General bojnik Mladen Fuzul: “Uloga Hrvatske vojske u ovoj je situaciji vrlo značajna”

Hrvatska javnost imala je prilike uvjeriti se u sposobnost Hrvatske vojske prilikom potresa u Zagrebu kada su se u roku od sat vremena sa svom tehničkom opremom pojavili pred Kliničkom bolnicom Dubrava te u roku u kojem to dosad nisu radile ni neke strane vojske, postaviti šator za bebe i rodilje. I ulice su toga dana promptno raščistili, pa sada nastavljaju davati svu neophodnu pomoć Nacionalnom stožeru civilne zaštite u borbi protiv korona virusa.
O ulozi Zapovjedništva za potporu HV-a stoga smo razgovarali s njegovim zapovjednikom, general-bojnikom Mladenom Fuzulom, kojega Zadrani dobro poznaju ne samo zato što je rođeni Bibinjac, već i stoga što su njegove postrojbe bile prve u Zadru nakon katastrofalne poplave 2017. godine. Za naš je list iznio detalje funkcioniranja vojske u ovoj pandemiji, ali i načinu obrane vlastitih djelatnika od pošasti koja već mjesecima hara svijetom.

Imamo razrađene planove
Od početka širenja virusa u Hrvatskoj, pa i potresa u Zagrebu, Hrvatska vojska dala je i svoj doprinos. Kolika je zapravo njena uloga u cijeloj ovoj situaciji?
– Uloga vojske u ovoj je situaciji vrlo značajna iz razloga što smo u ovim situacijama pokazali da imamo razrađene planove i sposobnosti da mnoge stvari preuzmemo na sebe i teret ove situacije iznesemo onako kako mislimo da je najbolje. Primjer za to su i ovi zadaci što su ih provodile moje postrojbe u Kliničkoj bolnici Dubrava gdje smo podigli šatorsko naselje, omogućujući tako dodatni broj kreveta u slučaju nedostatka bolničkih kapaciteta. Dobar je primjer i naša uloga u potresu u Zagrebu gdje smo također brzo reagirali. Pripadnici Hrvatske kopnene vojske već su za sat vremena bili na terenu, ušli u uži dio Zagreba i raščistili ga pomažući preseliti i novorođenčad u Petrovoj, kao i niz ostalih stvari koje su tih dana pokazale naše sposobnosti. Naša je tehnika često namijenjena borbenom djelovanju, no pokazalo se da je ovdje itekako dobrodošla.
Hrvatska je javnost dijelom bila i izenađena brzinom kojom ste postavili šatorsko naselje, osobito stoga što je za njegovo postavljanje potrebno i do sedam dana, a Vaši su ga vojnici podigli za dva dana. Kako je to bilo moguće?
– Kada je ministar zdravstva, Vili Beroš, došao k nama i objasnio što im treba, shvatili smo da je tu upravo vrijeme izuzetno bitna stvar te smo radili od jutra do mraka. Prvog dana na postavljanju šatora radili smo do duboko u noć po svim propisanim normama te uspjeli to završiti u zaista nevjerojatnom roku. Moram priznati da sam već na početku vidio da će naša vojska tu dužnost bez problema napraviti u najkraćem mogućem roku.

Motivacija je bila prijelomni faktor
Tu je vjerojatno bio presudan tzv. ljudski faktor, odnosno velika motivacija vojske da pomogne ljudima, osobito rodiljama i novorođenčadi?
– Upravo to. Kada smo vojnicima objasnili koliko je ovdje vrijeme važno, motivacija je zapravo bila prijelomni faktor da daju sve od sebe pokazujući koliko zapravo mogu. Tu moram naglasiti i suradnju sa KB Dubrava čijui su liječnici prihvatili naše inicijative dajući sugestije na koji način žele da nešto napravimo. I danas smo u kontaktu s njima s obzirom da održavamo šatorsko naselje, primjerice zatreba li promijeniti neki sklop ili riješiti bilo koji tehnički problem. U tom slučaju odmah šaljemo svoje ljude, a po potrebi ćemo ih opskrbiti i s gorivom kako bi šator mogao neometano raditi jer je riječ o samodostatnom objektu.
Mnogi su upravo zato bili fascinirani njegovom funkcionalnošću, možete li nam iznijeti detalje takvog jednog šatorskog naselja?
– Kamp je u potpunosti autonoman i ima kuhinjski blok u kojemu dnevno možemo spremati obroke sedam dana u tjednu. Uz to, ima i blagovaonicu koja može primiti velik broj ljudi, a imamo i sanitarni čvor, praonicu rublja, odvojena muška i ženska kupatila, sustav prikupljanja svih otpadnih voda i sušionicu rublja. To je, dakle, kamp koji omogućuje autonoman život vojnika i općenito ljudi koje se u njemu zateknu. Njegov je kapacitet inače 300 ljudi, ali smo ovaj isprede bolnice Dubrava zbog zahtjeva struke smanjili kako bi mogli dobiti potreban razmak. Na taj smo se način maksimalno prilagodili potrebama bolnice, a sam šator u nekoj borbenoj formaciji bez problema može primiti i do 300 ljudi.

Pomoć nakon potresa
Podizanjem šatorskog naselja u Zagrebu praktično ste pokazali da vojska u ovakvim situacijama može pomoći i dodatnim prostorom, što je za pojava potresa i pandemije građanima vrlo bitno?
– Upravo tako. Osim ovog kampa, imamo i takozvane Alasca kampove od kojih smo formirali dio naselja, s obzirom da nam oni omogućuju još veću sposobnost zbrinjavanja ljudi. To znači da nam ovaj način možemo zbrinuti i do tisuću ljudi ne samo u potresu ili pandemiji virusa, već u bilo kakvoj drugoj nepogodi. Ovdje je važno naglasiti da su ovakvi prostori, za razliku od vojničkih šatora, grijani ili klimatizirani, zbog čega civilu omogućuju nekakav normalan život, odnosno uvjete izuzetno bitne za zbrinjavanje male djece i ostalih osjetljivih skupina.
Sudeći prema novinskim izvještajima, prisutnost vojske od početka pandemije smiruje javnost, osobito građane koji su pogođeni i potresom, što znači da ste, osim tehničke pomoći, donijeli i izvjesne psihičke efekte?
– Prema većini istraživanja koje se provode u Hrvatskoj, vojska je među onima s boljim rejtingom jer narod ima povjerenje u nas. Mislim da je tu riječ o stabilnosti i sigurnosti koju dobiju kada dođemo jer vide da dolaze organizirane snage koje znaju kako u svakom trenutku postupati. I drugo što je važno za naglasiti činjenica je da vojska postupa s ostalim elementima društva koordinirajući sve s faktorima koji rukovode određenom situacijom, kao što je sada s potresom u Zagrebu gdje je dio naših snaga bio podređen vatrogascima. Tu smo zajedno napravili jako puno, s obzirom da se u nekim dijelovima grada više nije ni vidjelo da je bio potres, poput Kaptola ili Trga bana Jelačića.

Surađujemo s Nacionalnim stožerom
Da bi sve ovo štimalo, ipak morate biti dobro usklađeni s Nacionalnim stožerom civilne zaštite?
– I za nas i za njih važno je da smo u stalnom kontaktu i da je vojska u stalnoj spremnosti. Naše su snage podijeljene i imamo one koji za sat vremena moraju biti na izvršenju zadaća, a tako i za ostale postrojbe koje se u određenom roku moraju biti spremni. Vojska u ovakvoj situaciji, dakle, mora biti u jednoj stalnoj spremi i u svakom trenutku dati izuzetno velik broj ljudi u slučaju da nešto zatreba. To može biti stotinu vojnika, ali kako smo vidjeli, može vrlo brzo narasti i na njih 500 ili više.
Jeste li u situaciji potresa i pandemije zapravo uspoređivali uloge drugih vojski u odnosu na našu? Jesu li, prema Vašim saznanjima, i neke druge države u pandemiji angažirale vojsku?
– Jesu, međutim nismo radili usporedbe jer smo mi Hrvatska vojska i odgovorni smo svom narodu iz kojega smo i ponikli. Jedna od naših glavnih zadaća upravo je pomoć stanovništvu te se u ovoj situaciji nismo puno obazirali na susjedne zemlje i neke naučene lekcije, već smo sve svoje resurse bez razmišljanja stavili na raspolaganje svome narodu. Vojska u pravilu nije smirujući faktor i u drugim državama izaziva neku drugu pobudu, međutim hrvatski čovjek kada vidi hrvatskog vojnika zna da od njega može očekivati pomoć. Sjetimo se samo poplave u Zadru 2017. godine gdje smo u rekordnom roku došli u grad i odmah se stavili na raspolaganje. Uz vatrogasce, prvi smo postavili pumpe te ušli i u reparator otpadnih voda, a tako je i kada govorimo o požarima gdje dajemo maksimum sa zračnim, ali i zemaljskim snagama.

Ljudi emotivno reagiraju na nas
Kako građani, osobito u područjima pogođenim elementarnim nepogodama, reagiraju kada na teren dođu pripadnici HV-a?
– Ljudi reagiraju emotivno, osobito stoga što većina njih ima nekog tko je bio u Domovinskom ratu te su prema nama vrlo prijateljski naklonjeni. Tu uvijek dolazi do velikog izljeva emocija kada se vidi da ljudi ne glume, nego nam od srca žele zahvaliti na bilo kakvom doprinosu. Sjetimo se kada je bio snijeg, do nekih smo ljudi došli nakon deset dana i vi ne možete opisati tu sreću, pogotovo staraca koji su sami i u tome trenutku nemaju nikog svog osim nas. U situaciji kada je izgubio svaku nadu da će netko doći do njega i onda ugleda vas, to je sreća koja se jednostavno ne može opisati.
Svakodnevno dajete svoj doprinos u borbi protiv koronavirusa, ali dolazi ljeto i morate se pripremiti i za sezonu požara?
– Bez obzira na pandemiju, Hrvatska vojska ima u pripremi i kadrove i tehniku, prije svega kanadere i air traktore, kako bismo bili i tu dati svoju pomoć. Ovisno o procjeni i odluci Vlade RH, naše ćemo zemaljske snage izmjestiti na potrebna područja i biti na raspolaganju vatrogasnim zapovjednicima kako bismo mogli brzo intervenirati.

Spremni dati i svoje liječnike i sestre
Je li ova pandemija poremetila uobičajeni ritam rada HV-a ili vam je na kraju došla i kao svojevrsna vježba?
– Ne bih rekao da je poremetila, naime imamo različite vježbe u okviru svoje primarne zadaće, ali imamo i operacije potpore civilnom društvu. To je ono za što smo verzirani i zbog čega imamo dosta razrađenih scenarija koji se, nažalost, ovih dana i događaju u našoj zemlji. U svakom smo trenutku spremni pružiti pomoć svojemu narodu, iako ni mi nismo mogli razraditi scenarij za jednu ovakvu pandemiju. Ipak se nadam da će podizanje šatora ispred bolnice Dubrava ostati samo jedna vojna vježba, odnosno da šator nikome neće trebati. Inače, nastojimo da te naše vježbe imaju jednu dozu realnosti te smo u njihovu ocjenjivanju ponekad najstroži suci sebi samima, ali to i služi tome kako ne bismo izgubili operativne sposobnosti, već da budemo ono što smo i pokazali ovih dana. Vjerujem zapravo da nema scenarija koji nas može iznenaditi.
U situacijama poput pandemije ili potresa spremni ste dati i svoj zdravstveni kadar. Koliki broj liječnika i sestara zapravo HV u ovom trenutku može staviti na raspolaganje građanima?
– Hrvatska vojska ima vlastito zdravstveno središte s dva instituta. Jedan je u Zagrebu i namijenjen više pilotskom kadru, drugi je u Splitu, ali u svakoj većoj vojarni imamo i općeg liječnika. Na raspolaganje Ministarstvu zdravstva stavili smo ukupno 100 liječnika i 170 medicinskih sestara koji su, naravno, različitih struka i zanimanja. U ovom trenutku imamo i hitne medicinske posade helikoptera na Krku i koji su, bez obzira na pandemiju, u funkciji i rade koliko treba.
 
 

Šator pred zadarskom bolnicom

Ravnatelj zadarske bolnice, dr. Željko Čulina, na jednoj je medijskoj konferenciji spomenuo moguće postavljanje šatora ispred bolnice, ističući da je o tome već razgovarao s Vama. Poveća li se broj zaraženih u OB Zadar, jeste li ga spremni podići u rekordnom roku, kao što ste to učinili u Zagrebu?
– Apsolutno. Doktor Čulina bio je u kontaktu sa mnom i dogovorili smo da, u slučaju nedostatnih kapaciteta u zadarskoj bolnici, odmah dođemo pomoći. Sada se ovaj šator ispred bolnice koristi samo za trijažu, odnosno za odvajanje zdravih od bolesnih pacijenata, pa im i ne treba šator poput onoga u KB Dubrava. Ipak, u kontaktu smo sa zadarskom bolnicom i pomoći ćemo u čemu god treba.

Uloga Zapovjedništva za potporu HV-a

Koja je uloga Zapovjedništvo za potporu Hrvatske vojske?
– Naše je zapovjedništvo jedna od cjelina Glavnog stožera i, kao što i sam naziv kaže, nema niti jedne aktivnosti na kojoj se hrvatski vojnik nalazi, a da nema potporu. To je neizvedivo, bilo da su u pitanju hrana, voda ili nešto složenije. Dakle, naše zapovjedništvo brine da sve postrojbe Oružanih snaga u zemlji ili inozemstvu imaju svu potrebnu opremu, što je osobito važno prilikom vježbi kada treba osigurati sve, od streljiva do smještajnih kapaciteta. Stoga imamo jedan široki spektar postrojbi, konkretno njih deset, kojima pokrivamo sve što vojska odrađuje.
 
 

Maksimalno štitimo i naše djelatnike

Kakve ste mjere poduzeli među pripadnicima HV-a kako ne bi došlo do širenja zaraze?
– Poštujući smjernice Nacionalnog stožera civilne zaštite, i mi postupamo po njima prilagođavajući ih našim dnevnim aktivnostima. Dio se ljudi tako nalazi u stalnoj spremnosti, što automatski znači da nisu svi nazočni na lokaciji, čime olakšavamo brigu o njima. Radimo uz maksimalne mjere zaštite, poštujući razmak te sve ostalo što je naloženo. Osim toga, uz kapacitete što smo ih stavili naraspolaganje civilnim strukturama, u svakom dijelu Hrvatske, pa tako i na širem području Zadra, imamo predviđene karantene u slučaju da nam se dio vojnika zarazi. Na taj način ne opterećujemo civilni sustav, već teret možemo primiti na sebe, s obzirom i na vlastite epidemiologe. Imamo i svoje timove za provođenje mjera zaštite i dezinfekciju prostora, tako da u koordinaciji s Nacionalnim stožerom zaista dobro možemo rasteretiti sustav.