Franko Jurišić Zuba i izgradnja Jazina

Slika korisnika valentinam
40 GODINA JAZINA
Momčad Zadra na oproštajnoj Zubinoj utakmici 6.8.1965. (s lijeva): Gjergja, Čubrić, M. Valčić, Košta, Komazec, B. Marcelić, Jelić, Troskot, Anić, Stipčević, M. Marcelić, Ćosić, Jurišić Zuba

Šestog kolovoza 1965. na drugom Kupu Zadra, u 28. godini, odigrat će oproštajnu utakmicu Franko Jurišić Zuba. Na terenu, dok su mu pružali darove, grlili ga i ljubili, Zuba je zaplakao. Nikada više neće nositi najdraži dres. Gledalište je snažno pljeskalo. Opraštala se zadarska publika od Zube, jednog od najboljih klupskih igrača u povijesti zadarske košarke.

U prvoj momčadi Zadra je od 1955. godine. Uz Cicu Troskota i Pina Gjergju, najbolji je igrač na odlučujućoj utakmici protiv Maribora za povratak u Prvu ligu 1957. (Ž. Troskot 35, Franko Jurišić 22 i Pino Gjergja 21).

Ljubimac zadarske publike

Visok je 194 cm, igra na poziciji krilnog centra. Pristup, požrtvovnost, borbenost, izgaranje do posljednjeg atoma snage, njegove su karakteristike zbog kojih će biti veliki ljubimac zadarske publike koja vrlo dobro prepoznaje odlike i kvalitet igrača.

Karakterno je na vrhu, kao duša od čovjeka. Po svim ovim karakteristikama, bit će veliki uzor mladim igračima Zadra. Možda će ga najbolje opisati jedan moj protivnik na beli, na bazenu, Boran. Kada je čuo da ću pisati o Zubi, rekao mi je: "Gledao sam Zubu na jednoj utakmici, kako se bori, skače u napadu protiv znatno viših protivničkih centara, osvaja loptu, provlači se između njih, šutira i promašuje. Nakon promašenog šuta u ljutnji i bijesu što je promašio koš, udara glavom u konstrukciju (bila je obložena spužvom)!!". Možete li to uopće zamisliti i jeste li to ikad vidjeli?!

Privatno, Zuba je elektro-monter. Ujutro radi u "Elektri", poslijepodne instalira "struju" u kućama svojih prijatelja, i nikada neće uzeti ni lipe za taj zahtjevan posao. Navečer je u tom magičnom četverokutu, košarkaškom igralištu, sa svojom ekipom. Živi mirnim obiteljskim životom; supruga Rita, sin Boris i kćer Irena. Brat Karlo je poznati rukometaš. Nikada nije dobio nikakvo priznanje, nagrade za svoj enormni rad i trud u doprinosu košarkaškog sporta. Preminut će rano, u 42. godini. Tuga.

Gledam puno nogometnih utakmica, u zadnje vrijeme, posebno engleskog Premiershipa. Vidim da veliki igrači u Manchester Unitedu dobijaju "svoje" tribine. Zašto, pitam se, u legendarnim Jazinama ne mogu naći u nekom "kantunu" ili na nekoj "skalini", malu pločicu sa zvijezdicom i imenom Franko Jurišić Zuba kao i mnogih drugih zadarskih velikana koji više nisu s nama ili jedna utakmica kadeta, juniora, veterana njima u spomen. Jer, Zadar je grad košarke, Jazine su hram košarke, a klub je institucija. Zašto, na malo bolji način, ne čuvamo uspomenu na najveće košarkaško blago – "igrače koji su glavom udarali u konstrukciju jer su promašili koš"?

Izgradnja Jazina

Na sastanku predstavnika košarkaških ligaških klubova, nakon prvog dijela sezone '66., donosi se odluka: "Od 1968., košarka će se igrati u dvorani, odluka je konačna i neće biti odstupanja." Još se samo 1967. igra po sistemu proljeće/jesen, a može se igrati vani ili u dvorani. Zadar se tako nalazi u nezavidnoj situaciji, ukoliko ne izgradi dvoranu, morat će istupiti iz lige ili utakmice igrati kao domaćin negdje na strani. A prvaci su, imaju momčad za osvajanje novih prvenstava, a mogu pokoriti i Europu.

U svibnju 1967., u klubu se osniva Odbor za provođenje akcije za natkrivanje košarkaškog igrališta. Kod Službe društvenog knjigovodstva filijala Zadar, otvoren je poseban žiro-račun, očekuje se dobar odaziv svih građana, posebno ljubitelja košarke te privrednih organizacija. Prema prvim procjenama, projekt će koštati 70 mil. starih dinara, a izgradnja nove dvorane, koštala bi nekoliko stotina milijuna.

Cilj je višenamjenska dvorana, Zadar je grad mladosti i potreban je prostor, osim sportskog i za kulturno-zabavni život Grada. Zadrani mogu donirati gotovinu ili u Obveznicama narodnog zajma, za pomoć Skoplju (potres), što će mnogi građani i radnici u poduzećima i učiniti.

Jedan interesantan podatak. Beogradski Partizan donirao je 500 tisuća starih dinara za izgradnju Jazina! Predsjednik kluba je general-potpukovnik Miloš Zečić. Mene ova informacija ne iznenađuje previše, jer već sam napisao i znam kako Zadar ima jake veze u General-štabu JNA.

Predsjednik Skupštine Općine Zadar, Kažimir Zanki, prima košarkaše Zadra, glavna tema je, naravno, dvorana. Treba oko 80 mil dinara, a do tada je prikupljeno 16 mil. Kolovoz 1967., sredstva pristižu, ali nema još dovoljno. Radovi bi trebali započeti u studenom, investicija je 85 mil. dinara, natkriveno igralište za 3 500 gledatelja.

Radovi su započeli 14. listopada 1967. "Građevinsko poduzeće Zadar" je izvođač, a računa se na veliki doprinos u volonterskom radu, posebno omladine Zadra. U Željezari Sisak, radi se krovna konstrukcija za pokrivanje igrališta.

Novo prvenstvo 67./68., počinje 12. studenog 1967. Svi imaju "krov nad glavom", osim Zadra, koji će prvih osam utakmica igrati kao gost.

Građevinskom poduzeću Zadar, pridružuju se vrijedni monteri Željezare Sisak.

Prva utakmica, treba se odigrati 19. veljače 1968. Konačno!

Zadar – OKK Beograd, (iako nova dvorana nije u potpunosti gotova, izgradnja je trajala 70 dana), pobijedio je Zadar 86:52 (40:16). Za Zadar su bili strijelci: Valčić 14, B. Marcelić 12, Stipčević 9, Giergia 13, Ćosić 20, Brajković 18, a igrali su još Komazec, Anić, M. Marcelić, Laura i Košta. Prvi koš zabit će Miljenko Valčić, a za najboljeg igrača utakmice bit će proglašen Goran Brajković.

Počinje povijest legendarnih Jazina te za mnoge neosvojive košarkaške tvrđave, hrama košarke.

Utakmica Zadar – Beograd, bit će prva utakmica koju ću gledati kao navijač Zadra, negdje visoko na istoku, ispred cerada, jer stakala na prozorima još nije bilo. Nakon sjajne utakmice, počinjem osjećati da mojoj atletskoj karijeri lagano dolazi kraj (bio sam atletičar ASK-a Zadar, specijalnost 800 m).

U sljedećem nastavku: Đorđo Zdrilić i naslov prvaka 1967.g.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (4 glasova)