Tko je sve računao da se Šarići više neće vraćati u Zadar?!

Općinski sud u Zadru, pod predsjedanjem suca Ante Milovca, ustvrdio je da je Tičina uredno primio 50.000 tadašnjih dinara za zemlju koju je prodao Šarićima. Kako su Šarići hrvatski građani srpske nacionalnosti, Tičina je, stoji u presudi, vjerojatno računao da se Šarići neće više vraćati u Zadar pa je pokrenuo parnični postupak kako bi se mogao uknjižiti kao vlasnik

Zemljište na kojem se gradi Poliklinika ne prestaje biti izvorom vrlo zanimljivih priča. Kako što je poznato, prije nekoliko dana aktualizirao se slučaj obitelji Tičina koji tvrde da su oni, a ne Živko Šarić, vlasnici deposediranog zemljišta na kojem se gradi zadarska Poliklinika. Međutim, danas pokojni Vjekoslav Tičina, je još 16. listopada 2002. osuđen na 30 dana zatvora, uvjetno jednu godinu, zbog davanja lažnog iskaza. Vjekoslav Tičina i ostali bivši vlasnici zemljišta dali su lažni iskaz da su oni još uvijek vlasnici spornih parcela Poliklinike, unatoč činjenici da su još 1969. valjanim kupoprodajnim ugovorom prenijeli vlasništvo na kupca, danas pokojnog oca Živojina Živka Šarića, Iliju Šarića. Pri tom su primili punu cijenu iz ugovora nakon čega je Ilija Šarić postao pravomoćni vlasnik zemljišta.
Vjekoslav Tičina se branio da je njegov zet Zdravko Kušpilić 1969. godine stupio u kontakt s oštećenim Šarićem, sačinio ugovor o prodaji i priznanicu koju je potpisao i on, a temeljem kojeg ugovora je Šarić od suvlasnika kupio zgradu na Relji i čestice uz nju. Riječ je nekadašnjoj gostionici Putnik i pripadajućem zemljištu koje je danas procijenjeno na 5,5 milijuna kuna. Točno onoliko koliko je procijenjeno da bi Grad Zadar vlasnicima trebao vratiti za deposedirano zemljište i ekspropriran ugostiteljski objekat. Ugovorenu cijenu su podijelili suvlasnici tako da je jedan dio novca dobio Vjekoslav Tičina, a jedan dio bratić u Splitu i Kušpilić. Dodatno je sudu naveo da ne zna kad je Šarić uselio u tu zgradu, ali da je Šarić u njoj držao gostionicu te da je Šarić napustio tu nekretninu 1990. godine.
Tičina je osporavao da je bila riječ o kupoprodaji jer su po njemu, nekretnine bile nacionalizirane pa da je svrha ugovora bila predaja nekretnina na korištenje, a ne stjecanje prava vlasništva jer da to pravno nije bilo moguće. Na koncu je istaknuo da je pred Općinskim sudom, s ostalim suvlasnicima, pokrenuo parnicu protiv zemljišno-knjižnih vlasnika radi utvrđivanja prava vlasništva na spornim nekretninama. No, Općinski sud u Zadru, pod predsjedanjem suca Ante Milovca, ustvrdio je da je Tičina uredno primio 50.000 tadašnjih dinara za zemlju koju je prodao Šarićima. Kako su Šarići hrvatski građani srpske nacionalnosti, Tičina je, stoji u presudi, vjerojatno računao da se Šarići neće više vraćati u Zadar pa je pokrenuo parnični postupak kako bi se mogao uknjižiti kao vlasnik. Međutim, Tičina prije rata, dakle od 1969. uopće nije svojatao te nekretnine poznatije kao Tičinovi vrti.
Slučaj Vjekoslava Tičine samo je jedna mala ilustracija u moru sličnih parničenja oko zemljišta na području Grada Zadra. Ovaj je možda najzanimljviji jer se radi o gradnji zadarske Poliklinike koja, jednostvano rečeno, zbog “zamagljenog” građenja već 24 godine nije predana Zadranima na korištenje.