TONI FILIPI Najvažniji ciljevi - Olimpijada, a nakon toga profesionalni boks

Slika korisnika valentinam
Najperspektivniji boksač teške kategorije u Hrvatskoj
Uspjeh donosi neke svoje žrtve i odricanja u privatnom životu, ali ja sam to sada prihvatio takvim i nastojim balansirati između privatnog i sporta, trenutno je boks broj jedan i sve ostalo je podređeno tome - Toni Filipi
Arif SITNICA
Zlato s Državnog prvenstva na Forumu - Toni Filipi

Toni Filipi, zadarski teškaš koji nastupa za BK Gladijator iz Zagreba, prvi puta u karijeri, proteklog vikenda je stigao do naslova seniorskog prvaka Hrvatske u teškoj kategoriji. Na Državnom prvenstvu koje se održalo u Zagrebu, Filipi je u borbi za zlato teške kategorije do 91 kg bio bolji od Alena Babića iz BK Leonardo s uvjerljivih 5:0. Podsjetimo se, prošle godine na ovom natjecanju je predao meč i naslov je osvojio njegov brat Bepo. U međuvremenu, zlatnu medalju donio je u Zadar i Sali gdje je učinio kratki predah od treninga i nastupa te našao malo vremena za razgovor za Zadarski list.

Tonijeve medalje gotovo je nemoguće prebrojati. Osvojio je srebro na Svjetskom juniorskom prvenstvu 2014. godine u Sofiji, a samo šest mjeseci kasnije postao je i europski doprvak u kategoriji do 91 kg pred domaćim gledateljstvom u Zagrebu. Srebrna odličja je uzeo i na Svjetskom juniorskom prvenstvu, Olimpijskim igrama mladih u Nanjingu, Europskom prvenstvu za mlade seniore (do 22 god) te na Mediteranskim igrama u Mersinu 2013. godine. Broncu je pak osvojio na Prvim europskim igrama u Bakuu 2015. godine.

U veljači ove godine na prvom nastupu Hrvatskih vitezova (Croatian Knights) u Svjetskoj boksačkoj ligi (WSB) u Firenci, senzacionalno je pobijedio dvostrukog prvaka i dvostrukog osvajača olimpijskog srebra, talijanskog boksača Clementea Russoa i sada prije par dana osvojio zlato teške kategorije do 91 kg na Državnom prvenstvu. Nabrajajući sva dobivena odličja i sudjelovanja na brojnim natjecanjima, čini se da je to zaista impresivan broj s obzirom na relativno kratko vrijeme u kojem su osvojena.

Malo koji borac se može pohvaliti takvom zbirkom u njegovim godinama. Upitali smo ga u čemu je njegova tajna?

- Da, malo tko se može pohvaliti s toliko medalja. Svake godine se osvoji nešto. Tajna? Pa zapravo nije tajna, sve je rezultat konstantnih napornih treninga, sa svima, pa i bratom Bepom. Išli smo u Pulu kod trenera Pere Tadića, trenirali i tamo. Uglavnom, uvijek sam u treningu, bio sam spreman i naravno želio to. Ako ste ustrajni, uporni i dajete sve od sebe vjerujem da uspjeh ne može izostati. Naravno, takav uspjeh donosi neke svoje žrtve i odricanja u privatnom životu, ali ja sam to sada prihvatio takvim i nastojim balansirati između privatnog i sporta, ali trenutno je boks broj jedan i sve ostalo je podređeno tome. U nekoliko godina sam osvojio veliki broj medalja, a to je jako veliki uspjeh. Sve u svemu jako sam zadovoljan, kaže Filipi.

Obitelj je najvažnija

Na prošlogodišnjem Državnom prvenstvu njegov brat, Bepo Filipi za tron u finalu trebao se boriti s Tonijem. No, to se nije dogodilo jer je Tonijev trener u ring bacio ručnik i tako predao meč, točnije, pobjednikom proglasio Bepa. Ove godine naslov je pripao Toniju. Ističe kako će tako biti zauvijek te da se nikada neće s bratom Bepom profesionalno naći u ringu, a predani meč smatraju zajedničkim uspjehom. Nema ljubomore, već samo bratska podrška i zajednički uspon prema zacrtanim ciljevima.

- Prošle godine sam predao meč jer ipak je on stariji. Ove godine on nije sudjelovao. Dakle, prošle godine je on bio prvak Hrvatske, ove godine sam to ja. Kao što često spominjem, obojica smatramo kako je obitelj ipak na prvom mjestu. Nikada se neće dogoditi da brat i ja uđemo u ring. Toga u sportskom svijetu nema. Pogledajte braću Klitschko koliko već dugo boksaju, a nikada se međusobno nisu borili. Nećemo ni mi, ističe Toni.

Sportski uzor mu je jedan od najvećih boksača teške kategorije svih vremena koji je pobjedu odnio u 50 od 58 mečeva. Boksač koji je osim svojim sportskim uspjesima jednako privlačio pažnju i svojim nesportskim potezima kako u ringu tako i u privatnom životu.

- Imam dosta uzora u ovom sportu, od svakoga bih uzeo ponešto. Do pobjede nad Russoom bio mi je on, odnosno njegova škola boksa, da ga nitko ne takne, a da se on izmakne, njegova tehnika, ipak je on najveće ime u amaterskom boksu. Ipak, od starijih boksača posebno bih izdvojio Tysona jer je krenuo od ničega, došao iz popravnog doma i stigao do samog vrha. To je fascinantan uspjeh uz njegove životne okolnosti i put koji je prošao. To je jedna posebna ličnost, oboje mu je bilo borba, i život i ring. Sve skupa je jedna jako inspirativna cjelina, istaknuo je Filipi.

Osvrnuo se i na jedan od svojih najvećih uspjeha u karijeri, pobjedu nad dvostrukim prvakom i dvostrukim osvajačem olimpijskog srebra, Clementeom Russoom.

- U taj meč s Russoom sam išao smatrajući kako nemam što izgubiti, dao sam sve od sebe i pobijedio. To mi je bila najveća pobjeda, ta WSB liga i prvi meč na pet rundi po tri minute. Mi inače boksamo tri runde po tri minute. Dobio sam ga na bodove i moram priznati jako je dobar osjećaj kada pobjedite jedno takvo veliko ime. Naime, svaka nova pobjeda i svaka nova medalja znače puno jer daju još veću motivaciju za trening i želju da postaneš primjerice kao on. Ja još nemam niti jednu medalju poput njega, ali da imam samo pola od toga bio bi sretan, kaže Toni.

Ciljevi - Olimpijada i profesionalni boks

Sportski stručnjaci opisuju ga kao borca koji udara na mahove s po dva do tri svoja kratka udarca s kojima je opasan po protivnika.

- Dok sam bio mlađi uvijek sam išao na snagu jer sam uvijek bio genetski jači od svih, ali kasnije sam se više prebacio na tehniku, da nekoga udarim, a on mene ne, da manje udaraca primam, a više zadajem. To je cijela filozofija mog boksa, kaže Toni.

Brojna domaća i međunarodna natjecanja su iza njega, veliki broj medalja, no on se ne zadovoljava s tim. Teži još višim ciljevima. Iako tek 22 - godišnjak, Toni zna koliko vrijedi i koliko daleko bi mogao ovim tempom dogurati.

- Jedan od najvažnijih ciljeva mi je naravno Olimpijada i nakon toga profesionalni boks, naglašava Toni poprilično samouvjereno, no u njegovo ime govore natjecanja, rezultati, titule i medalje te vjerujemo kako će ova jedna od najvećih hrvatskih boksačkih nada i ostvariti zacrtano u skorašnjoj budućnosti. Smatra kako će mu u svemu tome svakako pomoći činjenica što su se kvaliteta i uvjeti za boks u posljednje vrijeme u Hrvatskoj popeli na jednu višu razinu.

- Boks u Hrvatskoj definitivno ide prema naprijed, a to se vidi u radu klubova i Saveza. Donedavno nije bilo niti zamislivo da će Hrvatska ući u WSB ligu, a to je najveća stepenica prema olimpijskom boksu. Evo i posljednji primjeri pokazuju koliko vrijedimo. S tri medalje s Europskog boksačkog prvenstva mlađih seniora (U22) koje se održalo u Rumunjskoj rijetko se koja zemlja može pohvaliti, ističe Filipi.

Na pitanje zašto BK Gladijator i Zagreb, a ne BK Zadar, Toni odgovara kako odgovor leži isključivo u mogućnostima i uvjetima treniranja.

- Naime, moji početci su vezani uz BK Zadar. Prvi se boksom počeo baviti brat Bepo. Trenirao je nešto malo jiu-jitsu, ali onda ga je otac Marko odveo kod svoga prijatelja Tome Papića, koji je u to doba bio predsjednik BK Zadar i tako je počelo. Ja sam s njima dolazio na treninge, trenirao i ja jiu-jitsu jer smo u Salima imali samo to, par godina i nogomet, u planu usporedo sa srednjom školom mi je bio i rukomet, ali na kraju odlazak oba brata u dvoranu na boks bila su presudna, svidjelo mi se pa sam mu se priključio i ja. Na žalost, u Zadru nismo imali uvjeta za trening kao u Zagrebu. Sve smo sami plaćali, nisi imao s kim sparirati, odnosno trenirati pošto su svi bili lošiji od nas, tako kada smo se pripremali za neko natjecanje uvijek smo morali putovati u Zagreb na sparinge i tražit protivnike za pripremu. Selidba u Zagreb je bio jedini logičan potez, a da bismo si omogućili najbolje uvjete za pripremu, kaže Toni.

Smatra kako boks nije grub sport kakvim ga mnogi doživljavaju.

- Nikada nisam ni pomislio da bih mogao odustati. Uvijek ima ozljeda kao i u svakom drugom sportu. Nije mi drago drugom nanijeti ozljedu, bitno mi je pobijediti, ali što će u meču biti ne mogu na to utjecati. Svi u ovom sportu smo spremni na određene posljedice, to je takav sport. Ne smatram da je nešto posebno grub sport, naime boks je od svih tih borilačkih sportova čak i najmekši. Tu se čuva glava, sve je pitanje kako ćeš protivnika pogoditi da on tebe ne, to je sve vještina, kaže Toni koji dodaje kako do sada nije imao nekih ozbiljnijih ozljeda osim onih standardno neizbježnih za vrijeme meča, razbijene arkade i sl.

Za priprema "života nema"

Njegov jedan dan osim razgovorom o boksu započinje relativno uobičajeno, iako je naglasak na višednevnim treninzima.

- Tijekom godine treniram dva puta dnevno, ali kada su pripreme za natjecanja, po dva do tri tjedna znam imati i tri dnevno, pa jedan dan jedan, drugi četiri treninga, baš svaki dan s rijetkim slobodnim vikendima. Kada su pripreme u tijeku onda života nema, samo spavanje, hrana, trening, spavanje, hrana, trening i tako u krug, a kada su uobičajeni dani, ujutro trening, kava, ručak, spavanje, trening, kava, večera i spavanje. Ipak, uspijem ja izaći i van s prijateljima, ali je malo toga. Naime, jedan izlazak i opuštanje unište sve što sam u dva mjeseca radio što se tiče kondicije i pripreme. Ako mi nije neko prvenstvo blizu u roku mjesec, dva, onda znam izići van, na rođendane ili sl. kao i svi moji prijatelji, ali ako je natjecanje, nema ničega, kaže Toni i čvsto stoji iza rečenog jer trenutni prioriteti mu se znaju.

Nakon kratkog odmora vraća se na pripremne treninge u Zagreb.

- Trenutačno sam se posvetio kraćem odmoru u Salima i Zadru koji traje par dana, a onda se vraćam natrag u dvoranu. Najvažniji plan u ovoj sezoni su još samo Mediteranske igre u španjolskoj Tarragoni od 22. lipnja do 22. srpnja, ističe Toni dodajući kako je za njega trenutno najbitnija sljedeća 2019. godina jer je kvalifikacijska godina za Olimpijadu 2020, a do tada nakon Mediteranskih igara nastavlja s redovitim i napornim treninzima.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno