Južni spol

Generacija se, naime, odavno udala, za nofce prodala i stvarnosti se podala, te je pritom i srce i dušu za egzistenciju dala, mada filozofi vole reći kako esencija prethodi egzistenciji. Jest, lijepo je moći filozofirati i kad nemaš stvarne moći, ali od platonistike i aristotelijade u trbuhu za kruhom kruli

Večeras je, još uvijek, u trenutku dok pišem  ove retke, na kalendaru nedjelja, a datum je  onaj famozni, mnogima poznat: 10. travnja,  godine 2011. A na indonezijskom otoku  Sumbawa 1815. godine ušao je vulkan Tambora u najjaču fazu erupcije, koja je trajala  puna tri mjeseca. Od direktnih posljedica  erupcije stradalo je oko 19.000 ljudi, dok su  glad i bolesti nakon nje odnijeli još oko  49.000 života na okolnim otocima, a 1816. je  bila najhladnija godina na sjevernoj hemisferi  u četiri stoljeća. Očigledno, japanska priča i  nije ništa novo na ovom našem nemirnom  planetu, bilo da je u pitanju južni ili sjeverni  pol. Muški ili ženski spol. Originalno zvono za  londonski Big Ben izliveno je toga dana, ali  1858. godine u Stockton-on-Teesu. Tijekom  testiranja zvono teško 14.5 tona je puklo te je  od njega u ljevaonici Whitechapel Bell izliveno novo koje je težilo 13.76 tona, a ono i  danas visi i upotrebljava se u poznatom  londonskom tornju kraj britanskog parlamenta. Nadalje, spomenimo i kako je meksički  revolucionarni vođa Emiliano Zapata ubijen  toga dana 1919. godine blizu Ciudad Ayale u  saveznoj državi Morelos. A kvislinška tvorevina Nezavisne Države Hrvatske proglašena je 1941. godine, desetog travnja.  Stvorena raspadom Kraljevine Jugoslavije od  strane nacističkih i fašističkih okupatora s  Antom Pavelićem i njegovim Ustaškim pokretom na čelu, NDH je opstala do kraja II.  Svjetskog rata i uništenja Sila osovine. Povijesnu ulogu NDH sažeto se u Hrvatskoj  enciklopediji opisuje kao “državu koju je 10.  IV. 1941. u ime ustaškog poglavnika Ante  Pavelića proglasio Slavko Kvaternik, a pojavila  se kao diskontinuitet u odnosu na dosadašnje  osnovne crte hrvatskih političkih opredjeljenja, ali ubrzo i kao razočaranje u težnji  hrvatskog naroda za samostalnom državom,  jer je njezin postanak i opstanak bio vezan uz  volju i sudbinu njemačkih saveznika.” Zanimljivosti radi, spomenut ću i kako je američki novinar i publicist Joseph Pulitzer, osoba  uz čije ime se, naročito zbog izvještavanja  prije i tijekom Španjolsko-američkog rata,  veže termin “žuto novinarstvo”, koje u fokus  stavlja skandale i senzacije i koje je u naše  doba življe no ikad prije, ali i novinar koji je  oporučno Fakultetu novinarstva Columbia  ostavio zakladu iz koje se dodjeljuje Pulitzerova nagrada (američka nagrada za pisanu riječ), rođen u mađarskom Makóu 1847.  godine. A hrvatski izumitelj i inženjer Eduard  Slavoljub Penkala, čiji opus obuhvaća od 70  do 80 izuma s područja mehanike, kemije,  fizike, aeronautike i drugih područja, a najpoznatiji je po izumu penkale i nalivpera koje  je patentirao 1907., rođen je 1871. godine,  naravno također toga desetog travnja, u Liptovskom Mikulášu u Slovačkoj. Povijest, dakle, ima vlastite priče unutar svakogodišnjeg  tristopedesetšestodnevnog kalendara, priče  koje nas imaju naučiti vlastitom životu i  življenju istog, jer ‘historia est mater studiorum’.
Dylan – Bob, a ne Dog
Pa nas uči i kroz pričicu o legendarnome  američkom glazbeniku Bobu-a-ne-Dogu  Dylanu, koji će napokon dobiti priliku vidjeti  Vijetnam u miru, kako javlja ABC News.  Dylan, naime, večeras, u nedjelju navečer,  dok još pišem ove iste retke za kolumnu,  nastupa u Sajgonu, današnjem Ho Ši Minu, a  očekuje se da će otpjevati neke od svojih  antiratnih pjesama gotovo 36 godina nakon  završetka Vijetnamskog rata. Svoje najpoznatije pjesme napisao je 60-ih godina prošlog  stoljeća, u vrijeme kad je američki angažman  u Vijetnamu počeo eskalirati. Dylan je početkom ovog tjedna bio zasut kritikama nakon  dva koncerta u Kini jer je kakti dopustio da mu  tamošnji cenzori utječu na izbor pjesama. Pa  tako nije mogao otpjevati dvije popularne  antiratne pjesme – “The Times They Are  A-Changin’” i “Blowin’ In The Wind”. Doznajemo, čitajući vijesti s portala, i da je  Human Rights Watch zbog toga objavio  priopćenje u kojem kaže kako se Dylan treba  stidjeti: “Mladi Dylan nikada ne bi dopustio  da mu vlada određuje što će pjevati. Imao je  povijesnu prigodu prenijeti poruku slobode i  nade, ali je umjesto toga dopustio cenzorske  škare”, dodaje se. No, istodobno se zaboravlja  kako je isti taj Bob D. odavno prestao biti  antiratni prosvjednik, pacifistički rock guru,  idol generacije flower powera, jedan od prvih  rockera koji je akustičnu zamijenio električnom gitarom, a jedno je vrijeme vlastito  židovstvo zamijenio kršćanstvom, te je naprosto prestao biti ikonom dvadesetstoljetne  rebelije, utopivši se s vremenom u rock mainstream i AOR rock. Jer, jebiga, godine uvijek  ‘čine svoje’, sviđalo se nama to ili ne, i tu ne  pomaže ni Rade Šeširdžija ni kad zapomaže –  ne daj, se Ines, ne daj se godinama moja Ines,  ne daj se, generacijo moja…
Egzistencija dohodi esenciji
Generacija se, naime, odavno udala, za  nofce prodala i stvarnosti se podala, te je  pritom i srce i dušu za egzistenciju dala, mada  filozofi vole reći kako esencija prethodi egzistenciji. Jest, lijepo je moći filozofirati i kad  nemaš stvarne moći, ali od platonistike i  aristotelijade u trbuhu za kruhom kruli. I  narod onda na cestu nekerouacovsku konačno izađe, i svjedno mu je je li danas  nedjelja ili ponedjeljak, koji sir Geldof naprosto ne voli, pa ni kad Mamas and Papas  pjevaju o tome, a Habjan odličnu pripovijetku pod naslovom “Ponedjeljkom u najboljim godinama” napiše. Niti je više mnogima imalo važno je li danas deseti ili jedanaesti travnja, kad je plaća tek tridesetog u  mjesecu, a nemaš djeci za tramvajski pokaz  dati, niti osnovcu za marendu, niti ženi da  plati sve silne režije. I ne preostaje ti onda  nego da zbrišeš na južni pol, ili naprosto  promijeniš spol. Možda se utopija baš na  tome Južnom spolu skriva, i gle čuda najvećeg  od sviju: još je živa!
A možda ćemo i doživjeti ulazak u Europsku zajednicu? Sve je dobro i sve je za  pet…, samo da nas na koncu svih konaca ne  prime u – europsku zajebnicu!