Bašić: Djevičanskog prostora kod nas ima jako malo

Povijest je nezaobilazna i taj pogled u retrovizor je sredstvo kojim možemo sigurno voziti u budućnost, naznačio je arhitekt Nikola Bašić. On je jučer pred dupkom ispunjenom dvoranom održao predavanje 3K u sklopu Dana otvorenih vrata HAZU.
– Naslov predavanja temelji se na jednoj mojoj sintagmi iz sredine devedesetih godina, netom nakon što smo obnovili našu samostalnost. Tada sam bio jako aktivan u projektiranju sakralne arhitekture i tada sam shvatio koliko je potrebno da se ostvari to trojstvo; kontinuitet, kontekst i komunikacija, kazao je Bašić.
– Kontinuitet je za našu zajednicu izrazito važan jer smo kroz povijest imali niz traumatičnih lomova tog kontinuiteta. Vrlo je bitan jer smo bili izloženi mnogim importiranim obrascima, trendovskim interpretacijama sakralnog što je dovodilo ljude u velike nesporazume, a koji su ujedno i klijenti arhitekture. Druga priča vezana je za kontekst koji predstavlja esenciju arhitekture. I ja sam pripadam onom dijelu arhitektonske struke koja čvrsto stoji pri tome da arhitektura pripada mjestu, istaknuo je Bašić, iza kojeg su mnoga arhitektonska rješenja koja to potvrđuju. Morske orgulje, kornatski križevi dio su javnosti poznatijih zdanja, no u svome stvaralaštvu Bašić ima i neke manje poznate, no svakako zanimljive radove.
Među njima je crkva Gospe od Karmela u Vodicama. Tlocrt te crkve izveden je iz zlatnog reza, Fibonnacijevog niza, kao prirodnog nastavka na brdo Okit na kojem je crkva postavljena.
– Fantastično je zapravo koliko smo poistovjećeni s prirodom, koliko smo bliski svemiru. Jer, ovdje se radi o galaktičkim, kozmičkim formama. A ta kozmičnost sadržana je u zlatnom rezu. Prisutna je čak i u našem antropomorfnom obliku. Evo, pogledajte ovaj članak ruke. To je element A. Tu je onda i članak B, pa članak C… S njima dobijete upravo taj spiralni oblik koji je bio uporište za stvaranje tog oblika, pojasnio je Bašić na primjeru svog prsta.
– Za naš prostor se misli da je djevičanski, no to nije točno. Djevičanskog prostora kod nas ima jako malo. Moramo stoga tražiti nove obrasce građenja u turizmu koji bi se oslanjali na kulturni krajolik. Posebna vrijednost Hrvatske jest u osvještavanju upravo tog kulturnog krajolika, za koji se misli da ne postoji. No, on postoji. To je jedna neafirmirana vrijednost, a koja je u zadnje vrijeme jako izložena devastaciji, poručio je arhitekt.