Bolji od Cibone, a – drugi!

Opet se Zadru u jednom obliku dogodilo što i u NLB ligi. Bolji od onog (tamo: onih) ispred sebe, a slabije plasiran

Nikad nešto nije toliko loše da ne bi moglo biti lošije. I nikad nešto nije toliko dobro da ne bi moglo biti bolje. Sad vi za rezultat subotnje utakmice Cibone – Zadar recite što hoćete. Je li ono prvo ili je ono drugo? Ako je prvo, znači da je Zadar mogao izgubiti s (puno) više nego je izgubio. Ako je drugo, znači da je mogao dobiti. Uvjetno rečeno, poraz je dobar jer je manji od pobjede koju je Zadar imao u prvom dijelu Lige za prvaka. Ali, to je – uvjetno. Jer, Cibona je ostala na jednom porazu, Zadar ima dva i u dva preostala kola da bi Zadar bio broj jedan prije doigravanja Cibona bi trebala izgubiti jednu utakmicu, a Zadar niti jednu. Do kraja će Zadar igrati s Cedevitom u srijedu i sa Šibenikom u subotu, dok Cibona za suparnike ima Svjetlost, pa Zagreb u zadnjem kolu. Vidite li vi u tom rasporedu izglede da Cibona izgubi barem jednu od dviju utakmica? Zagreb!? Hm, hm… ta zar nije kazao Denis Bajramović, trener Zagreba, da je njegova momčad već odavno ostvarila sportski cilj, najmanje treće mjesto…
Sad bi se nekako trebalo malo baviti jednom pojedinošću koja je obilježila subotnju utakmicu. Činjenica je da je Zadar imao zadnji napad, Cibona je imala plus dva. U tom zadnjem napadu čak su se stvari i solidno razvijale jer se stvorila situacija koja je Vladimeru Boisi omogućila, ako ništa drugo, pokušaj šuta iza 6,25. Veliko je pitanje zašto je – a Zadar je prije imao minutu odmora – Vladimer Boisa uputio loptu prema središnjoj crti. Tako ju je uputio da ju nitko više nije mogao stići. Možda će Boisa odgovor izreći pred Zmagom Sagadinom, ako već nije. A trener Zadra poslije utakmice djelovao je kao čovjek koji nije u stanju shvatiti razloge ili povode Boisinu potezu. Da je pucao, možda bi Boisa pogodio, možda ne bi. No, da je pucao prema Ciboninu košu, a da pogodio nije, nitko mu ne bi imao pravo prigovoriti ništa. Ovako…
… ovako je Zadar realno najmanje drugi prije doigravanja, što zapravo znači da će u polufinalu biti u prednosti domaćega terena pred Zagrebom. A i to je nekakav dobitak. Iako, opet se Zadru u jednom obliku dogodilo što i u NLB ligi. Bolji od onog (tamo: onih) ispred sebe, a slabije plasiran.
Na drugom mjestu čitat ćete opširno o verbalnom srazu Sagadin – Perasović u kontekstu stila Andersonove igre i primjene pravila igre (najviše sankcioniranja) spram njegovih laktarenja koja izazivaju protureakciju. Zadar se već jednom susreo sa sličnom pojavom, kad je u Višnjiku gost bio Zagreb i kad su suci igračima gostiju tolerirali prljavštine. Nedvojbeno je da se Velimir Perasović za utakmice sa Zadrom (u ovoj sezoni izgubio triput) pripremio i tako što je razinu borbene gotovosti podigao do crvenoga signala. Sagadin je u pravu kad kaže da je Zadar fizički inferioran u odnosu prema Ciboni, potvrda za to ima koliko hoćeš u svim linijama. Prema tomu, misli Perasović, ako ništa drugo Cibona može prema pobjedi ići na mišiće, a to je ništa drugo nego primjena krilatice da cilj opravdava sredstvo. U konačnici, Perasoviću je itekako stalo da u ovoj sezoni ne dopusti Zadru obraniti naslov prvaka. Zato i jest igru kao takvu postavio u drugi plan i zato će u svim sljedećim utakmicama Zadra i Cibone maksimalno koristiti prednost u mišićima, makar što o tomu drugi mislili. Za košarku bi bilo fantastično kad bi se i u ovom primjeru pokazalo da je istinita ona da snaga klade valja…