Film o Arsenu

Slika korisnika admin
ODLIČNA EMISIJA O VELIKOM UMJETNIKU

Znate li vi tko je Mladen Matičević? Ne znate. Nisam ni ja znao tko je  to, sve do nekidan kada sam doslovno pao sa svoje skupocjene kožne  fotelje.  Naime, na prvom programu HTV-a, u elitnom nedjeljnom teminu u 20 sati premijerno je emitiran dokumentarni film „Moj zanat" o  našem najvećem glazbeniku Arsenu Dediću. Neću sada o samom filmu  i neupitnoj kvaliteti istoga, ali moram napomenuti da je taj gorespomenuti Matičević u stvari srpski redatelj, što znači da se nitko od naših  mnogobrojnih autora do sada nije sjetio napraviti tako nešto, nego je  to trebao napraviti netko iz Beograda. Znamo da nitko nije prorok u  svome selu, ali ipak je sramota da ti o jednoj od najvrijednijih umjetnina iz kućne kolekcije, račun vode susjedi. I da. Zaboravio sam najvažnije. Arsen na tv-u počne pjevati „ono sve što znaš o meni...", a moj  praunuk od 14 godina koji sjedi sa mnom u sobi (naravno, ne na mojim kožnim naslonjačima) nastavi stih „...to je stvarno tako malo / u  dvje riječi sve bi stalo..." Osjetio sam se nekako ponosnim. Ipak ja tu  djecu odgajam jako dobro.

PIRAMIDA - BAL VAMPIRA

Sjećam se one emisije „Željka Ogresta show" koja uopće nije bila loša  i Željka se sasvim dobro snalazila, a onda je s time prestala i napravila  „Piramidu", kao da nam nije bilo dovoljnio političara po informativnim  emisijama, nego je trebala još jedna emisija s njima. Onda se prestalo s  time, Željku neko vrijeme nismo vidjeli, da bi se nedavno pojavila opet,  ali na žalost, ne sa svojom prvom emisijom nego je povampirila „Piramidu". Ne znam kako vi, ali ja to nikako ne mogu gledati. Ono što me  već više od dvadeset godina jako smeta, to je kada na tv-u moram gledati ljude koji se bave politikom, od nje žive jako, jako dobro, kite se  usput nekakvim stvarima s kojima nemaju veze, i još ispadaju mudri i  moralni.

Neke likove je najbolje zaboraviti, a Željka u „Piramidi" to jednostavno ne dozvoljava, na način da u svakoj emisiji pozove nekog ridikula za  kojeg sam se ponadao da ga više neću morati gledati. Ni onda, prije deset, dvadeset godina nisu imali bogznašto pametno za kazati, a danas  pogotovo ne. Tu ima onih koji su promjenili nekoliko svjetonazora, nekoliko političkih stranaka, propali na mnogim izborima, ali i dalje se  vole eksponirati u javnosti. Ne slušaju ih vjerojatno ni vlastiti unuci kada se skupe na nedeljnim ručkovima, ali zato ih mora trpjeti pola Hrvatske pred malim ekranima. Taman pomisliš da si ih nekako zaboravio, potisnuo negdje u dubinu sjećanja i da ih nikada više nećeš morati  gledati, a oni se opet pojave. I ne radi se samo o političarima. Ima tu i  književnika, filozofa i da ne nabrajam sada čega sve ne. Imamo mi u  Hrvatskoj jako pametnih i obrazovanih ljudi, ali oni valjda nisu zanimljivi kao gosti za televiziju. Ovi su im valjda zabavniji. Najgore je to  što tu ima likova koji ni sami nisu svjesni situacije i misle da su još uvijek netko i nešto, iako to nikada nisu ni bili.

AFRIČKA ŠLJIVA NE PADA - MORBIDNO BRATSTVO I  JEDINSTVO SA SRBIMA

Kao da nam nije dosta što smo iz Srbije uvezli grozno narodnjačko  smeće (koje, nota bene, obožavaju slušati baš neki „veliki Hrvati"), sada  smo počeli uvoziti i glupe reklame. Naravno, jako je puno glupih reklama i teško je izdvojiti nešto posebno glupo, ali ova s „afričkom šljivom"  je nešto posebno. Svi ste je vjerojatno vidjeli pa ne bih sada mučio svoje narušeno mentalno zdravlje prisjećajući se, ali da bi netko zbog toga  trebao odgovarati - to je činjenica. Prvo, zbog rasizma, a drugo i važnije, zbog toga što hrvatski narod smatraju toliko glupima da im serviraju  ovo smeće. To je, uvjerljivo, najgora reklama ikad, gora i od onih za  čokolade i automobile, i od onih s antipatičnom saharinskom dječurlijom... Užas nad užasima. Doduše, naši su (čuj mene... „naši") makli  onog bijelca premazanog pastom za cipele koji je predstavljao ultrapotentnog Afrikanca, ali to nije dovoljno da bi se išta unormalilo. Najgore  je ipak to što se stalno apostrofira slika nosorogove glave na kojoj je  precizno zaokružen rog, jer kao što zna svaka praznovjerna afrička babetina, prah od nosorogovog roga je krasan afrodizijak. Zbog takvih  idiotluka sirote su životinje skoro iskorijenjene. A što je slijedeće od  afričkih specijaliteta? Liječenje side silovanjem djevica? Bože, spasi nas  od ovakvih gluposti!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno