Bruxelles će spašavati Barcelonu i Real Madrid

Španjolska će EU milijardama održavati financijski sustav na nogama, a ispada da će od tih novaca biti plaćene zvijezde, poput Messija sa 10,5, Cristiana Ronalda s 13 i Mourihna sa 14,8 milijuna eura godišnje

Španjolski nogomet, Prva i Druga liga zajedno, duguje oko pet milijardi eura, to u zemlji koja grca u financijskim problemima itekako upada u oči. Sve se odvija u kolopletu vrhunskog klupskog nogometa, politike i financija, a rezultati su već takvi kakvi jesu. Real Madrid i Barcelona su i najslavniji, ali i najzaduženiji klubovi,  prvi su dužni 660, drugi 548 milijuna eura. Paradoksalno je da su oni istovremeno i najsolventniji  zahvaljujući zaradama u porastu  i ulasku novca koji je tek nešto niži od dugovanja.
– Ako je 2006/07. dug Primere Division bio 3,15, sada je stigao na 3,53 milijarde eura. Treba ga platiti, a za to treba stvarati likvidnost. Liga to nije u stanju s 2,15 milijardi kratkoročnih dugovanja tekuće aktive za njihovo pokrivanje su 1,1 milijarda eura. Zdrav razum i logika nameću kraj galaktičkih kupovanja. Real i Barca. Njihova je snaga i u tome da oni imaju više od pola zarade u ligi, rekao je za Gazzettu dello Sport ekonomist Jose Maria Gay de Lioebana, docent na Universidad de Barcelona.
Drugačije je s Valencijom koja je dužna 380 milijuna eura, a zarade su tek 120 milijuna. Real i Valencia su, međutim, u tom istom španjolskom financijskom viru, oba kluba su klijenti Bankie, financijske institucije čija propast otvara tamošnju Pandorinu kutiju, kako ocjenjuje talijanski Corriere della sera. Svojevremeno je famozni magnat Florentino Perez, kupujući za svoj Real mega zvijezde, poslovao sa Caia Madridom. Za Cristiana Ronalda, čiji je transfer bio 90 milijuna eura, i Kaku, kojega se dovodilo za 67 milijuna eura, od te je banke dobio kredit od 76,5 milijuna eura. Bilo je to 2009. godine. Valencia je pak tog istog ljeta izbjegla propast zahvaljujući pozamašnoj posudbi Bancaje.
Vreća bez dna
Obje te banke su se kasnije fuzionirale kako bi došlo do spasa od eksplozije ovog napuhanog zračnog balona. Tada je u igru uskočila španjolska vlada s potrebne četiri milijarde eura, ali je ispalo da “vreća nema dna”. Polovicom svibnja nacionalizirana Bankia je odjednom ispala mnogo širom rupom. Španjolska će morati izdvojiti čak 19 milijardi eura za njezinu sanaciju, a riječ je o četvrtoj banci po veličini. Istodobno, kreditna agencija Standard & Poor’s smanjila je ocjenu Bankije i još tri španjolske banke, Banco Popular Espanol, Bankinter SA, Banca Civica SA, pa su one u razredu “smeća”.
Za Španjolsku se kaže da je prevelika za spašavanje, ali i za propadanje. Jedan od onih koji na taj način razmišljaju je i Edward Hugh, ekonomist iz Barcelone. Kako objašnjava, Španjolsku nije moguće spašavati klasičnim metodama poput Grčke, Irske i Portugala.
Španjolska će dobiti stotinu milijuna eura pomoći Europske unije kako bi održala financijski sustav na nogama, ispada da će od tih novaca biti plaćene raznorazne zvijezde, poput Messija s 10,5, Cristiana Ronalda s 13 i Mourinha sa 14,8 milijuna eura godišnje. Gubitak od pet milijardi eura govori o godišnjim prihodima klubova od 1,8 milijarde eura, ali su tekući troškovi 300 milijuna eura veći. Da bi se samo došlo “na nulu”, bez vraćanja dugovanja, trebalo bi eliminirati trećinu igrača iz lige ili bi recimo Real Madrid trebao prepoloviti plaće svojim skupocjenim asovima. Samo za neplaćene porezne obaveze i razna socijalna davanja, klubovi duguju milijardu eura svojoj državi.
Dobili osam godina
Tamošnji Željko Jovanović, ministar sporta i obrazovanja Jose’ Igtnacio Wert, potpisao je ugovor s Liga de Futbol Profesional, prema kojem će 35 posto zarade od TV prava u idućem prvenstvu biti garancija za isplatu zaostalih potraživanja. Da bi izravnali svoje račune sa španjolskim poreznim organima, elitni španjolski klubovi su dobili osam godina. Uglavnom, do  2020. godine bi se Real, Barca i ostali trebali razdružiti s poreznim obavezama, a plaćanje bi trebalo početi od sezone 2014/2015.
Iz lokalnih blagajni, ovisnih o regionalnim vlastima, davane su posudbe poduzetnicima, bilo zato što su stranački prijatelji ili što mogu pomoći u izborima, sve to bez obzira koliko su obećavali ponuđeni projekti. Nogomet je pritom ulazio u ove političke prioritete. Bayern je, pazeći da mu računi budu u redu, govorio o nelojalnoj konkurenciji, pitanje je tko će ga poslušati. U mislima se vrti nedavni primjer Hajduka, ali pogleda li se španjolski splet nogometa, politike i banaka, u čemu je “Split iza pustih Madrida i Barcelona”? Eskiviraju se ekonomska pravila, razlika je tek u načinu i u iznosima, koji su u Španjolskoj puno obilatiji.