Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

I taj sebe naziva čovjekom?

10.04.2017. 22:00


ZA VESELU EMISIJU – VESELI VODITELJ
Kada na RTL-u završi kuharski show, onda počinje onaj pravi, zabranjen mlađima od 12 godina, a radi se o dokumentarnoj seriji „Kronike zločina”. To je jedna vrlo vesela serija u kojoj se priča o tome kako je tko koga ubio, pa kako je pokušao zamesti tragove, oprati krv i riješiti se leša, pa kako su skoro osudili nevinog i kako su naposljetku našli krivca, osudili ga i on sada leži u zatvoru gdje zločinci obično leže i gdje ih hladan beton steže (ovo je bio trenutak poetskog nadahnuća). Toliko je dobra emisija da sam se već naučio mnogim stvarima i mislim da bih mogao izvesti neku psinu i lijepo zatrti tragove. Jer, kao što se to kaže, najbolje je učiti na greškama, po mogućnosti tuđim.
Ono što je najzanimljivije u svemu tome je pojava gospodina koji se zove Robert Valdec. Robija se sjećamo od prije nekoliko godina kada je isto tako vodio, uvodio i odjavljivao ovakve stvari. Vjerojatno se smatra da je za to kao stvoren, likom i glasom. I on uistinu ima nešto prijeteće u glasu, a pogled mu je gotovo savršen za ovako nešto. Problem je samo u njegovom izgledu od vrata na dolje. Odjeven je previše usko, a više bi mu pasale neke toge i mantili široki i tajanstveni. Ruke su pak najveći problem, jer on kao da ne zna što bi s njima. Od ramena do laktova je ukočen, a onda… kao da bi htio nekoga za vrat zgrabiti i postati dio emisije koju najavljuje. Rijetko dobro pogođena osoba za ovakav tip emisije.
TUŽNE, ALI UISTINU TUŽNE VIJESTI
Jedna od najljepših priča koju smo mogli ćuti u zadnjih dvadesetak godina je ona o ljubavi rode Malene i rodana Klepetana. Nažalost, izgleda da je tome došao kraj i da je Klepetan skončao negdje dolje na dalekom jugu i da se ovaj put neće vratiti svojoj Malenoj. Sve je to tužno, a najtužnije je vidjeti gospodina Stjepana Vokića koji se još uvijek nada da će se rodan vratiti. Kada smo već kod Vokića, bio bi red da za svoj rad dobije nagradu „Ponos Hrvatske”, ili bar da mu se donira hrane da ne mora čovjek po cijele dane loviti ribu za prehraniti svoju pernatu obitelj. Problem je u tome što je kod nas nažalost još uvijek prisutno iskrivljeno poimanje kršćanskog morala, kakvo mene kao kršćanina osobno jako vrijeđa. Briga za životinje se kod nekih primitivnih spodoba doživljava kao nešto nenormalno, a što sam nažalost više puta doživio hraneći svoje mačje prijatelje. Najviše su mi se svidjeli oni koji su mi prigovarali što mi se mačak zove Marko, jer da se ne smije životinji davati ljudsko ime. Ali, pustimo budale i vratimo se rodama. U cijeloj se priči rjeđe spominje činjenica da je Malenoj slomljeno krilo, a nije ga slomila pri slijetanju i uzlijetanju, već ju je ozlijedio netko tko sebe naziva čovjekom, iako se, u stvari, radi o ljudskom otpadu. U svakom slučaju, tužno, da ne može biti tužnije.
LUDNICA U „POTJERI”
Da je glumac Tarik Filipović kao stvoren za voditelja kviza znali smo i prije, ali ovo što je izvodio ovaj ponedjeljak zbilja spada u domenu vrhunske komedije. Naime, i on i Dean Kotiga su bili iznimno raspoloženi za zafrkanciju, pa su se tako i ponašali. U cijeloj priči je upravo nevjerojatna bila njihova sposobnost da ostanu ozbiljni, iako je Tarik u jednom trenutku ipak morao uzeti malu pauzu za smijeh. Priča o tome tko se skida gol dok gleda video snimke „Potjere” i čita neke knjige nakon nastave bila je jasna samo onima, koji su shvatili što se u studiju događa, a događalo se da je Kotiga na trenutke gubio kontrolu nad svojim komentarima, a pogotovo kada je počeo govoriti o filmu „Apocalypse Now” i o liku pukovnika Kurtza, čije se ime može izgovarati na razne smiješne načine, a vi i bez neke upotrebe mašte možete pretpostaviti koje. U svakom slučaju, obojica su pokazali smisao za humor, a to je ponekad neophodno u ovakvim serijalima, koji traju već nekoliko godina i prijete da pređu u monotoniju.