Najveći san zaigrati za seniore

Slika korisnika admin
jurlina_banic
UBOJITI TANDEM - Roko Jurlina i Emilio Banić

Kadetski naslov države stigao je u Zadar. Pod vodstvom trenera Rudolfa Tičine mladi košarkaši Zadra su uspjeli opravdati epitet stanovnika grada košarke; iako im je malo tko predviđao da će proći na polufinalni turnir, a kamoli da će se plasirati na završnicu gdje su obračunavši se s Dubravom i Cedevitom dočepali vrijednog naslova. Na završnici koja se održala u Jazinama ponovno se pokazalo kakav potencijal se skriva u tim mladićima na kojima će najvjerojatnije počivati budućnost zadarske košarke. Iako je i trener Tičina nakon osvajanja kadetskog naslova istaknuo da je nepravedno isticati pojedince pored kolektiva koji je najzaslužniji za takav uspjeh, ne može se ostati imun na činjenicu da su Roko Jurlina, kao najkorisniji igrač završnog turnira, i Emilio Banić, kao najbolji strijelac Zadra, ipak odigrali malo istaknutiju ulogu u tom trijumfalnom nastupu Zadrana. Njihova ljubav prema košarci seže još od predškolskih dana, a sada su osvajanjem svojeg prvog velikog trofeja, nadamo se, utabali staze svojih velikih košarkaških karijera. Svoje prve košarkaške korake još uvijek dobro pamte.

Počeli u Prvom košu

ROKO: Otac me upisao s četiri i pol godine u Prvi koš gdje me je prvim košarkaškim koracima podučavao Tiziano Mazija. Tada je sve krenulo i prošao sam sve selekcije u kojima su me trenirali Hrvoje Vlašić, Boris i Lucijan Valčić, Učo Pulanić, Arijan Komazec, Umberto Piasevoli te na kraju Rudolf Tičina kod kojeg sam se najbolje snašao i pružio mi je povjerenje koje sam, nadam se, i uspio opravdati.

EMILIO: Za razliku od Roka, ja sam započeo tek sa šest i pol godina, također u Prvom košu gdje mi je prvi trener bio Predrag Saratlija, pa preko Đorđa i Alena Zrilića, Lucijana Valčića, Zorana Veselinovića, Roka Gjergje sve do Rudija Tičine sam skupljao košarkaško znanje. Ipak da se ne naljute ostali, od Zorana Veselinovića sam najviše uspio naučiti i on mi je zasad najbolje sjeo kao trener. Naravno i brat Marko je tu odigrao veliku ulogu.

Kakav je osjećaj postati prvakom Hrvatske?

ROKO: To je teško opisati, nešto fenomenalno. Pogotovo kad se uzme u obzir da nam nitko nije predviđao da ćemo to uspjeti. Na Prvenstvu Dalmacije su govorili da nemamo šanse protiv Splita, pa smo ih u njihovoj dvorani pobijedili. Na polufinalu u Koprivnici smo uspjeli doći do završnice i čim smo saznali da će se igrati u Jazinama znali smo da smo u dobroj prilici pobijediti, iako su Cedevita i Dubrava bili favoriti.

EMILIO: Zaboravio je Roko spomenuti da smo na županijskom prvenstvu jedva pobijedili odlični ABC. Kasnije smo iznenadili Splićane na njihovom terenu, a jedini poraz smo doživjeli u Koprivnici na polufinalnom turniru od Cedevite. Ipak smo im uspjeli sve vratiti u finalu u Jazinama. Svi su nam govorili da nemamo visinu i da nismo kalibar za naslov. Eto dogodilo se da juniori Zadra, koji su bili barem po prognozama favoriti za naslov, nisu to uspjeli. Nama je to pošlo za rukom, a osjećaj je neponovljiv. Pogotovo kad imaš tu čast kao kapetan podignuti pobjednički pehar i to u svom gradu.

Na kraju je Roko proglašen najkorisnijim igračem, a Emilio se istakao efikasnošću (48 koševa u dvije utakmice).

ROKO: Velika mi je čast zbog te titule, ali za to su zaslužni samo moji suigrači. Bez njih to ništa ne bi bilo moguće. Uvijek u igri nastojim što više služiti momčadi, ne igram za statistiku i tako uspijevam doprinijeti u svim segmentima igre.

EMILIO: Ma istina da me služio pomalo šut pa se poklopilo da sam najviše zabio koševa, ali nepravedno je isticati taj učinak pored svojih suigrača koji su ipak najzaslužniji. Momčad je ta koja dobija i gubi utakmice, a ne pojedinci.

Dogodine u juniorima

Obojica ste ovim naslovom zaključili kadetsku karijeru. Sad slijedi juniorski staž. Gdje se vidite nakon toga?

ROKO: Ne zamaram se previše budućnošću, jer imam još dosta toga za naučiti o košarci. Kroz juniorski staž se nadam da ću se afirmirati u pravog igrača i tako postati zanimljiv, kome drugome nego, Zadru. Ipak je igranje za seniore Zadra san svakog od nas. Bit će teško, ali treba nastaviti uporno trenirati i možda mi se posreći. Također mi je želja da i s juniorima osvojim naslov državnog prvaka. Da se nastavi niz.

EMILIO: Prvo treba odraditi juniorski staž koji traje dvije godine, kroz koje će biti i naporno, ali i zanimljivo. Treba dobro trenirati i nastaviti napredovati, pa će se vidjeti što se pruža u tom trenutku. Kao i Roku najveća mi želja igrati u Zadru, a kad bih mogao birati inozemni klub onda bi to bila sigurno Unicaja iz Malage. Fascinirao sam se tim klubom kad smo nedavno bili na turniru u Barceloni.

Tko su vam košarkaški uzori?

ROKO: Najviše mi se sviđa igra Arijana Komazeca. Dosta smo slični po načinu igre. Definitivno tu spada i Dražen Petrović, a od stranaca bi to bio Trajan Langdon iz CSKA. Tako da su mi oni nekakvi vodiči kako bih volio jednog dana igrati.

EMILIO: Moj košarkaški uzor je, naravno uz brata Marka, Marcus Haislip iz Unicaje. A iz NBA najviše me fasciniraju Ray Allen zbog strašnog šuta, a Kevin Garnett zbog izvrsne obrane.

S kojim ste od suigrača najbolje slažete?

ROKO: Najbolji sam s Dominikom Mavrom, koji je i najmlađi u momčadi. On je vrlo perspektivan, što dokazuje poziv u kadetsku reprezentaciju. I sljedeće godine će biti s nama u juniorskoj selekciji iako po godinama spada još uvijek u kadete. Ali, isto tako sam odlično sa svima ostalima i baš smo svi zajedno jedna prava klapa.

EMILIO: Svi smo jako dobri međusobno i stvarno se znamo često družiti van treninga. Možda malo češće se družim s Rokom i Edijem Jurjevićem.

 TRENING OPUŠTANJE NAKON ŠKOLE

Roko ide u prvi razred Gimnazije Vladimira Nazora, a Emilio u drugi razred srednje Prirodoslovno-grafičke škole, smjer za primjenjenju umjetnost i dizajn. Kako uspijete uskladiti školske obveze s treninzima i utakmicama?

ROKO: Uspijem sve stići i mogu reći da mi još košarka ne ometa moje školske aktivnosti. Trening navečer mi uvijek dobro dođe kao opuštanje nakon škole.

EMILIO: Bude nekad naporan taj ritam. Škola, odlazak kući, pa trening, ali ne žalim se jer po cijeli dan uglavnom radim što volim. Kako mi je crtanje također uživancija, onda mi škola zna biti jako zanimljiva, a košarku mogu igrati cijeli dan.

 INTERNET I CRTANJE

A slobodno vrijeme? Izlasci i sve ono što mladi vole?

ROKO: Dosta tog slobodnog vremena ode na računalo, tj. internet koji zna ispuniti vrijeme kad si kući. Inače znam otići s prijateljima nekad vani i naravno odigrati basket s društvom.

EMILIO: Volim crtanje i glazbu. Uglavnom rap glazbu. To su mi pored košarke najveće zanimacije.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno