Ma, nije to sajam, to je velesajam!

Slika korisnika admin
Zvonko KUCELIN
Metlu na rame i kući

Nije to sajam, to je velesajam. Nema čega nema, podsjeća na one starinske trgovine koje je prije imala svaka ulica, koje nude asortiman od igle do lokomotive skrivene iza treće police desno i, naravno, tu je rabat na količinu. Nema ni Zagreb to što ima Benkovac na svom sajmu svakog desetoga u mjesecu, to šarenilo ponude, karaktera, životinja, a sve uokvireno neizostavnom ponudom domaće ravnokotarske janjetine ili bukovačke jaretine uz pokoji autohtoni bosanski ćevapčić s domaćom kapulom iz Nadina.

O bogatoj ponudi robe i odjeće na Benkovačkom sajmu već smo pisali, a nije za odmet podsjetiti da se za 200 kuna obučeš od glave do pete, skupa s boksericama ili gaćicama. Kako je krenulo i ta će cijena pasti jer se vodi nemilosrdni rat niskim cijenama. Eto, tenisice više ne mogu održati cijenu 100 kuna, jer onaj crni dva štanda od mene prodaje za 50 kuna, plače nam jedan prodavač sa stvarno kvalitetnom ponudom obuće koja nimalo ne zaostaje za onom iz dućana na Poluotoku. Tenisice pedeset kuna pa neka izdrže jedan mjesec, na kraju godine manje nego što dođu u fensi-šmensi dućanu, a i tko ih nosi ljeti.

Ipak nije to robna kuća gdje ljudi dolaze kupovati robu i posteljinu. To je prvo i vjerojatno posljednje mjesto gdje se može kupiti prava peka, iskovane škare za lozu rizati, sjekira, motika i, naravno, krava, ovca, prase (za kojim je potražnja malo opala), kućni ljubimac, auto, traktor, ražanj, dnevni boravak, bračni krevet, kokoši koje trče trideset kilometara na sat za 50 kuna i tako dalje. Sve to uz trajno niske cijene tijekom cijele godine kojima niti jedan trgovački centar ne može konkurirati. Eto, domaći med o kadulje kilogram za pedeset kuna, 40 manje nego u centru koji za sebe kaže da ima najpovoljnije cijene. A kakve su tek razlike u usporedbi s drugim centrima. Sva ta bogata i jeftina ponuda na jednom mjestu, jednom u mjesecu i treba samo malo uložiti truda i strpljenja za izvući zgoditak. Na primjer, ražanj za ispeći tuku kod jednog prodavača dođe 1.200 kuna, a kod drugoga 500 pa tko je snalažljiviji prođe bolje.

I, eto, kada šećući između žica već pomislite kako je Benkovački sajam pravo mjesto da kupite sve, dođe vam čovjek s Brača i pita jeste li negdje vidjeli da se prodaje tovar. I vi provrtite film i stvarno nema nigdje tovara, a njemu gori pod nogama jer mu treba za turizam, a sezona svaki danom sve bliže i bliže. Još tada ugledate male životinjice kako su nezadovoljne vezane za stup ili u kavezu, uši vam probija cika prasaca koji kreću prema ražnju i počne vas prolaziti sjeta. I onda na kraju ugledate najboljeg čovjekova prijatelja kako je, veselo lajući, revno skočio na pripadnicu svoje vrste te shvatite da na sajmu svatko nađe nešto što će ga barem nakratko usrećiti.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno