Sajam

Slika korisnika admin

Čim sunce grane, ja se kao gušterica instaliram na sunce negdje uz more. I vegetiram. Ne volim kad me itko ometa u tom ritualu, pa ni najbolja prijateljica. Volim te svoje seanse, ali kako u zadnje vrijeme ljudi nemaju love, sve manje idu na kavu, a sve više su počeli ovako tuhinjati po škrapama uz more. A ja kad vidim da je moja zauzeta i da mi s nje maše bar iz prolaza poznato lice - odmah dobijem alergiju, okrećem se i idem ća.

Ali toliko je već zatoplilo za vikend da sam se morala vozikati sve do Ljupča gdje sam na plaži u zavjetrini rastegnula piknik-dekicu i odlučila da me ništa ne može iznenaditi. Osim nekih Purgera koji su došli s hordom pasa i djece, naložili logorsku vatru, pekli, pili, derali se i igrali - frizbi. Pa kad su paščad i dječica počeli preskakati preko mene, vidjela sam da je vrag odnio šalu i otišla ća.

Već je debelo mirisalo da će mi vikend biti totalna pušiona. Ne treba mi nitko zapjevati, to stvarno predosjećam. I rijetko me filing nasamari, imam nepogrešivi nos za to... Kada sam se vraćala s neuspjelog solo piknika prijateljica me zvala da idem s njom na sajam vjenčanja. Pa gdje na sajam vjenčanja, ja bih rađe na onaj Benkovački. Preventivno mi je došlo plakati. I pustiti suze u šesnaest redova. Pa okolo kole i još jednom da suza krene kad zamirišu uspomene na mala vrata...

Ne znam zašto sve moje prijateljice mene vukljaju na takve stvari, a znaju da sam iber alergična na vjenčanja, biranja vjenčanica, prstenja, frizura i pozivnica. Prošla sam katarzu kume i mladenkine djeveruše i rodice koja je birala mladenki na rubu živčanog sloma sve od pozivnice do zahvalnice... i brate umori me i iscrpi svaki put, a uopće ne radim to s guštom, ali ne, opet se mene zove kao spasitelja. Ne znam zašto, ako misle da će mi razbiti averziju prema samim taktovima tam tamtamtam tamtamtam - grdno se varaju. Ako misle da ću zbog njihove sreće i radosti koja slijedi nakon tog mrcvarenja "biti mladenka" požuriti naći ženika - varaju se. Ako mislie da će u meni proraditi romantika kad vidim kilometre tila i čipke - opet krivo. Ne volim ni kičaste konfete, torte s previše šlaga, frizure s potrošena tri laka za kosu. A što mrzim podvezice, haltere i slične "običaje"...

Isuseeee, Antonija pa gdje mene (opet) nađe... Mladenke su ustvari vrlo krhka i nesigurna bića. Ne znaju, u principu, žele li u danu koji bi im trebao biti najsretniji u životu biti seksi, slatke, provokativne, decentne... Znam da nije lako odabrati vjerojatno najvažniju haljinu u životu, ali da je to tolika mudrost, to mi stvarno nije jasno. Ili sam ja zaista cijepljena od toga hoće li naramenice biti preko oba, jednog ili nijednog ramena.

Da se ja udajem, a nisam, i vjerojatno nikad ni neću naći nekoga tko bi me trpio, ja bih to sve pojednostavila. Napravila bih piknik na plaži, bacala se s ekipom za frizbijem i nitko se ne bi opterećivao što je mlada obukla, a što gosti. Doduše, pola mi prija ne bi došlo jer je opsjednuto celulitom, a valjda bi se morale skinut ako ne u bikini, a ono barem u kratke gaće.

Odradila sam s Anđom i sajam vjenčanja, tek je jadna sada zbunjena i neodlučnija nego što je bila. I kad sam navečer mrtva umorna došla doma, zove me panično prija s posla:

- Mare, hitno mi trebaju halteri, pomagaj!

- Crni ili bili, pitam je u zajebanciji.

- Bili, crni svejedno...

Mislim, što ja zaista sličim da nekoga tko to ima u prvoj ladici u ormaru. Da zavodim susjeda preko balkona? Logičnije bi mi bilo da me pitala vibrića sa četiri brzine i rikvercom. Na durasel baterije, ofc. Nemam ni to, da se razumijemo, ali...

Mare

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno