U Inu je mogao ući netko manje kooperativan

I Ina i Mol i hrvatska vlada imali su interes 2009. promijeniti dionički ugovor o Ini, temeljna je teza svjedočenja MOL-ovih pregovarača i svjedoka obrane Ilone Fodor i Gyorgya Bacse, koji su jučer svjedočili u nastavku suđenja Ivi Sanaderu za pola milijuna eura mita od Hypo banke 1994. i deset milijuna eura mita od MOL-a za predaju Ininih upravljačkih prava mađarskoj naftnoj kompaniji 2009.
Ekonomistica Ilona Fodor te pravnik i ekonomist Bacsa bili su članovi MOL-ova pregovaračkog tima za izmjenu dioničkog ugovora o Ini 2008., a Fodor je sudjelovala i u pregovorima o dioničkome ugovoru Vlade i Mol-a 2003. Odgovarajući na pitanje zašto je 2008. trebalo mijenjati ugovor iz 2003., izjavila je kako je “Mol oduvijek htio steći većinski utjecaj i upravljačka prava u Ini”. U tih pet godina, hrvatski je udio u Ini pao ispod pedeset posto, a po prvotnome ugovoru Mol je nakon 2008. svoje dionice mogao prodati bez utjecaja hrvatske vlade. “Da se MOL ponašao neprijateljski prema Ini, mogao je i bez promjene ugovora steći upravljačka prava i natpolovično vlasništvo”, ustvrdila je Fodor. U to je vrijeme izbila i svjetska financijska kriza, pa je pala i cijena dionica MOL-a, ali ne i dionica Ine, jer ih je štitila MOL-ova javna ponuda za otkup, tvrdila je svjedokinja. Nakon što je ugovor potpisan, MOL je postao jamstvo stabilnosti Ine, a izmijenjeni dionički ugovor čak je ojačao hrvatska vlasnička prava. Uvedena je, naime, nova odredba, po kojoj hrvatska vlada ubuduće ima pravo prvokupa MOL-ovih dionica Ine, svjedočila je Fodor. Također, MOL je nakon izmijenjenog ugovora mogao kreditom potpomoći svoju novu konsolidiranu partnericu Inu. To je, s milijardu dolara, i učinio, a kredit je morao biti izdan po tržišnim uvjetima, jer tako nalažu mađarski porezni zakoni.
Bacsa je svjedočio da je ugovor trebalo promijeniti, jer je 2008. “postao upitan opstanak MOL-a i Ine kao odvojenih tvrtki”. “Mogle su napredovati samo zajedno”, kazao je svjedok i nekadašnji savjetnik predsjednika uprave Ine. “Kao strateški ulagatelj, MOL je želio povećati utjecaj u Ini. MOL brine za svoje investicije i o njima želi odlučivati sam. Taj stav MOL-a javan je od 2005., kada je kompanija objavila svoju petogodišnju strategiju”, izjavio je Bacsa.
Hrvatska je vlada također imala interes iznova pregovarati o ugovoru iz 2003, ustvrdio je. Potvrdivši izjavu Fodor, da je MOL poslije 2008. mogao slobodno prodati svoje dionice, Bacsa je kazao kako je “prijetila opasnost da MOL proda udio u Ini te da u Inu dođe mnogo agresivniji i manje kooperativan vlasnik”. “Mol je bio spreman na suradnju. Svaku akciju najprije je dogovarao s hrvatskom vladom, premda ju je mogao zaobići”, kazao je Bacsa. Taj je odgovor izmamio jetko retoričko pitanje suca Ivana Turudića: “Ali nije li to stvar elementarnog fair playa? Kakvi bi to pregovori bili, a da druga strana ne bude obaviještena?”. Tu primjedbu, ipak, sudac nije unio u zapisnik.