Samostalni, ali ne i usamljeni stanari

Kod predaje zamolbi za smještanjem u Dom, osobe same izraze želju za smještanjem u depadansu. Jer, ako su samostalni i pokretni, više im odgovara život ovdje gdje imaju puno komotnije uvjete. S obzirom da zgrada depadanse nema lift, čim postanu nemoćniji, preseljavamo ih u centralni dio Doma, rekla je Jelena Milin

U sklopu zadarskog Doma za starije i nemoćne osobe, sve od njegovog  osnutka, djeluje i depadansa,  odnosno dislocirani dio Doma, koji se nalazi u zgradama  u Maraska parku. Riječ je o  prostoru koji raspolaže sa sedam apartmana i 19 garsonijera u kojem je trenutačno  smješteno 30 korisnika. Kako  pojašnjava Jelena Milin, socijalna radnica u Domu za starije i nemoćne osobe, u ovom  se dijelu Doma smještaju vitalniji korisnici, oni pokretniji  koji su još uvijek samostalni, a  koji se poslije, kada im i takav  način života postane naporan,  preseljavaju u centralni dio  Doma.
SOS dojava
– Kod predaje zamolbi za  smještanjem u Dom, osobe same izraze želju za smještanjem  u depadansu. Jer, ako su samostalni i pokretni, više im  odgovara život ovdje gdje imaju puno komotnije uvjete,  imaju svoju kupaonicu i kuhinju. S obzirom da zgrada depadanse nema lift, čim postanu nemoćniji, preseljavamo ih u centralni dio Doma,  navodi Milin, ističući kako se  iz godine u godinu ulaže u  poboljšanje uvjeta depadanse  u Maraska parku, pa tako korisnici još od ranije imaju centralno grijanje, a prošle godine  su im ugrađeni i klima uređaju  te su dobili vlastite telefonske  linije.
Istaknula je, također, da se  trenutačno radi na uvođenju  takozvane SOS dojave i vatro  dojave u depadansu, odnosno  na direktnoj povezanosti korisnika u depadansi s ambulantom u centralnom dijelu  Doma. Ova bi korist, pak,  trebala profunkcionirati  kroz idućih nekoliko mjeseci.
– U depadansi je svakog  dana u jutarnjim satima  jedna čistačica koja, osim  što prostor održava čistim,  obilazi i provjerava korisnike kako su i prema potrebi obavještava nas u  Domu. Naravno, svo medicinsko osoblje Doma,  spremačica i ja, socijalna  radnica, ih svakodnevno  obilazimo, donosimo im  potrebne stvari, pomažemo i razgovaramo s  njima, kaže Milin, ističući  da korisnici u depadansi  sudjeluju u svim aktivnostima koje se odvijaju u  glavnoj zgradi poput radionica, proslava rođendana i slično.
Iako pruža komotniji život,  depadansa se od centralnog  dijela Doma ne razlikuje po  cijeni koja iznosi 2.400 kuna.
Kako doznajemo u razgovoru s nekoliko tamošnjih korisnika, sa životom u depadansi, ponašanjem osoblja i  društvom, jako su zadovoljni  zbog čega su i nama srdačno  otvorili vrata svog apartmana.
Osamdesetjednogodišnja  baka Dina Milin u depadansi  je smještena nešto više od godinu dana, a ova raspoložena i  vitalna starica aktivno sudjeluje u svim aktivnostima Doma.
Rođendanske proslave
– Dočekala sam godine u  kojima sam ostala sama i da  bih bila mirnija i sigurnija  odlučila sam doći ovdje. Jako  sam zadovoljna, osoblje je  brižno i ljubazno, a pronašla  sam si i prijateljicu i mogu reći  da mi dani ugodno i lijepo  prolaze. To je gospođa Milka i  s njom sam se “našla”. Nas  dvije se svaki dan družimo,  prošetamo, imamo svoje mjesto u menzi i tako zajedno “izbjegavamo” one koji grintaju,  kojima uvijek nešto smeta, koji su svadljivi, takvo društvo ne  volim, kaže Milka, navodeći  da je njezina obitelj redovito  posjećuje i brine o njoj, a najviše je vesele proslave rođendana koje Dom organizira svakih nekoliko godina.
Posjetili smo stoga i 88-godišnju gospođu Milku, koja  nas je srdačno primila u svoj  pomno uređen apartman, u  kojem također boravi nešto  više od godinu dana. Unatoč  nenajavljenom posjetu, ovu  gospođu nismo uspjeli uhvatiti  nespremnu, jer vrata nam je  otvorila raspoložena, u prikladnom ogrtaču, uredno obojane kose i svježeg make-upa.
– Ja sam rođena u Klisu,  radila sam u Zagrebu odakle  sam se 1979. godine sa suprugom preselila u Zadar. Kada smo dočekali starost suprug i ja smo odlučili da ćemo  zajedno poći u Dom, ali on je  prije tri godine umro i ja sam  prije godinu dana došla ovdje.  Kao i uvijek u životu, i ovdje  ima dobrih i loših dana, ali  opet, kada sam bila sama bilo  mi je jako teško, dok se ovdje  družim, uvijek je netko oko  mene što mi puno lakše pada,  priča gospođa Milka, navodeći  da u depadansi ima prijateljice  s kojima se druži, a vrlo rado  odlazi i u Dom u kojemu se,  kako kaže, uvijek nešto priređuje.
S obzirom da je gospođa  Milka čak 23 godine pjevala u  Zagrebu, a 10 godina bila je  aktivna i u zboru Petar Zoranić u Zadru, na rođendanskim proslavama u Domu, nerijetko zabavlja svoje prijatelje. Kako bi pokazala ono što  zna, ova optimistična starica  veselog duha, i nas je ispratila  pjesmom, požalivši se ipak, na  nemoć glasnica koje je, kako je  kazala, pregazilo vrijeme.

Na listi čekanja 652 osobe

Valja napomenuti kako je zadarski Dom za stare i nemoćne uvijek pun, pa  je tako i u ovom trenutku tamo smješteno ukupno 330 korisnika, uključujući  i spomenutih 30 korisnika u depadansi. Ukupno 41 korisnik smješten je u  novootvorenim otočkim područnim objektima Doma u Salima i Preku, a  kako navodi Milin, unatoč velikom rasterećenju Doma, na listi čekanja su  trenutačno 652 osobe, a prosjek čekanja je i dalje dvije i pol do tri godine.
– Koliko će se godišnje primiti novih korisnika ovisi o smrtnosti, a u  prosjeku godišnje umre 45 korisnika i toliko novih korisnika primimo. Prošle  godine je umro 41 korisnik i toliko je novih primljeno u Dom, kazala je  Milin.