Zemlja mora, ali i planina

Ipak mislim da taj oblik rekreacije nije još uvijek dovoljno razvijen kod nas, jer ipak smo mi još uvijek zemlja mora. No, to dvoje predstavlja fantastičnu kombinaciju za sastavljanje mogućih programa i aktivnosti koje bi mogle privlačiti veliki broj turista, kazao je Marijan Buzov, planinski vodič, speleolog i vlasnik agencije Zara adventure

Planinarenje nije samo vrsta sporta ili pak način stjecanja dobre fizičke kondicije, već predstavlja pravi lijek za duh i psihu čovjeka u obliku odmaka od gradske vreve, asfalta i svakodnevne životne strke natrag u mirisnu i prirodnu oazu mira i netaknutog okoliša.
Povijest planinarenja
Gledajući unatrag u povijest evidentno je da su Hrvati to znali prepoznati i cijeniti te su tako danas po starini planinarskog društva, osnovanoga davne 1874. godine u Zagrebu, deveti narod svijeta ispred mnogih poznatih “naroda planinara”. I danas su Hrvati pa i Zadrani prilično zainteresirani za tu vrstu rekreacije, no zbog današnjega načina života podaci i statistika o ukupnom vremenu provedenom na svježem zraku u prirodi i rekreaciji su poražavajući. Stoga je upravo vraćanje onim prirodnim aktivnostima koje obuhvaćaju i boravak na otvorenom, odnosno na svježem zraku, vrlo važno suvremenom čovjeku na tjelesnom, duhovnom, ali i na društvenom planu.
– Prvo planinarsko društvo u Zadru koje danas nosi naziv PD “Paklenica” Zadar osnovano je još 1899., što znači da će u rujnu proslaviti 110 godina postojanja. No, osim toga zanimljivo je i da je zadarsko planinarsko društvo sa svojih 500-tinjak članova treće po broju članova u Hrvatskoj. Ipak mislim da taj oblik rekreacije nije još uvijek dovoljno razvijen kod nas, jer ipak smo mi još uvijek zemlja mora. No, to dvoje predstavlja fantastičnu kombinaciju za sastavljanje mogućih programa i aktivnosti koje bi mogle privlačiti veliki broj turista, kazao je Marijan Buzov, planinski vodič, speleolog i vlasnik agencije Zara adventure.
Od stranaca koji su najčešći gosti i planinari na našem području, tu su prvo Nijemci i Austrijanci, kao i Nizozemci, Skandinavci, točnije Šveđani i Danci.
– Odabir rute na koje idu planinari ovisi o tome u kakvoj su kondiciji te se tome prilagodi težina ture, odnosno visina do koje se penje. Ako su planinari početnici, tada se za početak uvijek ide na minimalne ture, a od opreme obvezne su planinarske cipele, ruksak, zatim piće (voda), jakna vjetrovka, kabanica i, ako se planinari u sunčanijem godišnjem dobu, potrebne su još i naočale te krema za sunce, kazao je Buzov te nadodao da se ipak sav trud i odlazak na jedan takav izlet isplati, jer zadovoljstvo boravka u prirodi je veliko.
Magla i zmije
– Što se moguće opasnosti tiče, magla je najgora vremenska nepogoda prilikom penjanja, a od opasnih životinja tu su, primjerice, zmije otrovnice poput poskoka. No, veće opasnosti ipak nema jer nošenjem dugih hlača i ne diranjem opasnih životinja one se jednostavno sklanjaju.
Nakon duge zime zbog koje smo boravili dugo u zagušljivu i zatvorenom prostoru, dolaskom toplijih, ljepših dana i proljeća stvaraju se i idealni uvjeti da svoje slobodno vrijeme provedemo u planinarenju i prirodi, jer tada je i priroda najljepša.
Samo prošle godine Nacionalni park Paklenicu posjetilo je preko 100.000 gostiju i ni ove godine ne bi trebalo biti drukčije.
– Već nešto malo turista ima u ožujku, no ipak za planinarenje su najbolji travanj i svibanj. Još uvijek se nismo dovoljno promovirali u pogledu planinarenja, no mjesta za napredak ima mnogo, posebno ljeti kada bi se u slučaju ružnoga vremena moglo gosta preusmjeriti na planine i tako zadržati još koji dan dulje. Kopneni turizam je budućnost jer, uostalom, i sam turizam započeo je kao zimski, a ne ljetni, zaključio je Buzov.
Osim PD Paklenica prije par godina osnovano je i PD “Babulj” Bibinje, koje danas broji 60-ak članova, uglavnom mlađe dobi.