EMOCIJE I EPIDEMIJA Telefon Crvenog križa za psihološku pomoć zazvonio 660 puta!

Od početka pandemije koronavirusa, osim što je povećao broj volontera i intenzivirao sve svoje aktivnosti kao što je dostava hrane, lijekova i ostalih potrepština starijim, samačkim domaćinstvima, zadarsko Gradsko društvo Crvenog križa kao što je poznato, uveo je i posebnu liniju za psihološku pomoć koja je otvorena još 17. ožujka.
A, na broj 099/8423324 javlja se psihologinja Nikolina Kučina koja je prošla i sve dodatne edukacije potrebne za ovakav način pomoći.

Znali su biti tužni i zabrinuti
– U počeku, čim smo otvorili liniju za psihološku pomoć, već prva dva tri dana, imali smo i oko 20 poziva dnevno. Sveukupno od 17. ožujka do prošloga petka, zaprimili smo preko 660 poziva i imali smo oko 300 dostava spize i lijekova ljudima na kućnu adresu. Od svih tih poziva, puno je njih bilo, osobito u početku, tzv. informativnih. Ljudi su nas pitali u vezi propusnica, broj telefona našeg Stožera civilne zaštite, koje su mjere na snazi i pitanje svih pitanja na koje bismo svi rado željeli znati odgovor, a koje se i danas postavlja, a to je dokle će sve ovo trajati, priča Nikolina Kučina o svom iskustvu u radu na telefonu za psihološku pomoć Crvenog križa.
No, velika većina poziva bila je od strane starijih ljudi, umirovljenika koji žive sami, pa su se počeli osjećati usamljeno i trebao im je razgovor. To je i za njih bila nova situacija u kojoj se morali snaći i koja im je razbila rutinu. Osjećali su strah od bolesti, neizvjesnosti, a i nekima od njih je jako nedostajao dnevni đir.
– Nitko od njih srećom, nije bio ni blizu depresije, ali znali su biti tužni i zabrinuti. Jako im je nedostajao socijalni kontakt i osobito susreti i druženja s djecom i unucima. Onima koji ih nemaju, nedostajao je kontakt sa susjedima, prijateljima, ljudima s kojima se i inače, druže. Kod njih je izražen strah od zaraze jer znaju da su najugroženija skupina. Osim toga, oni su od jutra do večeri pratili sve vijesti na televiziji, pa ih je često i to dodatno opterećivalo, objasnila je psihologinja Kučina.

Otočani se žalili na pridošlice
Bilo je poziva i s otoka, a otočani su se najviše žalili i bili ljuti na pridošlice i nepoznate ljude na otoku zbog straha od širenja koronavirusa.
Što se tiče mlađih ljudi, bilo je poziva od onih koji su u samoizolaciji. Osim što su u samoizolaciji, mnoge od njih je više mučilo pitanje jesu li doista i zaraženi i jesu li zarazili svoje kontakte.
– U njihovom slučaju, trebala im je podrška i razumijevanje. Trebao im je razgovor kako bi »izbacili« iz sebe sve svoje sumnje i strahove. Trebala im je osoba koja će ih saslušati, rekla je psihologinja Kučina dodajući, kako se s popuštanjem mjera broj poziva počeo smanjivati, pa i onih od strane naših starijih sugrađana jer su se počeli barem malo, vraćati u svoju rutinu.