Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

Za odgoj jednog konja osam godina rada

Autor:

10.06.2009. 22:00
Za odgoj jednog konja osam godina rada

Foto: Filip BRALA



Kada bi Zadar imao adekvatno uređen konjički centar mogli bismo organizirati sportska natjecanja čime bismo u Zadar privukli sportsku elitu, ali i turizam. Konjički sport je u inozemstvu prepoznat kao jako unosna industrija koja “okrene” više novca nego autoindustrija, zaključio je Jelenković


Nakon zapaženih nastupa Mateje Perinović i Maje Marušić, dviju natjecateljica zadarskog konjičkog kluba Epona, na turniru u preponskom jahanju ponovno se počelo govoriti o tom klubu te o razvoju tog sporta na ovim područjima.
Podsjetimo, tijekom vikenda, 23. i 24. svibnja na Zagrebačkom hipodromu, u organizaciji Konjičkog kluba Karoca održan je turnir u preponskom jahanju na kojem su nastupile dvije članice Konjičkog kluba Epona iz Zadra Matea Perinović, koja posljednjih nekoliko godina unatoč neadekvatnim uvjetima rada postiže odlične rezultate, te 19-godišnja Maja Marušić, kojoj je ovo bio prvi nastup na turniru.
Maja je subotu s kobilom Bluebell, vlasnika Ede Jelenkovića, nastupila na utakmici na kojoj je bez kaznenih bodova i u zadanom vremenu uspješno odjahala parkur s preponama visine od 0.80 metara, dok je na utakmici visine prepona od jedan metar prošla u zadanom vremenu s osam kaznenih bodova. Matea je na konju Flippu, čiji je vlasnik također Jelenković, visinu od jednog metra prošla u zadanom vremenu bez kaznenih bodova, a potom je nastupivši na utakmici s preponama visine 1.10 metara, u skupini 1 (licence S-1 i S-2) osvojila odlično, drugo mjesto.
U nedjelju je Maja bez kaznenih bodova i u zadanom vremenu prošla parkur na utakmici od metra.
Inače, ovo je prvi put u 10-godišnjoj povijesti KK Epona da na jednom natjecanju sudjeluju njegova dva člana te prvi put u povijesti da je netko s ovog prostora sudjelovao na preponskom turniru. Ovo je vrlo znakovito budući da jahači konjičkog kluba Epona rade u, možemo to slobodno reći, neadekvatnim uvjetima. Oni naime, nemaju uređen hipodrom niti livade na kojima bi s konjima trenirali već to rade na prilagođenim livadama u zadarskom zaleđu između Musapstana i Crnog. Sami su rekli kako preko zime jašu u blatu, dok se preko ljeta zemlja toliko stvrdne od suše da je po njoj nemoguće jahati. Jelenković je uvjete svog kluba usporedio s uvjetima skakača u vodu koji treniraju na suhom.
 – Jako sam ponosan na cure i njihove uspjehe. Želim istaknuti kako Matea studira u Zagrebu i uz sve to stigne trenirati te postizati ovako dobre rezultate. Zadovoljan sam i Majinim nastupom i mislim da bi i ona mogla postići jako dobre rezultate u preponskom jahanju, rekao je Edo Jelenković, vlasnik konja na kojima su djevojke nastupile ujedno i trener konjičkog kluba Epona koji ima ukupno 20-ak članova. On je istaknuo činjenicu kako se obje djevojke bave jahanjem desetak godina te su odrasle s konjima na kojima jašu. Prema njegovim riječima jahač i konj trebaju uspostaviti vezu kroz zajedničko druženje, treniranje i rad, a to je uspjelo ovim djevojkama.
Žene strpljivije od muškaraca
 – Za odgoj pravog preponskog konja treba barem osam godina rada i treniranja, a isto toliko treba i jahaču da se može natjecati na turniru, objasnio je Jelenković nastavivši:
– U jahanju su većinom natjecatelji žene jer su one puno strpljivije, voljnije su poslušati savjet i naučiti, dok su muškarci tvrdoglavi i nemaju stpljenja, a tako se ne može raditi s konjima. Konji su jako senzibilne životinje i iako ih se da ukrotiti i kroti ih se već stoljećima imaju vrlo izražene instinkte te su im ostale “divlje crte” u karakteru. Konj nije kao pas, on se ne veže uz čovjeka, uz vlasnika ili jahača, ali se odluči surađivati s njima.
Jelenković je vlasnik deset konja, od kojih je jedan, Flipp u Zagrebu s Mateom gdje treniraju i pripremaju se za turnire. Gotovo sve konje je uzgojio Jelenković, a imaju od jedne do 25 godina. Konj u prosjeku poživi oko 35 godina tako da možemo reći da je to ljubav i prijateljstvo za gotovo cijeli život. Na pitanje koliko jedan konj košta odgovorio je da se cijene protežu od pet tisuća eura do pet milijuna eura, a prava vrijednost konja je njegova sposobnost i vještina koju pokaže na terenu bilo da se radi o preponama ili utrci.
Štala pored kuće
Jelenkovićeva ljubav prema konjima započela je vrlo rano, cijeli život je imao barem jednog konja. 
 – Na početku sam imao hladnokrvne, a poslije sam počeo s uzgojem toplokrvnih konja. Toplokrvni konji su plemeniti, rasni i temperamentni, dok su hladnokrvni veći i snažniji. Toplokrvni konji se koriste u sportu, dok se hladnokrvni konji koriste za rad, objasnio je Jelenković. Nastavio je kako s obitelji živi u blizini Bilog briga u obiteljskoj kući pa je na samim počecima bavljenja uzgojem konja pored kuće imao štalu, da bi nakon toga neko vrijeme konje držao na Vranskom jezeru i na kraju se preselio tamo gdje je i sada. U konjički klub Epona dolazi jako mnogo zainteresiranih Zadrana koji bi željeli probati jahati, ali samo pravi zaljubljenici ostaju i bave se time. Konji, naime, zahtjevaju mnogo rada i truda. Svaki dan ih se treba izvesti na livadu, istimariti, očistiti staje i nahraniti ih. Sve ovo zahtjeva mnogo vremena, a na godišnje odmore ili putovanja se može zaboraviti.
Osim toga, imati konja iziskuje mnogo novaca pa je Edo sam naučio potkivati svoje konje jer je prvi sljedeći potkivač u Zagrebu, a to bi koštalo dosta novaca.
Upravo zbog svega ovoga Jelenković se nada nekakvoj većoj pomoći Grada, koji baš i nije prepoznao konjički sport kao nešto profitabilno. On je dodao kako planira otvoriti konjički centar u blizini grada gdje bi bio i hipodrom. Tim bi se Zadranima omogućilo i sportsko, ali i rekreativno te terapijsko jahanje konja.
Jelenković je objasnio kako im ni ne trebaju neki posebni uvjeti. Treba im staja od malo boljih dasaka koja se neće tako lako zapaliti, te ravna livada s pokošenom travom. Unutar te livade, potreban je prostor s pijeskom dimenzija 70 x 60 metara, naravno s priključcima za struju i vodu. Trenutno im vodu donose zadarski vatrogasci kojima su zbog toga jako zahvalni.
 – Kad bismo imali adekvatan teren za rad, odnosno uređen konjički centar, mogli bismo organizirati sportska natjecanja čime bismo u Zadar privukli sportsku elitu, ali i turizam. Konjički sport je u inozemstvu prepoznat kao jako unosna industrija koja “okrene” više novca nego autoindustrija, zaključio je Jelenković.