Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

Da jedni drugima budemo dom

10.05.2011. 22:00
Da jedni drugima budemo dom


Ovaj blagdan poznat još i kao “Arbanaško čudo” tradicionalno okuplja brojne Zadrane i hodočasnike iz cijele nadbiskupije, koji se utječu zagovoru Djevice Marije i mole njezinu pomoć. Nakon svete mise uslijedila je procesija s Gospinim kipom, nakićenim zavjetnim darovima, kroz arbanaške ulice


Svečano koncelebrirano misno slavlje na  blagdan Gospe Loretske u istoimenoj crkvi u Zadru, sinoć  je predvodio mons. dr. Ivan  Šaško, pomoćni zagrebački  biskup u zajedništvu brojnih  svećenika. Ovaj blagdan poznat još i kao “Arbanaško  čudo” tradicionalno okuplja  brojne Zadrane i hodočasnike  iz cijele nadbiskupije, koji se  utječu zagovoru Djevice Marije i mole njezinu pomoć.  Nakon svete mise uslijedila je  procesija s Gospinim kipom,  nakićenim zavjetnim darovima, kroz arbanaške ulice.  Mons. Ivan Šaško u propovijedi je poručio da budemo  jedni drugima dom te da gradeći ovozemaljski dom ne zaboravimo nesebičnost, velikodušnost i ljubav u međusobnim odnosima. Propovjednik  je također govorio o porukama Marijine kuće, to jest  Nazaretskog doma, odakle  proizlaze vrijednosti za svaku  obitelj.
Životna stvarnost  ostavlja nas na kušnji
– Jedino Božja novost za  čovjeka može biti bolji svijet.  To nije svijet ljudskih želja,  nego svijet Božjih obećanja.  Tu se susreće početak i završetak života. Tu je izvor otajstava, tu je dom Božjega naroda i ljepota zajedništva u  vječnosti. U novome Jeruzalemu je slika svih naših nadanja i konačna točka, odredište našega hoda zemljom.  Mi znamo da je taj dom na  nebesima. Sveti Pavao napisao je rimskim kršćanima, a  sada tim istim navještajem govori i nama. Znamo da Bog u  svemu na dobro surađuje s  onima koji ga ljube. U vjeri  znamo da je uistinu tako,  premda ne poznajemo načine.  Zbog toga nas životna stvarnost ostavlja na kušnji, križevi,  nevolje, bolna iskustva. Kao  ljudi doživljavamo ih kao  nešto što osporava, nešto što  zaustavlja ili ruši naše planove. No vjera nam govori da  Bog upravo tu zbilju preobražava u dobro, surađuje na  dobro u svemu ako postoji  naša ljubav prema njemu, kazao je mons. dr. Šaško.
– Bog ostaje prisutan i u  najtežim trenucima ljudskoga  života. Najteže je prihvatiti i  usvojiti u našim životima istinu da Bog za izgradnju  našega dobra ne drži važnim  samo ono što smatramo korisnim, nego i ono što smatramo da nam je štetno. To je  izazov, tu se nalazi naizgled  proturječje, kako obično  kažemo – paradoks naše vjere.  No, paradoks znači doslovno  drukčije mišljenje i drukčije  viđenje. To je neočekivanost  koja odudara od površnoga  uvida. I zato nam Bog povjerava svoju Riječ da ne posustanemo pred prividom. Ne  razumijemo odmah, Bog nam  ne daje ni tumačenja, ni  opravdanja po našim željama,  ni po našim očekivanjima.  Vjerovati da će Bog privesti  dobru i dobitku putem koji po  svemu izgleda gubitak, moguće je samo ako pred sobom  vidimo ljepotu križa. Vjerovati da Bog izgovara svoj “da”  baš onda kad nam se čini da  nam je toliko puta rekao “ne”,  moguće je samo ljubeći Boga i  pouzdajući se u njega. To  doživljavamo i kao pojedinci i  kao vjernička zajednica i kao  hrvatski narod. U tome pouzdanju slavimo paradoks, jer  svaki poziv Božjim očitovanjem, svaka neočekivanost  koja je prožeta Božjom prisutnošću je neočekivanost koja ispunja radošću. Od toga se  rađa novo zajedništvo među  nama ljudima, rekao je pomoćni zagrebački biskup.
Žena prožeta šutnjom
– Marija napušta sigurnost  Nazaretskog doma i izlazi izvan okvira uobičajenosti, onda kada spoznaje prisutnost u  svojoj utrobi onoga koji nadilazi sve njezine domove i sva  njezina mjesta. Nazaretski  dom ne može ostati samo u  Nazaretu. On je dom svima  koji su na životnom hodu s  Bogom. On je dom Božjemu  plodu koji se utjelovljuje u  srcima ljudi. I ako ga nosimo  on se očituje i ne može biti  skriven. Kada se plodovi stave  na stol naših života, tada su  riječi suvišne.
 Marija je žena prožeta šutnjom, žena koja govori govorom neba i izgovara samo  hvalospjeve. Susret dviju majki pokazuje da život razgovara  sa životom, da samo život razumije život, da život treba  suočavanje sa životom. Dok  govor u našemu svjetlu o napretku proizlazi iz ljudskih  umova raznih oblika i sadržaja, stavlja ciglu na ciglu. U  ljubavi je svaka cigla prva.  Važno je to znati da bi tako  uočili da je taj pomak uvijek  novost, uvijek se započinje s  ljubavlju i svakoga dana čuvajmo taj početak, poručio je  mons. dr. Ivan Šaško.