Perke suićido?

NAGOVJEŠTAJ UŽASA I JEZE
Protekli je tjedan na političkoj sceni bio nemalo turbulentnan i bilo je nemoguće ostati indiferentan (a baš mi je to preporučio liječnik specijalist) na sve što se izdogađalo. O politici nemam pojma pa neću spominjati “ljude i događaje”, ali gledajući televiziju ne mogu se oteti dojmu da nam se ne sprema ništa dobro, i da je, bar na ekonomskom planu (a taj mi je nekako najvažniji), sve krenulo zlo i naopako. Prijeti nam, osim sada već udomaćene recesije, i rezanje, neimaština, rasprodaja svega i svačega, smanjenje prihoda, povećanje pdv-a, i da ne nabrajam više, sve ono što čovjeka koji živi od svojih poštenih primanja čini nekako nespokojnim. A što je zanimljivo? Zanimljivo je da svi politički faktori, bez obzira na doktrinu i opredjeljenje, i dalje žele vlast ili nove izbore, dok bi se ja npr. najradije sakrio negdje i čekao da sve prođe. Hrabrost? Neracionalnost? Tko zna? Krhko je znanje. 
GRDOVIĆ I BIJELE UDOVICE
Nakon što su se u proteklih par epizoda malo razvodnile, zadnji su tjedan Bijele udovice opet one stare. Očigledno je da to ovisi i o gostu, a naš sugrađanin Mladen Grdović je bio vrlo zahvalan u toj ulozi, Nije bilo prenemaganja i glumatanja, i sve je teklo nekako spontano i duhovito. Jurkotić i Lipovšek su opet briljirali parodirajući smiješne likove iz naše jadne “celebriti” garniture, a ovaj je put na tapet došla i Nina Morić, vjerojatno neka manekenka, koja je trebala prevodioca jer govori samo talijanski, a koja se htjela ubiti jer je našla ljubavnika u krevetu sa nekom ženskom, pa je popila tablete, a tablete su bile za čišćenje, pa je sjedila cijelu noć na zahodu, a to joj je dobro došlo jer ionako mora paziti na liniju, a najbolje je bilo kada je Jurkotić u ulozi reportera pita na “talijanskom”: -“Nina, perke suićido?”
Grdović se pak, odlično snašao (kao i Duško Lokin prije koji mjesec) odgovarajući na pitanja o piću, alkoholu, nevjeri, a mene je to sve potaklo na razmišljanje. Kojega vraga mediji toliko razvlače te priče i pričice. Ako se i napio na nekom partiju, nije nikoga napastvovao niti maltretirao, ako se i slikao sa nekom curom, ne znači odmah da je sa njom i spavao, a posebno je odvratno kada se spominje koliko je koštao auto koji je slupao. Sigurno ga nije kupio novcem dobivenim od privatizacije neke firme i otpuštanja radnika ili od pljačke. Čovjek je radio i pošteno zaradio i što je najvažnije nikome nije oteo. Ima puno zanimljivijih tipova za tu temu.
STIPE U GOSTIMA – KAKO IZAZVATI KSENOFOBIJU
Primjetio sam da ima dosta ljudi koji vole ovu seriju, pa sam se i ja odlučio pogledati je. I što sam vidio? Pa dobra je. Nije loša. Ali ima nešto što je zanimljivo. Prvo, to što Filip Radoš i Vedran Mlikota izgleda ne mogu jedan bez drugoga jer je ovo treći ili četvrti uradak u kojem zajedno glume, a u kojem je scenarij gotovo isti. Uvijek je locirano negdje u Dalmatinskoj zagori (ili su ljudi otlen), oni su ili otac i sin ili nešto slično, a radnja se bazira na specifičnostima mentaliteta toga kraja. E sad… Strašno mrzim taj nekakav animozitet između “purgera” i “dalmoša”, međusobno vrijeđanje i ostalo nepotrebno stvaranje mržnje, ali u ovoj su seriji čak i mene neke stvari iritirale. Mlikota i Radoš su otac i sin, dalmatinski vlaji, a tu je i žena Zagrepčanka i sin isto. E taj sin stalno nešto prigovara, prenemaže se, roditeljima bezobrazno odgovara (znate ono – “donesi mi sine čašu vode”, a on odgovara -“donesi si je sam”), a djeda, koji je oličenje svega što očigledno prezire, uopće i ne zarezuje. Ne znam uistinu, tko bi to trpio u kući, a osobito ne znam nekoga iz Zagvozda ili nekog sličnog mjesta koji bi se ponosio takvim, nikakvim unukom.
VATERPOLSKO BRATSTVO I JEDINSTVO
Zna li netko među vama koja je razlika između svjetskog prvenstva u vaterpolu i svjetske lige? Moram priznati da ja nemam pojma. A postigli smo velik uspijeh. Ili možda netko misli da drugo mjesto nije zadovoljavajuće. Ja mislim da je to vrijedna stvar. Ali, tako nisu mislili naši mediji koji su taj događaj popratili slabo ili nikako, kao da ne sudjeluje naša izabrana vrsta. Naši igraju finale Svjetskoga kupa, a kao da nikoga za to nije briga. Puno je važnije što je neki tenisač ušao u 16-tinu nekoga tamo turnira. S druge strane, dosadan mi je to sport, puno pjene i topljenja, a oni se udaraju ispod površine koljenom u… znate već u što. Osim toga moram priznati da pojma nemam o novim igračima. Eto Hinić je najbolji centar svijeta, a ja nikada nisam čuo za njega. Naši osvajaju svjetska odličja, a nitko to ne zarezuje. S druge strane, ni susjedi nam nisu loši. Eto, razumijem da su Crnogorci dobri, imaju more, pa su i prvaci svijeta. Ali nikako mi nije jasno, kako su u samome vrhu Mađari ili Srbi, koji, osim Dunava nemaju ni poštenu rijeku. Poredak ipak sve govori. 1. Crna gora 2. Hrvatska 3. Srbija. A koji li su Slovenci?