U reprezentaciji sam od kadetske selekcije i uvjeti su uvijek isti

S Kirilovom smo dosta dobro radili, i talijanski stručni stožer bio je jako dobar. Pogotovo sam zadovoljna jutarnjim treninzima na kojima smo više radili individualno i ispravljali neke stvari koje svatko od nas treba promijeniti
Naš najbolji bloker i jedan od boljih svjetskih, Maja Poljak, nije s nama jer je imala neke fakultetske obveze, a nije se pojavila ni Mirela Delić jer liječi ozljedu ramena. Tu mi se ukazala prilika
Još nije ništa 100 posto sigurno, ali ću ove godine najvjerojatnije u Valenciannes na sjeveru Francuske. Poslali su ponudu i zadovoljna sam

Iako je hrvatska  odbojkaška reprezentativka  Antonija Kaleb u posljednjoj  sezoni, koju je odigrala u Turskoj, doživjela rezultatski  neuspjeh kao nikada u karijeri, iz turskoga Izmira, hrvatski rečeno Smirne, došla je  kao da je okusila nešto od  tajanstvenosti ljekovite masti  istoga imena koju je jedan od  tri mudraca, koji se po predaji  zvao Baltazar i bio crne kože  te dolazio iz Sabe u Etiopiji,  dao za dar tek rođenomu Isusu. A nije je dao tek tako jer je  smirna, osim što se rabila za  kađenje i kao blagotvorna  mast za liječenje rana, koristila i za očuvanje mrtvoga tijela balzamiranjem te je kao  takva simbolizirala besmrtnost, i još puno, puno toga pa se  također ne bez razloga nazivala rajskom biljkom.
Osvajačica brojnih titula  prije početka protekle sezone  odbijala je dobivene ponude  te je na koncu sezonu počela u  Rijeci, s kojom je svojedobno  harala po Hrvatskoj, što nam  je tada izgledalo kao veliki  nazadak. Vrlo brzo našla angažman u Turskoj, koja ju je  impresionirala, te je sezonu  završila na najbolji mogući  način, vrativši se nakon nekoliko godina ponovno u najjaču hrvatsku vrstu. Razgovor  smo zavrtjeli oko te dvije osi –  Turske i reprezentativne.
U Europskoj ligi ostala su  za hrvatsku reprezentaciju još  samo dva susreta s Turskom u  Turskoj. U kojem ćete gradu  igrati i što očekuje reprezentaciju?
– Naše su šanse jako male  pošto je to najjača reprezentacija u našoj skupini i mislim  da možemo biti sretni ako pobijedimo koji set. Uvjerljivo su  najjače i već su se plasirale na  final-four Europske lige. Igrat  ćemo u Istanbulu u njihovoj  najvećoj dvorani.
Turska je liga jedna od najjačih liga.
– Uz talijansku i rusku to je  najjača liga. Ulaganja koja oni  vrše u odbojku stvarno su iracionalna, kao i u Italiji i u  Rusiji. Iako nemaju toliko dobre domaće igračice, kao što  imaju Italija i Rusija, polako se  dižu. Otkad su došli novci,  počeli su se dizati.
Doviđenja Turskoj
Kako ste zadovoljni rezultatom ove sezone u Karsiyaki?
– Na kraju smo bile jedanaeste i ove godine smo ispale.  Problem je bio u tome što su  imali samo nas dvije strankinje  jer su dobili novce jako kasno,  1. listopada. Dušanka Karić i  ja došle smo 1. studenoga, a 1.  prosinca je došla Francuskinja. Ostatak sastava činile su  turske igračice od 17, 18 godina, koje do tada nisu bile niti  među prvih 12 u nijednom turskom klubu u Prvoj ligi. Oni su  bili zapravo s nama zadovoljni  i te cure su dale najbolje što su  mogle, ali to je bilo nedovoljno.
Nakon 25 godina neprestanoga igranja u Prvoj turskoj  ligi, najstariji klub u Izmiru i  jedan od najstarijih u Turskoj, utemeljen 1912. godine,  ispao je iz lige iako je na svojim službenim stranicama isticao svoje domaće igračice.
– Domaće igračice nisu iznijele ovogodišnji teret. Pošto  stvarno nikada nisu igrale u  Prvoj ligi to je za njih bilo  preveliko opterećenje – dale  su sve od sebe ali to je bilo  nedovoljno jer u terenu ne  mogu igrati samo dva igrača.  Najveći nam je problem bio  tehničar, koji je bila cura od 17  godina. Kada sam došla, ja  pucam iza glave, ona u životu  prije toga nije nikada dizala  iza glave. To je bilo tako prvih  šest utakmica, dok je ona  nešto počela, bilo je to užasno  loše. Poslije je bilo sve bolje i  bolje jer se jako puno radilo,  ali stvarno nisu bile ta kvaliteta. Ove godine odlučili su  sve te cure posuditi u druge  drugoligaške klubove i nijedna neće ostati u klubu.
Drugu godinu zaredom idu  s potpuno novim sastavom?
– Da, uzeli su uglavnom turske igračice od 26, 27 godina,  s  iskustvom.
Nije postojala mogućnost  nastavka suradnje – jesu li  vam dali neku ponudu?
– Pričali smo na kraju sezone  i htjeli su zadržati Dušanku i  mene, pošto su s nama bili  zadovoljni, a Francuskinju nisu htjeli jer se nije na kraju  ponašala kako je trebala. Ove  je godine u Turskoj ušlo pravilo dva stranca, dok su prošle  godine tri bila na terenu – i  budući da igram poziciju srednjega blokera to je totalno  neisplativo, jer sam tri pozicije  vani, tako da niti jedan klub,  osim prva četiri, neće uzeti  vrhunske srednjake. Na kraju  su se odlučili bazirati na iskusnim turskim igračicama jer  se odmah dogodine žele vratiti  u Prvu ligu. Samo je pitanje  koliko će i ove godine imati  novca jer se novac prvo usmjerava u nogomet, pa u  košarku, i tek onda u odbojku.
Nakon ove četvrte vaše strane lige, kakvi su vaši planovi?
– Moja je prva želja opet bila  Turska, ali zbog ovog pravila  dva stranca nažalost nije realno vratiti se ove godine. Definitivno se opet mislim vratiti  igrati u Tursku jer od svih liga  u kojima sam igrala i svih  mjesta ovo je bila uvjerljivo  najbolja godina po svemu. Još  nije ništa 100 posto sigurno, ali  ću ove godine najvjerojatnije u  Valenciannes na sjeveru Francuske. Poslali su ponudu i zadovoljna sam. Prave dobru  ekipu i uz mene će ponovo  igrati Dušanka Karić, koja je  odličan igrač i internacionalac  već šest sezona, moga godišta.  Ekipa ima i Brazilku, Japanku, još jednu Srpkinju i fali joj  još jedan igrač da se zatvori  roster za ovu sezonu. Mislim  da bi ekipa trebala ići visoko,  iako se to ne može znati dok se  ne počne i ne vidi kemija ekipe.
Reprezentacija
Ponovo ste pozvani u reprezentaciju.
– Naš najbolji bloker i jedan  od boljih svjetskih, Maja Poljak, nije s nama jer je imala  neke fakultetske obveze, a nije  se pojavila ni Mirela Delić  pošto liječi ozljedu ramena. Tu  mi se ukazala prilika. Dok sam  tamo, dajem sve od sebe, iako  mislim da ću na Europskom  prvenstvu biti na širem popisu,  kao i inače, jer mislim da će  starije od mene igrati. Ali mi je  dobro došlo ovo iskustvo i prilika za igranje.
Kakvu ste imali minutažu u  12 utakmica koje ste za reprezentaciju Hrvatske odigrali u ovom kratkom periodu, i  kako ste zadovoljni svojom  igrom?
– Od 14 utakmica odigrala  sam osam cijelih utakmica, što  je za mene jako dobro jer dugo  nisam bila u reprezentaciji. Ne  mogu reći da sam svojom  igrom prezadovoljna jer sam  nakon 45 dana pauze ušla ponovo u trening, a s vremenom  je to sve bolje išlo, polako se  dizala forma i s utakmicama u  Švicarskoj sam najzadovoljnija.
Reprezentacija nije baš  predobro igrala iako se puno  očekivalo nakon dolaska na  klupu Irine Kirilove. U deset  susreta koje je vodila zabilježila je samo jednu pobjedu i  devet poraza. Na kraju Hrvatska je od 13 utakmica pobijedila samo jednu.
– Pošto se nije odazvalo pet,  šest naših standardnih prvotimki, koje sve zapravo igraju  u prvoj postavi, dočekala ju je  potpuno izmijenjena reprezentacija. Neke od cura koje  su sada u reprezentaciji, nisu  bile ni u jednoj reprezentaciji,  ni kadetskoj ni juniorskoj. I  definitivno je trebao proći jedan proces prilagodbe. Počeli  smo igrati sve bolje, međutim  ništa ne ide preko noći. Svaki  trener uvodi nešto svoje, cure  se trebaju priviknuti, a i trener  se treba priviknuti na razne  karaktere igrača. Nitko nema  vremena, no ovo je realno stanje s obzirom na ekipu koju je  dobila i na to da ona te igračice  nikada prije nije vidjela.
Ona i njen talijanski stožer  otišli su jer nisu dobili ništa  od obećanoga. Kako se to reflektiralo na vas igračice, imate li vi kakvih potraživanja i  kako ekipa funkcionira?
– Mi prije njenoga obraćanja  novinama nismo znali da nisu  isplaćeni i da je takva situacija.  Poslije zadnje utakmice protiv  Rumunjske, koju smo pobijedili, došla je i rekla da ako joj  se ne isplati do četvrtka, do  našeg puta za Švicarsku, da  ona i stručni stožer idu jer nisu  dobili ništa od toga što im je  obećano. U reprezentaciji sam  od kadetske selekcije i uvjeti  su manje-više uvijek isti.  Dnevnice su i dalje problem, i  to je sve, ono, hrvatska priča.
Kakav je bio rad s Kirilovom?
– Dosta smo dobro radili, i  talijanski stručni stožer bio je  jako dobar. Pogotovo sam zadovoljna jutarnjim treninzima  na kojima smo više radili individualno i ispravljali neke  stvari koje svatko od nas treba  promijeniti. Popodne je bilo  više uigravanje postave i to  nije bilo toliko intenzivno kao  što su to bili individualni treninzi gdje si baš radio na sebi i  koji su mi baš pomogli. Ne  znam što će od svega na kraju s  Kirilovom ispasti, hoće li je ili  neće isplatiti, jer nama nitko  ništa ne govori.
Kako je bilo na dvije utakmice sa Švicarskom, kada ste  bili bez nje?
– Bilo je dobro. Švicarska  reprezentacija nije toliko jaka  i obje smo utakmice dobili,  prvu 3:0 i drugu 3:1, i onda  smo u drugoj igrali još jedan  set ali su igrale mlađe cure.
Vodio vas je Mario Bašelović.
– On je bio Irinin pomoćnik  – to smo odigrali i trenirali za  sebe jer je bitno i samoga sebe  poštivati. Kad si već tamo  došao, nitko se ne želi izblamirati sa ili bez trenera. Ipak  je na dresu isto i tvoje ime.
U Tursku po plaću
Ismail Yengil, vaš trener u  Turskoj također je bio reprezentativni trener, vodio je  njihovu juniorsku reprezentaciju.
– I još je uvijek trener reprezentacije. S njim smo imali  isto odličan odnos i izvrsne  treninge. Iako, pošto je vodio  te mlade ekipe na utakmicama  možda je, za naše pojmove,  blag. Meni je normalno da se  na mene vikne, iako to tamo  nije normalno. Drugačija je  zemlja i drugačiji je pristup.  Kod njih je to poštivanje jako  izraženo. Jako poštuju igrače i  igrači trenere, nema tih nekih  okršaja koji se kod nas znaju  događati. Prezadovoljna sam  što se tiče njega. Po pet, šest  pomoćnih trenera dolazilo bi  od njega učiti na naše treninge  jer je on tamo veliki stručnjak i  jako poznat. I on ih je prihvaćao.
Niti s njim niste uspjeli ostati u ligi.
– Nažalost, jer mislim kako  smo mi od ovih turskih ekipa  najbolje trenirali – treninzi su  bili odlični cijelu godinu. Te  cure su napredovale, ali to je  bilo nedovoljno za tu kvalitetu  i taj rang. Ali smo imali  odlične treninge i odlične uvjete. Sve naj-naj. Od dvorane,  teretane, prehrane. Što god je  trebalo, sve su maksimalno  pokrili. Prezadovoljna sam  odnosom sa svima i u svemu.  Prema nama su se ponašali  kao da smo njihove. Kada smo  se opraštali na sastanku s  predsjednikom, trenerom,  glavnim sponzorom, rekli su  nam kako nikada nisu imali  takve strance. Imali smo stanove van pameti. Dušanki su  dali stan u zgradi s bazenom.  Ja sam isto imala, ono,  stančinu. Koja se inače ne daje  u odbojci, pogotovo ne u ženskoj. U svakom pogledu maksimalno su nas poštivali. Jeli  smo u restoranu koji je jedan  od najboljih u Izmiru. Sve najbolje, stvarno vrhunski tretman, divna godina. Dabogda  se ponovila.
Kratko ste se zadržali u Zadru.
– Došla sam samo na tri  dana u Zadar. I ove godine  sam nekako opuštena.  Prošetala sam se malo po gradu i volim što ima ljudi a nije  nekako krcato. Lijepo je. Nakon utakmice s reprezentacijom u Turskoj ostajem tjedan  dana jer moram pokupiti stvari i zadnju plaću.

Smirna, komunikacija na mote i nošenje torbe iz poštovanja

Kakva je Smirna, što je bilo u njoj posebno?
– Izmir je po meni, pošto sam proputovala veliki dio  Turske jer sam poslije završene sezone ostala još  mjesec dana putovati po Turskoj, najbolji grad za život,  najeuropskiji, najnormalniji. U Izmiru nećete na cesti  vidjeti zamotane žene na cesti, osim u jednom rubnom  dijelu grada. Sunčano je cijelu godinu, do kraja 11.  mjeseca bili smo u kratkim rukavima. Osim odličnoga  vremena, pored Izmira su i njihova najbolja ljetovališta.  Iako grad ima 4 milijuna ljudi, nema nikada velikih gužvi  u prometu jer su sve jako dobro napravili. S jednoga  kraja grada na drugi ide se brodovima tako da većina  ljudi na posao ne ide autom već samo prijeđe brodom u  centar. Ljudi su jako gostoljubivi, a jako ih mali broj  priča engleski. U početku sam se pokušavala sporazumijevati engleskim, a na kraju sam naučila najosnovnije stvari što se tiče turskog: hrana, gdje otići, što  je ovo – baš ono najosnovnije. Ali se jako trude. Ako ne  znaju engleski u dućanu u kojem pitate, oni će vas  odvesti tamo gdje trebate ići i pokazat će vam. Obožavaju strance. Bile su mi prijateljice, bila mi je obitelj, oni su  ih vodili po ručkovima, večerama, organizirali im izlete  da im ne bude dosadno – stvarno su gostoljubivi. Kada  su mi bile u posjeti Tamara Vrkić i Amy Lovrić, Tamara  je pokušavala s engleskim, ali brzo je odustala.
Prešla je na komunikaciju “na mote”.
– Da, to je najbolje. Ali sve je bilo toliko pozitivno da ne  mogu ništa posebno isticati i posebno izdvojiti neku  stvar. Jako sam oduševljena. Prvi mi se put dogodilo da  te ljudi zaustavljaju na cesti, da te u trgovini žena moli da  popričaš s njenim djetetom jer ona trenira odbojku –  maksimalno su orijentirani na sport i jako su pozitivni.  Prvi put se nisam osjećala samo kao profesionalac,  nego baš kao osoba. Jako te poštuju. Bilo mi je  fascinantno da mi cura od 17 godina koja igra sa mnom  želi ponijeti torbu da je ja ne bih nosila. Cure, što je  vama, ja nosim sama svoju torbu. Ma ne, kao ti si  starija, mi ćemo ti odnijeti – i to je njima normalno. U  njihovoj kulturi je tako da prema starijima imaju užasno  veliko poštovanje.

Srednjak, a ne izlazi iz igre

Gledali smo jednu utakmicu Karsiyake gdje vi niste izlazili iz igre  ni kada ste bili u drugoj liniji?
– Možda ako sam servirala kada bi se znalo zaredati nekoliko dobrih  servisa. Ili ako netko od njihovih igračica nije bio na potrebnoj razini taj  dan, ali to nije zbog mene nego stoga što njima nije išlo.

Vrhunski navijači Karsiyake i oduševljenost

Kako je bilo igrati u velikoj Areni kluba koja ima 5.000 sjedećih  mjesta i koliko vas je gledatelja pratilo?
– Jako sam se iznenadila što se tiče gledatelja i navijača. Oni su nas  na svakoj utakmici pratili i bilo je od 1.500 do 2000 ljudi, što je zaista  odlično s obzirom na to da smo loše kotirali u ligi. Mislim da smo bili  bolji da bi bilo i puno više navijača. Navijači su nas maksimalno popratili  svojom pažnjom i ljubaznošću, kao i svi ljudi u klubu. Iz Turske imam  najpozitivnija moguća iskustva. Oduševljena sam se vratila i ostala sam  u odličnim odnosima sa trenerima, predsjednikom i navijačima. Oni žive  za sport, ne samo za odbojku jer klub ima i košarkašku i nogometnu  ekipu, ti navijači koji idu na nogomet dolaze na sve, prate taj klub. Što  se tiče navijača, sve najbolje. Kada je Zadar došao igrati Eurokup s  Karsiyakom, ostali su mislim iznenađeni navijanjem jer navijači ta dva  sata ne staju. Svi su na nogama.

Desetka

U Turskoj ste nosili broj  10.
– Dosada san najduže nosila  taj broj. U Puli sam nosila broj  10, i sada kada sam ove godine  bila u Rijeci tih mjesec dana. To  je moj omiljeni broj, ali ga u  ekipama teško dobijem jer uvijek dođem na kraju. Te godine  mi se posrećilo.

Plavuša pred Tursku

Antonija ima plavu kosu – je li to bilo zbog Turske?
– Antonija se prije Turske obojila u plavo jer je čula da plavuše u  Turskoj bolje prolaze (smijeh). Ne, ne… Htjela sam malo promjene jer  sam stalno imala crnu kosu, malo mi je dosadilo i ‘potrefilo’ mi se da se  to dogodilo prije Turske pa su me svi zezali.
Ili vam je dosadilo da vas ljudi ozbiljno doživljavaju?
– Da (smijeh). Plavuše su neozbiljnije, pa rekoh hajde (smijeh).