uređenijem dijelu Zadra pa su i troškovi bili manji. No, takvih je terena, tipa Relja, TIZ, Višnjik, pojedine vojarne, sve manje, a sve će veći teret novih gradnji biti prebačen prema komunalno neopremljenoj periferiji.
No, kada je poduzetništvo i kriza u pitanju, ova odluka dolazi u nevrijeme.
Kada je u pitanju razmišljanje o budućnosti i proračunskim mogućnostima Zadra čini mi se da osim zaklinjanja stojimo i pred mogućnosti da dobijemo – prirez poreza. Naime, malo se osvrćemo na nevraćanje glavnice municipalnih obveznica za Višnjik, potrebe dovršenja niza objekata, od parternih površina do ulica, o opremanju Zone Crno da ne govorimo. Neka se na to nadoda još kakva veća denacionalizacija ili nužda povrata sredstava, stanje ne izgleda dobro.
Ukoliko Grad Zadar može birati između povećanja komunalnog doprinosa ili njegovog nepovećanja lako bi bilo biti protiv povećanja. No, ako to znači niz drugih povećanja koja će udariti na sve građane bolje je probati s kumunalnim doprinosom koji ipak lupa tek neke.