Komadić Mediterana kakav je nekad bio

Otok nudi opuštajuće plaže zaštićene debelom hladovinom borove šume. Na Lazaret treba doći onda kada vam je dosta gradske gužve, urbanih i sofisticiranih mjesta, kada vam je do kupanja, tišine i gastronomskog uživanja u friškoj ribi
Europa ima zemlju tisuću jezera – Finsku, ali i zemlju tisuću otoka – Hrvatsku! Točnije, 79 je otoka, 526 otočića i oko 650 stijena i morskih hridi. Među otočićima je i Ošljak zvani Lazaret, najmanji nastanjeni otok na Jadranu.
Nalazi se u Zadarskom kanalu u neposrednoj blizini naselja Preko na otoku Ugljanu. Dužina obalne crte mu je tek 2,41 kilometar kružno, a najviši vrh visok je 90 metara. Ošljak se između ostalih otoka zadarskog arhipelaga, ističe svojom jedinstvenošću te spada u kategoriju zaštićene prirode – park šume.
U opustjeloj sredini gdje se rijetko što događa, nadohvat samog grada Zadra, predstavlja pravu oazu bez automobila, gradske vreve i buke, bez trgovina i noćnih klubova. Na otoku se nalazi tek jedan restoran – Lazaret Davora Valčića Dragutinovog, a trgovine su u obližnjem Preku i Zadru. Otok je s kopnom povezan trajektnim linijama koje prometuju četiri puta dnevno u pravcu Zadra i Preka. Ošljak ili Lazaret mogao bi se zvati i Valčić jer na njemu jedino žive, osim ponekog zeta, i od tuda potječu Valčići, znani i neznani.
Otok s vibrom
– Otok ima “onu neku vibru”. Zelen je, mirisav, ima predivno čisto more i zrak, zdravu hranu, tišinu. Divlji je, raznolik, možeš biti među ljudima, a već za minutu-dvije na totalnoj osami. Surovo i pitomo. Rijetko gdje je moguće vidjeti tako nevjerojatnu i tako zadivljujuću kombinaciju na tako malom prostoru, govori mlađi Davor Valčić koji je s Darkom Predragovićem, hip-hop/ethno bendom Postolar Tripper, prije 5 do 6 godina hit pjesmom „Aaaaaaaaa!?” ili bolje znanom kao “Ošljačka saga” u dijalektu rodnoga mu otoka na vrlo simpatičan način otpjevao stanje naših otoka i razmišljanje njihovih stanovnika.
Ovaj otok, vrlo slikovit i prekriven gustom šumom čempresa, borova i maslina, smješten na 44°4’27” sjeverne geografske širine i 15°12’18” istočne geografske dužine, ima bogatu povijest. Prvi došljaci bili su bogati romanski građani iz Zadra u 15. stoljeću. Crkvica Sv. Marije sagrađena na rimskoj vili u 6. stoljeću nekim je čudom ostala sačuvana, kao i mlin vjetrenjača iz 16. stoljeća i ostaci talijanskog logora kod plaže Valica.
– Prvi stalni naseljenici bila su braća Matija i Petar Cokulo – Valčić koji se ovdje s otoka Cresa naseljavaju 1760. godine. Obiteljsko stablo Valčića se grana na dva ogranka, govori dobar poznavatelj Aco Valčić Amerikanac dodajući kako je nakon velike epidemije kuge u Zadru 1678. za sve oboljele u okolici Ošljak pretvoren u Lazaret, kako ga mnogi i danas zovu. Istu ulogu Ošljak je imao još dva puta, 1785. i 1789. godine.
15-ak stalnih žitelja
Danas na intrigantnom otoku plemena Valčića život ima kružnu dinamiku. Preko zime otok je praktički napušten. Ljeto kratko traje tako da većinu godine u njemu boravi 15-ak stalnih žitelja koji su duboko zakoračili u jesen svog života, uglavnom oko i preko 70 godina starosti. Najstariji je 86-godišnji Slavko Valčić. Starenje stanovništva rezultat je procesa koji je obilježio otočni život u prošlom stoljeću – iseljavanja. Vraćali bi se da umru. Poznavali su obje Amerike, zemlje Dalekog istoka, hridi sjevernih mora, obale Afrike i Australije. Ima ih svagdje osim na “misecu”, ali nikada ne bi zaboravili pjesmu o otoku nalik raju i legendu vezanu za Ošljak, Lazaret, za Valčiće.
– I ja ću uskoro odseliti s Lazareta. Teško mi je i u srcu i duši. Pritisnule godine, potreba za doktorom sve veća, kao da se opravdava Roko Valčić.
Do pred Drugi svjetski rat tu je živjelo preko 250 Valčića. Imali su svoju školu, svoju crkvu i ribarske brodove. Danas je tu napuštena škola i košarkaško igralište na kojem se ne čuje dječja vika i cika.
– Sad svetu misu imamo samo za velike, “zapovidane” blagdane. Dođe nam velečasni iz Preka, don Marijo, priča vitalna baka Bernardica koja je protekle nedjelja proslavila rijedak jubilej, 50 godina bračnog zajedništva sa suprugom Dragutinom. Proslava zlatnog pira u nazočnosti rodbine i prijatelja bila je u sinovljevu restoranu Lazaret koji je već dvadeset godina centralno mjesto otočnog ljetnog društvenog života.
Mediteran kakav je nekad bio
– Ošljak pruža brojne mogućnosti ronjenja i ribolova, poručuje umirovljeni prof. Lucijan Valčić dok spretno i sretno sprema ribarsku mrežu nakon bogatog ulova.
U Ošljak/Lazaret zaljubiš se na prvi pogled, u taj opuštajući mir i tišinu, ovozemaljski raj za odmor tijela i duše, prirodni orijentir moreplovcima koji prolaze kanalom.
– S druge strane, Ošljak predstavlja mjesto na kojima je Mediteran kakav je nekada bio i nudi opuštajuće plaže zaštićene debelom hladovinom borove šume. Na otok treba doći onda kada vam je dosta gradske gužve, urbanih i sofisticiranih mjesta, kada vam je do kupanja, tišine i gastronomskog uživanja u friškoj ribi, kažu nam kupači tko zna otkud, na plaži nedaleko od već spomenutog restorana.