Bog nam je bio utjeha u najtežim trenucima

Ne znam kako bismo preživjeli očevu smrt da nije bilo Božje pomoći. Samo pouzdanje u Boga i vjera dali su nam snage da krenemo dalje – kaže Santini
Kamena Dalmacija, Dite zadarsko, Ljeto u gradu, samo su neki od hitova Romea Santinija, zadarskog kantautora koji je svoje zemaljsko hodočašće završio u svibnju 2008. godine. Iza Romea ostali su supruga Lučana, sinovi Krševan i Ivan, kći Sinoma. Bilo su teški trenuci za sve njih.
– Ne znam kako bismo preživjeli očevu smrt da nije bilo Božje pomoći. Samo pouzdanje u Boga i vjera dali su nam snage da krenemo dalje – kaže Ivan Santini, dvadesetogodišnji mladić kojeg je zadarska sportska javnost upoznala prošle jeseni kada se odlučio vratiti na Stanove, gdje je svojevremeno i počela njegova nogometna karijera.
– Nakon očeve smrti razmišljao sam o svemu pa i o povratku u Zadar. Kada je sestra Simona prošle jeseni trebala krenuti u prvi razred osnovne škole shvatio sam da je moje mjesto uz obitelj, uz majku, sestru i brata.
A Ivanov put do povratka u Zadar bio je dug, potrajao je četiri godine, koliko ovog vrsnog napadača nije bilo na Stanovima. Sve je počelo na Kupu Hrvatske za kadete na kojem je Zadar 2006. godine osvojio drugo mjesto u trenucima kada je prva momčad bila u drugoligaškim vodama.
– Odlično sam odigrao taj turnir nakon kojeg je dosta klubova bilo zainteresirano za moj dolazak. Zadar mi je nudio stipendijski ugovor koji nisam želio potpisati. Obitelj i ja procijenili smo da je najbolje pokušati u nekom drugom klubu.
Otišao sa 16
I tako je Ivan već sa 16 godina sa Stanova krenuo tražiti nogometnu sreću na nekim drugim meridijanima i paralelama. No, put je bio trnovit jer propozicije su jasne. Ukoliko igrač ne želi potpisati ugovor s matičnim klubom taj isti klub ima pravo tražiti odštetu za svog igrača ukoliko je mlađi od 23 godine. Točno se zna koliko košta svaka godina nogometnog usavršavanja u matičnom klubu. Pa tko voli neka i – plati.
– Zadar me suspendirao i nisam mogao nastupati u Hrvatskoj, ali u inozemstvu sam mogao igrati. Mislim da je odšteta koju je Zadar mogao dobiti za godine koje sam proveo u klubu bila oko 350 tisuća eura. To je veliki novac kojeg će teško bilo koji klub dati za igrača od 16 godina. Samo ekstra talenti mogu se nadati da će im novi klub platiti odštetu. Kod mene to nije bio slučaj.
Nakon Zadra Ivan se skrasio u Salzburgu, u Red Bullu. Momčad je to koja je svojevremeno bila poznata kao Austrija Salzburg. Prije Salzburga Santini je pola godine bio u Interu iz Zaprešića dok se Zadar nije žalio, budući da je već prije Santini bio suspendiran.
– U Salzburgu sam igrao u drugoj momčadi u drugoj austrijskoj ligi. Za prvu momčad sam u nekoliko navrata bio na klupi, a jedini nastup upisao sam u četvrtfinalu Kupa. Ukupno sam u Salzburgu bio dvije i pol godine. Dosta dugo me mučila ozljeda trbušnog zida zbog koje sam na kraju morao na operaciju. Stanje mi se pogoršalo nakon što sam u devet dana odigrao pet utakmica, dvije za klub i tri za reprezentaciju. Kad sam konačno operiran uslijedio je oporavak dug osam mjeseci i u tom sam razdoblju kao mlad igrač dosta toga izgubio.
Ozljeda je Santinija odvojila i od Red Bulla.
– Kad sam se vratio nogometu Thorsten Fink, koji je bio pomoćnik Giovanniju Trapattoniju na klupi Salzburga, pozvao me u Ingolstadt, u drugu njemačku ligu. Nažalost, Ingolstadt je ispao iz druge lige, a Hrvati nemaju pravu nastupa u trećoj njemačkoj ligi. Fink je potom preuzeo Basel i pozvao me u taj klub. Bila je tada aktualna i ponuda Rijeke, ali procijenio sam da je vrijeme za povratak kući gdje sam individualno trenirao. Potpisao sam sa Zadrom četverogodišnji ugovor nakon kojeg se nadam ponovno pokušati inozemstvu. Do tada će i sestra malo porasti.
Prošle jeseni Santini se u prvoj momčadi mijenjao s Edinom Šaranovićem. Utakmica koja je preokrenula stvari odigrana je u 14. kolu kada je Zadar na Stanovima pobijedio Varteks 2:0, a oba gola zabio je Santini. Bila je to i posljednja zadarska pobjeda ove sezone. Barem za sada.
– Kad sam ušao u momčad nisam imao mnogo prilike. Trebalo je poštovati red koji postoji u svakom klubu, a to znači da priliku najprije dobiju oni koji su duže u momčadi. Iako sam Zadranin ulazak u prvu momčad bio je novo iskustvo, ono što je iza vas više ne vrijedi već krećete od nule. Varteks je bio prekretnica, nakon ta dva gola počeo sam igrati znatno više.
Protiv Šibenika i Karlovca Zadrani su zabili po jedan pogodak, oba je postigao Santini.
– Zadovoljan sam trenutačnom formom. Dosta mi je pomogla utakmica u Polači protiv Hajduka koju sam igrao s nevjerojatnom lakoćom. Osjetio sam da mogu i protiv Hajduka, Terkeš je također bio raspoložen i premda je bila riječ o prijateljskom dvoboju imao sam dobar osjećaj za nastavak sezone. To se samo potvrdilo protiv Šibenika i Karlovca.
Bio je jedanaesterac
Santini je izrazito dominantan u zračnim, pa i u većini ostalih dvoboja s protivničkom obranom. Problem je što je tada najčešće okrenut leđima prema golu, a to znači i gubitak dragocjenih sekundi za ugrožavanje protivničkog vratara.
– Još uvijek imam problema s blizinom suigrača u situaciji kada dođem do lopte. Dosta lopti koje dođu prema naprijed mogu pokupiti, ali za momčad bi bilo korisnije da ne čekam tako dugo da mi se netko pridruži.
Na Santiniju je skrivljen i jedanaesterac protiv Karlovčana, pa i taj podatak povećava, košarkaškim rječnikom rečeno, Santinijevu valorizaciju. Premda je prekršaj za jedanaesterac za mnoge na tribinama bio dvojben, Santini će ponoviti da je kazneni udarac opravdano osuđen.
– Bunoza me udario po nozi i bilo je to za 11 metara. Njegova ruka koja je bila na mom ramenu nije bila toliko sporna jer nikakvo povlačenje nisam ni osjetio. No, udarac po nozi jesam.
Santini je sam odlučio i izvesti jedanaesterac. Bilo je jasno da lopta neće u ruku Želimir Terkešu, koji s kreča nije pogodio protiv Cibalije u Vinkovcima u 16. kolu. Možda i zbog toga Santini je uzeo loptu i krenuo izvesti najstrožu kaznu.
– U tom sam trenutku bio pun samopouzdanja. Želio sam zabiti gol i znao sam da neću promašiti. Neki su suigrači s klupe vikali da ne pucam jer je na meni bio prekršaj, ali se na to nisam obazirao. Sretan sam zbog tog gola kojim smo naplatili veliki trud koji je uložen u tu utakmicu. Cijelo drugo poluvrijeme smo pritiskali, u prvih 45 minuta smo imali nekoliko dobrih prilika, Surać je pogodio gredu i na kraju smo zaslužili tih 1:1.
Ipak, za sigurniju plovidbu Prvom HNL treba će ponekad i pobijediti.
– Jedan je trener rekao da bi momčad koja odigra sve neriješene utakmice u jednoj sezoni na kraju vjerojatno ostala u ligi, tako da treba razmisliti i o toj računici. Nismo pobijedili u posljednje dvije utakmice, ali nismo ni izgubili, a i to je nešto.
Bod u subotu u Maksimiru bi bio veliko dostignuće. Zadar će taj cilj pokušati ostvariti bez Santinija, koji ima tri žuta kartona.
– Žao mi je što neću moći igrati, ali bit će prilika u sljedećim utakmicama.

Zašto vjerujem

Nedavno je Santini gostovao u emisiji “Zašto vjerujem” Hrvatskog katoličkog radija. Razgovor je vodila Ines Grbić, suradnica HKR-a iz Zadra. Kako se Santini našao pred radijskim mikrofonom?
– Nakon dva gola na utakmici s Varteksom rekao sam da sam ja Božji čovjek, želeći na taj način zahvaliti Bog za sve što mi je dao, naravno ne samo na toj utakmici. Ta je izjava bila u jednim dnevnim novinama i tako su došli do mene. Bog mi je dao talent za nogomet i taj talent ne želim sakriti u zemlju nego ga umnožiti, kako to kaže evanđelje na moju, na moju, ali i radost svih naših navijača.

Pozvao ga Zebić

Prvi poziv Santiniju za povratak u matični Zadar došao je od Dalibora Zebića, trenera.
– Trenirao sam na pomoćnom igralištu na Stanovima s Nikom Matkovićem kad mi je Zebić prišao i pitao što mislim o povratku u Zadar. Zebić mi je rekao da bih mogao pomoći Zadru, koji je ionako imao problema s napadačima. Nije me trebao puno nagovarati jer sam se zapravo i nadao da ću se vratiti kući i igrati u svom klubu.

U nogometu od šeste godine

Obitelj Santini živi na Stanovima, u blizini osnovne škole. Ivan se prisjetio “dišpeta svih kad je bija mlad”, kako je otac pjevao u “Ditetu zadarskom” i govorio o tome kako se noću s prijateljima znao popeti preko “slabih točaka” zadarskog igrališta i gurati loptu travnjakom Stanova. Otac je brzo shvatio da Ivana, ali i dvije godine starijeg Krševana, danas vratara drugoligaša Hrvatskog dragovoljca, zanima nogomet.
– Tata nas je zajedno upisao na nogomet kad sam bio u prvom razredu osnovne škole. Prvi trener nam je bio Želimir Živković i od njega sam naučio osnove nogometa. Kasnije su drugi treneri to razvijali. Nakon što sam igrao u veznoj liniji Nado Kovačević me u kadetima gurnuo u napad.

Piškor protiv Dinama u prvih 11

Ivan Santini zbog tri žuta kartona nema pravo nastupa protiv Dinama u sljedećem kolu, što otvara jedno slobodno mjesto u prvih jedanaest. Popunit će ga Davor Piškor, koji bi se trebao naći u ulozi povučenog napadača. To znači da će Dalibor Zebić u Maksimiru igrati samo sa Želimirom Terkešom kao jedinim pravim napadačem. Na klupu seli Antonio Mršić, kojeg će na lijevom boku zamijeniti Tomislav Čuljak. Pretpostavka je da će se Zebić protiv aktualnih prvaka odlučiti za dva zadnja vezna pa bi uz Igora Banovića na tom mjestu mogli zaigrati Jure Jerbić ili Ferdo Milin. Tko god od njih dobio priliku izgurat će Ivana Ćurjurića među pričuve. Ukratko, bit će to potpuno obrambeno posloženi Zadar.