Poziv Nikole Čizmića prije četiri godine je sve promijenio

Robert Grdović ima 56 nastupa u kojima je postigao 40 golova za hrvatsku futsalsku reprezentaciju, Marko Šimurina je 22 puta nosio nacionalni dres i pritom postigao tri gola. Iako tek 21-godišnjak do trećeg mjesta po broju nastupa od igrača iz Zadarske županije stigao je Josip Jurlina, iza kojeg su deset utakmica i jedan pogodak. Na četvrom mjestu tako je sada Mate Bugarija (sedam nastupa). Sudjelovao je Jurlina u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo koje je Hrvatska nakon maksimalne četiri pobjede (dvaput Ukrajina, Danska, Albanija) uspješno odradila, bez obzira na ishod preostala dva dvoboja. »Mini vatreni« će tako nastupiti na Euru u Nizozemskoj 2022., našoj prvoj smotri Starog kontinenta nakon 2016. A kad je riječ o Jurlini sve je počelo – slučajno!

Paklenica
– Igrao sam nogomet u Hajduku, Splitu i Adriaticu. Nije išlo pa me početkom 2017. prijatelj Nikola Čizmić pozvao u kadetski sastav Futsal kluba Split Tommy koji se pripremao za nastup na Prvenstvu Hrvatske. Odlučio sam pokušati i ispalo je odlično. U četvrtom mjescu te godine smo postali kadetski prvaci Hrvatske i shvatio sam da je vrijeme za odlazak iz nogometa. Ostalo mi je još samo nagovoriti oca Sinišu da se potpuno posvetim futsalu – ističe Jurlina čiji pravi (malo)nogometni početak ipak nije bio u Splitu nego u…
– Rodnim Selinama, odnosno Starigradu. Uvijek smo igrali mali nogomet na igralištu ispred škole. Kasnije smo se okupili u Malonogometnom klubu Paklenica s kojim smo ušli u Prvu županijsku ligu. Bili smo prava ekipa, igrali za gušt i pobjeđivali. Na utakmicama u Mocirama smo imali i podršku navijača i tu se počela rađati još veća prava ljubav prema ovom sportu. Dok je to bilo moguće igrao sam istovremeno za Split i Paklenicu, ali prelaskom među profesionalce to više nije bilo izvedivo.
Jurlina je pred odlazak u osnovnu školu počeo trenirati nogomet u NK Paklenici Starigrad, klubu koji je osnovan 2003., ali je nakon manje od deset godina ugasio sve klupske selekcije.
– To je bilo razdoblje papalina i tića. Međutim, nismo imali vlastiti teren nego smo koristili onaj u Zemuniku i bilo je teško djelovati na takav način. Do kraja osnovne škole sam bio u Hrvatskom vitezu iz Posedarja, a onda sam otišao u Split gdje sam upisao srednju grafičku školu.
Nogometna karijera usporavala se pod teretom malog broja utakmica i čestog sjedenja na klupi.
– Malo sam igrao u Hajduku, pa sam pokušavao i u drugim klubovima. Onda je došao poziv za futsal i to je bio preokret za 180 stupnjeva. U Split Tommyju su radili na profesionalnoj razini već u mlađim uzrastima i trebalo mi je vremena za privikavanje. Jer jedno je igrati s ekipom iz svog mjesta, a drugo doći u uređeni sustav u kojem taktika ima najvažniju ulogu. U svakom trenutku morate znati što radite na terenu, nema praznog hoda, posebno kod prekida.
Nakon kadetske počele su stizati i nove titule. Tako je Jurlina sa Splitom bio juniorski prvak Hrvatske 2018. i 2019., a oba puta je proglašen najboljim igračem završnog turnira.
– Od 2018. godine polagano sam se uključivao u prvi sastav Splita. Međutim, tada sam bio među najmlađim igračima, a klub je imao mega momčad, sigurno najbolju u Hrvatskoj. Ipak, nismo postali prvaci i to je donijelo malo razočaranje. Godinu dana kasnije počeo sam igrati sve više i futsal mi je od hobija postao posao.

Europsko srebro
Čim je napunio 18 godina, u siječnju 2018., dobio je poziv za A reprezentaciju. Dakle, samo godinu dana od kada je došao u kadetski sastav Splita.
– To je bio turnir u Debrecenu u Mađarskoj gdje su priliku dobili i neki mlađi igrači. Sve se odvijalo vrlo brzo, do jučer sam igrao za Paklenicu u županijskoj ligi, a onda završio u reprezentaciji.
Posebno uspješno bilo je ljeto 2019. kada je s reprezentacijom do 19 godina na Europskom prvenstvu u Latviji osvojio drugo mjesto nakon poraza od Španjolske. Po povratku kući u Selinama je organizirana pučka fešta u čast srebrnog »vatrenog«. Sakupio je Jurlina deset nastupa za mladu reprezentaciju u kojoj se dvaput upisao u strijelce.
– Odigrali smo kao u transu, od kvalifikacija, prolaska skupine do polufinala u kojem smo s 3:2 pobijedili Portugal, kada sam postigao i jedan gol. U finalu više nismo imali snage za pravi otpor Španjolcima. Srebro koje smo osvojili je najveći uspjeh u povijesti hrvatskog futsala i jako sam ponosan da sam sudjelovao u tome.
Sljedeći korak donio mu je status standardnog A reprezentativca. Počeo je s prijateljskim utakmicama s Ukrajinom i Italijom, a potom i elitnim kolom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo koje je na rasporedu na jesen u Litvi.
– To je došlo kao logičan slijed. Nažalost, dobio sam koronu pa nisam sudjelovao u dvije utakmice protiv Češke u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Budući da smo bili domaćini u Zadru još mi je teže palo što nisam mogao igrati. Nismo imali sreće protiv Čeha koji su nas u uzvratu izbacili na šesterce.
Nakon ispadanja od Češke povukao se Mate Stanković, dugogodišnji izbornik, a na njegovo mjesto imenovan je Marinko Mavrović, dotadašnji izbornik U-19 selekcije.
– Mavrović me jako dobro poznavao i u reprezentaciju je uz iskusnije igrače uključio nas nekoliko koji smo bili u mladoj selekciji.
Uspio je Mavrović probuditi momčad od šoka protiv Češke i odvesti je na Europsko prvenstvo i to vrlo vjerojatno s prvog mjesta u kvalifikacijskoj skupini 1.
– Očekivali smo da ćemo proći na Euro, ali teško je bilo vjerovati da ćemo to ostvariti već nakon četiri utakmice. Danska i Albanija koje su s nama u skupini nisu u europskom vrhu, ali Ukrajina jest, a njih smo pobijedili u obje utakmice u četiri dana. To je veliki rezultat, iako treba reći da je ove kvalifikacije bilo lakše igrati s obzirom na to da će na Euru biti 16 reprezentacija, četiri više nego do sada.

Olmissum
Na klupskom planu Jurlina je u rujnu 2019. napustio Split i prešao u Olmissum, momčad kojoj je to bila premijerna sezona u najjačem domaćem rangu.
– To se nekima činio malo nelogičan potez budući da je Split malonogometna institucija. Prevagnulo je to što Omiš vodi Duje Maretić, trener s kojim sam radio dok sam bio u Splitu. Znao sam koliko je kvalitetan stručnjak i zato sam i otišao u Omiš. Maretić je i pomoćnik izborniku Mavroviću i to se u ovim kvalifikacijama pokazalo odličnim izborom. Ta dva trenera mogu od nas izvući ono najbolje i zato puno očekujemo od nastupa na Europskom prvenstvu.
U novoj sredini stigli su i prvi seniorski trofeji. Olmissum je prošle godine u finalu doigravanja za prvaka pobijedio Novo Vrijeme, a u prosincu je osvojio i Kup. Najviše igrača u reprezentaciji trenutačno je upravo iz Olmissuma. U Prvoj ligi »zeleno-plavi« su uvjerljivo vodeći.
– Klub je puno uložio i okupio odličnu momčad. Maretić je sve to posložio na svoj način i rezultati su došli vrlo brzo. Za napraviti iskorak morate prije toga i nešto uložiti. U Omišu su to napravili i zato smo tu gdje jesmo. Kad je riječ o ovoj sezoni ne treba se previše zanositi prvim mjestom na kojem smo sada jer najvažnije je kakvi ćemo biti u doigravanju. Lani smo prije play offa bili drugi pa smo postali prvaci.
Stigao je Jurlina u gradu na ušću Cetine i do prvih europskih nastupa. Olmissum je u Ligi prvaka ušao među 16 najboljih momčadi, a na putu do nastupa na završnom turniru previsokom preprekom se pokazao ruski KPRF koji je u Omišu pobijedio 2:1.
– Šteta što smo ostali bez četvrtfinala. Igrala se jedna utakmica u kojoj smo bili domaćini, ali Rusi su se pokazali koliko su dobri. Falilo nam je i malo sreće bez koje se ne može pobijediti takav suparnik. Međutim, kad se vidi gdje je Omiš bio prije nekoliko godina, a onda došao u osminu finala Lige prvaka to je razlog za veliko zadovoljstvo.

Želje i pozdravi

Jurlina je brojnim imenima popunio rubriku želje i pozdravi.

– Uvijek se treba vratiti na početak. A u Nogometnom klubu Paklenica su mi treneri bili Raphael Sušić, Ivica Katalinić, Robert Katalinić, Slaven Bušljeta, Tomislav Milovac Toce. Onda u Hrvatskom vitezu Ivan Brala Gegi, Ante Pevalović Noni, a u MNK Paklenica Damir Katalinić i Ante Milovac Kenja. Za moj razvoj u futsalu velike zasluge pripadaju Marku Šimurinu, bivšem reprezentativcu i legendi zadarskog malog nogometa. Šimurina je puno napravio za futsal u Zadarskoj županiji kroz Udrugu za mali nogomet i razne druge projekte.

Zadarska županija

Futsal u Zadarskoj županiji ima brojne klubove, igrače, publiku, ali nema momčad koja bi napravila iskorak izvan lokalnih okvira.

– Potencijal je jako velik, ali bez financijske podrške nitko se ne usudi pokušati ući u Drugu hrvatsku ligu, da ne govorim nešto više od toga iako bi Zadar prema kvaliteti igrača mogao složiti momčad koja bi se borila i za prvaka Hrvatske. Problem je i dvorana jer je puno klubova, a malo termina pa se u Mocirama samo igraju utakmice. Ako netko i trenira to se može samo na vanjskim terenima. Mislim da su dva rješenja ove situacije, sponzor koji je spreman uložiti ili uključivanje lokalne zajednice. Bez toga teško će se nešto promijeniti, što je velika šteta jer ne znam gdje u Hrvatskoj ima toliko mogućnosti za napredak futsala kao u Zadarskoj županiji.